Znamenita slovenska četvorka, poznata po akronimu JBTZ - sastavljenom prema prezimenima Janeza Janše, Janeza Borštnera, Davida Tasića i Francija Zavrla - ostala je bez jednog člana. Ovih je dana, sa samo 58 godina, preminuo David Tasić, kojega je s ostalom trojicom iz skupine JBTZ - Janšom, Borštnerom i Zavrlom - senat Vojnog suda u Ljubljani u ljeto 1988. osudio zbog odavanja vojne tajne.

Bio je to jedan od prijelomnih događaja u burnom procesu demokratizacije i liberalizacije u drugoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća. Upravo je taj proces - poznat i kao afera JBTZ ili "proces četvorici" - zakotrljao lavinu, koja je naposljetku srušila jugoslavensku federaciju.

POVJERLJIVI DOKUMENTI Tajni ruski plan za napad na Zagreb: 'Treba 400 tisuća vojnika i 7000 tenkova...'

Sve je započelo kad je tadašnja slovenska Služba državne sigurnosti (SDV) počela istraživati kako se magnetogram 72. sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, na kojemu se govorilo o hapšenjima "problematičnih" članova slovenskog Saveza socijalističke omladine (ZSMS), našao kod Janše. Utvrđeno je, naime, kako je magnetogram ukraden nekadašnjem visokom članu slovenskog državnog vodstva Jožetu Smoleu, nakon čega je preko Igora Bavčara dospio u Janšine ruke.

Magnetogram je poslužio kao temelj za znameniti članak "Noć dugih noževa", zbog kojeg je 10. svibnja 1988. godine zaplijenjena cijela naklada Mladine.

Istražujući taj slučaj, agenti SDV-a obavili su 27. travnja tajnu pretragu prostorija poduzeća Mikro Ada, u kojemu je bio zaposlen Janša, otkrivši uz magnetogram i dvije stranice strogo povjerljivog dokumenta br. 5044/3, koje potpisuje general-potpukovnik Svetozar Višnjić, tadašnji zapovjednik 9. armije JNA, u kojemu se govori o mogućoj intervenciji JNA u slučaju nemira i demonstracija.

Taj dokument je bio neposredan povod uhićenja Janše, Borštnera, Tasića i Zavrla, a bio je glavni dokaz u procesu protiv njih pred Vojnim sudom. Uhićenja su dogovorena na zajedničkom sastanku SDV-a i KOS-a održanom 30. svibnja. Sastanak su vodili tadašnji pukovnik KOS-a Aleksandar Vasiljević, koji je kasnije bio jedan od ključnih aktera Miloševićevih ratova protiv Hrvatske i BiH, kao i pomoćnik šefa SDV-a Štefan Tepeš, dogovorivši detalje o redoslijedu uhićenja i budućem postupanju, a određeni su i agenti koji će provesti uhićenja.

Jedan od njih bio je Drago Isajlović, koji je kasnije u vladi Boruta Pahora imenovan za savjetnika ministra financija Francija Križaniča, što je naišlo na burne reakcije u javnosti. Tajni dokument JNA u Mladinu je donio tadašnji podoficir JNA Ivan Borštner, koji je dokument predao upravo Tasiću, tadašnjem uredniku unutarnjopolitičke rubrike. Dokument je svjedočio o želji vojske da nadzire civilnu sferu, ali i o mogućoj upotrebi sile izvan vojarni, što je naišlo na žestoku kritiku Mladine.

Tajni dokumenti Zbog Jugoslavije je svijet bio na rubu Trećeg svjetskog rata

Povijest kaže da je Tasič tajni dokument koji je dobio od Borštnera predao Zavrlu, a Zavrl Janši, koji se u Mladini bavio vojnim pitanjima.

Nekoliko dana kasnije agenti SDV-a najprije uhićuju Janšu, a sat vremena nakon toga zatvoren je i Borštner. Pet dana kasnije u Mostu na Soči, gdje je tad živio, uhićen je i Tasić. Zavrl je jedini od četvorice odlaskom u psihijatrijsku bolnicu izbjegao uhićenje i kasnije se branio sa slobode.

