Priznajem, Prgometov tekst zvuči kao nebeska gozba
U bezumlju koje se proteklih dana zavaljalo Hrvatskom tri su osobe unijele glas razuma u ovu zemlju izmrcvarenu ratom poslije rata – predsjednik Sabora Josip Leko, splitski fotograf i ratni veteran Zoran Erceg i zamjenik predsjednika HDZ-a Drago Prgomet. Predsjednik Sabora Josip Leko, zaštitivši 29. siječnja na sjednici Sabora poslovnik mimo kojeg se tražilo obraćanje predstavnika prosvjednika iz Savske 66 zastupnicima, sačuvao je ovo malo vladavine prava što je preostalo u Hrvatskoj, pokazavši što je zapravo demokracija.
Da je to procedura utemljena na Ustavu, zakonima i drugim propisima. I da kršiti saborski poslovnik znači kršiti Ustav. Jer poslovnik nije jelovnik iz saborskog restorana, nego akt utemeljen na Ustavu RH, e da bi ga se križalo i nadopisivalo kako se kome svidi. Dakle, ono što Vlada RH nije učinila s puzajućim državnim udarom u Savskoj, učinio je Leko s pokušajem takvog udara u Saboru.
Čini se, prema porukama koje dobija Erceg, da dežurstva traju 24, odnosno 48 sati nakon predsjedničkih izbora, da dežuraju članovi veteranskih udruga kojih u Hrvatskoj ima mnoštvo, da je logistika besprijekorna, spavaju u jednom zagrebačkom hostelu, a to upućuje na vojničku organizaciju, a ruši tvrdnju o spontanom protestu. “To se financira iz novca udruga, to jest iz proračuna”, stoji u jednoj poruci, “tako da svatko tko vjeruje da će im dosaditi nema pravo, jer to nije jako naporan pothvat”. U jednoj poruci umirovljeni časnik HV-a, moleći Ercega da ne otkriva njegovo ime jer ga je strah za obitelj, piše kako ga suborci maltretiraju, a da vođe ne prezaju ni od čega.
U Hrvatskoj je ostalo malo toga od racionalne politike
U razgovoru za Index Erceg, među ostalim, govori i o fenomenu stotinjak veteranskih udruga. “Čuo sam da samo u Vukovaru ima 19 udruga invalida i veterana rata. Što oni rade? Ne vjerujem da obilaze invalide. To je 19 predsjednika udruga, pa koordinacije na nivou regije, županije, države... Koliko je to arčenja novca: svima se plaćaju dnevnice, putni troškovi, ovo-ono. Vrlo je lako proniknuti da im namjere nisu časne i poštene. Tu više nema običnog vojnika, to je sve predsjednik do predsjednika”. U današnjem političkom i javnom diskurzu uopće punom urlika, bijesa, uvreda i mržnje, tekst što ga je Drago Prgomet objavio na svojem blogu zvuči kao nebeska glazba.
Što čovjek piše u tekstu? Ništa posebno, rekao bih, samo se, u zaoštrenoj situaciji, u atmosferi puča i građanskog rata, zalaže za više međusobnog uvažavanja i razumijevanja te za kompromis.
Dalje Prgomet, i sam ratni dragovoljac, ne osporavajući pravo braniteljima na protest, kaže da pritom nemaju pravo “kršiti zakone niti ne poštovati institucije države, jer su upravo to vrijednosti utkane u našu zajedničku borbu protiv velikosrpske ideologije te uspostavu neovisne i demokratske Hrvatske”.
Prgometov tekst oprečan politici HDZ-a
I premda Prgomet u tekstu uopće ne štedi aktualnu Vladu, HDZ se munjevito ogradio od njegova teksta objavivši da je Prgometovo mišljenje samo njegovo osobno mišljenje. HDZ ostaje pri svome, izjavio je u ime HDZ-a Goran Jandroković, mi i dalje podupiremo opravdane zahtjeve hrvatskih branitelja. “Tu bih želio naglasiti da HDZ neće mijenjati svoju politiku, a ovakva razmišljanja bliža su nekom trećem putu nego politici HDZ-a”.
Pomirljivost i razum kojima odiše Prgometov tekst doista su potpuno oprečni politici HDZ-a, a posebno u ruhu u koje je stranku obukao Karamarko. Politika HDZ-a danas jest politika podzemnih igara, izazivanja mržnje, sukoba i razdora te sijanja straha, pri čemu kao oružje često koriste paravojne grupe koje čine uglavnom ratni veterani, i tu su doista pravi majstori.
I Karamarka i Milanovića pokreće golemi ego
Karamarko nema ni znanja, ni mudrosti, ni tolerancije, uopće ni jednu državničku kvalitetu, a da bi mogao biti dobar na dužnosti na koju cilja. Na našu žalost je gotovo navlas isti aktualni premijer. Obojica su spremni žrtvovati javni interes za osobnu dobrobit. Obojicu pokreće golemi ego, bezgranične ambicije koje su u potpunom neskladu s njihovim ograničenim mogućnostima. A to je opasno, taj susret bezgraničnog s ograničenim u ljudskom biću.
Jedina šansa Hrvatske jest da na sljedećim izborima marginalizira HDZ i SDP. Most i Orah dvije su stranke koje bi mogle donijeti staloženost i toleranciju bez kojih nema koraka naprijed, ni materijalnog ni duhovnog. A HDZ i SDP neka nestanu ili neka se očiste, neka iznjedre nove vođe koje će imati osobine koje krase, na primjer, Dragu Prgometa i Josipa Leku.