Tijekom ispitivanja, po kasnijem svjedočenju pukovnika Vasiljevića, najviše su muke imali upravo s Tasićem, koji zbog svojeg srpskog podrijetla (rođen je u Kruševcu, a u Ljubljanu je došao kao student) nipošto nije želio otkriti kako su došli do tajnog dokumenta. Znao je da bi sumnja odmah pala na njega, a nije želio biti izdajnik.

U procesu koji je uslijedio istoga ljeta sva četvorica, u skladu s tadašnjim rigidnim zakonodavstvom, proglašena su krivima i osuđena na zatvorske kazne. Borštner je kao podoficir JNA dobio najviše, četiri godine, Janša i Zavrl po 18 mjeseci, a Tasić pet mjeseci zatvora. Vrhovni vojni sud u Beogradu u listopadu je potvrdio osuđujuće presude, s tim da je Tasiću kaznu povisio na 10 mjeseci.

Međutim, ubrzo se pokazalo da je taj proces bio fatalan za JNA. Suđenje je privuklo golemu pozornost tadašnje probuđene javnosti. Pred sudnicom u Roškoj ulici svakodnevno se prosvjedovalo, a vrhunac se dogodio na velikom prosvjedu na Kongresnom trgu 21. lipnja, na kojemu se okupilo između 30 i 40 tisuća ljudi, među kojima i potpisnik ovih redaka.

Iako je u tim studentskim danima bilo uobičajeno iz Zagreba u Ljubljanu odlaziti isključivo na koncerte, kao nadobudni student sociologije i skoro redoviti čitatelj Mladine imao sam tad pomalo neodređen osjećaj da se događa nešto važno, nešto što se ne smije propustiti. Osim toga, na Kongresnom trgu bilo je i rock and rolla. Potporu četvorici dali su i Pankrti, koji su tad izveli prigodnu "Janez, kranjski Janez", prepjev partizanske pjesme u čijim se stihovima poručuje kako "nismo više robovi", a Janezu da je "danas s nama".

Balkanska posla Priča iz 1978. najavila što će se dogoditi nakon Titove smrti

Bilo je to dotad najmasovnije okupljanje protiv kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda. Radilo se o sudaru dvaju nepomirljivih stajališta. Građani su zahtijevali demokratizaciju i političke reforme, dok je režim počivao na rigidnim zakonima, koji su omogućavali zatvaranje novinara.

Mladina je u tom procesu odigrala pionirsku ulogu, hrabro upozoravajući na militantnu i nedemokratsku praksu režima, osobito JNA, koja će se u punom svjetlu potvrditi samo nekoliko godina kasnije u Hrvatskoj. Bio je to početak kraja JNA, jednog od ključnih stupova na kojima je počivala Jugoslavija, a time i početak kraja Jugoslavije.

Iako su osuđeni i zatvoreni, Janša, Borštner, Tasić i Zavrl iz zatvora su izašli kao pobjednici. Javnost ih nije osuđivala, nego ih je slavila kao heroje, što svjedoči o potpunoj promjeni percepcije koja će kulminirati dvije godine kasnije, kad je JNA bila prisiljena napustiti Sloveniju kao okupatorska vojska.

Pod pritiskom javnosti u kolovozu sljedeće godine Janša je uvjetno pušten iz zatvora, a nakon Janše pušteni su i ostali. Janšu je na izlasku iz zatvora dočekalo 10 tisuća ljudi, što također svjedoči o atmosferi koja je u to vrijeme vladala u Ljubljani i Sloveniji, koja je prednjačila u zahtjevima za demokratizacijom, a kasnije i za osamostaljenjem.

Janša je bio zatvoren u zatvoru u Metelkovoj, koji su poduzetni Slovenci kasnije pretvorili u popularni i nagrađivani hostel preciznog naziva Celica, koji se reklamira pitanjem: "Biste li željeli provesti noć iza rešetaka?". Naravno, u Celici je moguće provesti noć u Janšinoj ćeliji.

Prosvjed na Kongresnom trgu organizirao je znameniti Odbor za zaštitu ljudskih prava (koji se najprije zvao Odbor za zaštitu prava Janeza Janše, ali je nakon ostalih uhićenja preimenovan), koji će odigrati iznimnu ulogu u razvoju slovenske civilne scene. Na čelu odbora bio je Igor Bavčar, jedan od najistaknutijih aktera slovenskog osamostaljenja i ministar unutarnjih poslova u prvoj demokratskoj slovenskoj vladi. Bavčar se danas nalazi na izdržavanju zatvorske kazne zbog gospodarskog kriminala.

Prije 35 godina Najčuvanija tajna Juge: Spiskali su milijarde dolara

Sličnu tragiku možemo vidjeti i u Janšinu slučaju. Nakon slavne faze krajem osamdesetih i početkom devedesetih, osobito u kratkotrajnom slovenskom ratu za neovisnost u lipnju 1991., Janšinu političku karijeru obilježili su porazi i afere. Još od početka devedesetih prati ga nikad raščišćena afera prodaje oružja bivše JNA. Oružje je napustilo skladišta JNA, iako u slovenski proračun nikad nije uplaćen novac koji su Hrvati i Bošnjaci platili za oružje.

Utvrđeno je da je oružje prešlo slovensku granicu, ali se nije doznalo na čijim je računima novac završio i tko se obogatio tim poslom. Unatoč brojnim parlamentarnim istragama, istina nikad nije utvrđena, a dokumentacija je uništena.

Hrvatska i BiH u tom trenutku bile su napadnuta od JNA, a oružje koje je slovenska strana dobila iz skladišta JNA prodavano im je po tržišnim cijenama, pa i taj detalj svjedoči o, u tom trenutku, ozbiljno narušenim odnosima Hrvatske i Slovenije, koje su prema samostalnosti krenule zajedno, ali su vrlo brzo nastavile svaka svojim putem nakon što je Tuđman odbio slovenske pozive da intervenira i zaustavi tenkove JNA koji su iz Hrvatske krenuli na Sloveniju.

Problemi između Ljubljane i Zagreba vremenom su se samo gomilali, od propalog dogovora o zajedničkoj obrani, preko problema neriješene granice, Ljubljanske banke i nuklearke Krško, pa sve do blokade hrvatskih pristupnih pregovora krajem prošlog desetljeća, a sad i vjerojatne blokade hrvatskog ulaska u Schengen.

Afera prodaje oružja, koju u Sloveniji nazivaju "aferom svih afera", u međuvremenu je pala u zastaru, baš kao i druga najveća afera u neovisnoj Sloveniji, afera Patria, zbog koje je Janša u jednom trenutku završio na izdržavanju dvogodišnje zatvorske kazne zbog korupcije. Iako je Janša pravomoćno osuđen u toj aferi, Ustavni sud je poništio presudu vrativši predmet na ponovno suđenje, ali je zbog proteka 10-godišnjeg roka predmet pao u zastaru, tako da je afera ostala bez pravog pravorijeka.

Borštner je devedesetih nastavio karijeru u Slovenskoj vojsci, a odmah nakon umirovljenja 1996. pokušao je ući u politiku kandidirajući se na izborima na listi Janšine stranke, ali nije izabran u Državni zbor. Zavrl je napustio novinarstvo postavši vlasnik PR agencije i danas je jedan od najutjecajnijih slovenskih lobista.

Biološko oružje Atentat na Tita: Tri sovjetska plana za kraj Jugoslavije

I Tasić je također odmah nakon izlaska iz zatvora napustio Mladinu i novinarstvo posvetivši se izdavaštvu. Najviše ga je zanimala povijest, a bio je i strastveni sakupljač vojnih odlikovanja iz razdoblja Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, Kraljevine Srbije i Kneževine Crne Gore, pa i onih jugoslavenskih, premda ga je ta država zatvorila.

Premda ih je život odveo na različite puteve, četvorica glavnih aktera afere JBTZ do kraja su ostala zajedno. Redovito su se viđali, obično na obljetnicama "procesa četvorici", koji u Sloveniji nije državni blagdan, ali je upisan u kolektivnu memoriju kao početak borbe za demokraciju. Četvorica su ostala četvorica do kraja. Zato su ih prozvali slovenskim Beatlesima, a Zavrl, jedan od njih, napisao je na Twitteru povodom Tasićeve smrti: "Beatlesi nisu više četvorica. Strašno sam žalostan".