"Prodao sam bubreg da platim dugove od kocke"

Youtube
"Prvo su me odveli u bolnicu gdje su mi izvadili i analizirali krv, te napravili sistematski pregled. Zatim sam nekoliko tjedana proveo čekajući u hotelu dok nisu pronašli osobu kojoj najbolje odgovara moj bubreg."
Vidi originalni članak

Najteža odluka koju niti jedan roditelj ne bi trebao donijeti je ona iz Sofijinog izbora, kad majka mora odlučiti koje će dijete preživjeti ili umrijeti.

No to je odluka koju je morala donijeti 51-godišnja Lian Ronghua početkom ove godine. Naime oba njezina sina bolovala su od uremije - stanja koje uzrokuje zastoj rada bubrega. No samo jedan od njih mogao je biti spašen, primanjem majčinog organa. Otac pak boluje od visokog krvnog tlaka i nije mogao biti donator.

Danas se Lian muči kad treba pričati o toj odluci. "Ne znam zašto su mi oba sina bolesna", govori uplakana žena koja na kraju nije morala sama donijeti odluku, budući da je njezin stariji sin, 26-godišnji Li Haiqing, odlučio da bi njegov dvije godine mlađi brat Haisong trebao dobiti majčin bubreg.

"Želio sam dati bratu bubreg jer je on mlađi i ima više šansi za oporavak", kaže Haiqing, koji je zbog bolesti morao prekinuti studij medicine. "Naravno da se nadam da ću i ja dobiti bubreg prije nego bude prekasno. No ako ga i ne dobijem, morat ću nastaviti ići na dijalizu."

Njegove šanse za transplanatciju su doduše izrazito male. Kina pati od velikog nedostatka organa.

Godinama su prikupljali organe smaknutih zatvorenika kako bi nekako spojili kraj s krajem, no zbog međunarodne osude, Peking tvrdi da je prestao s tom praksom početkom ove godine, iako službenici napominju da će sad biti puno teže osigurati potrebnu količinu organa.

Vlada tvrdi da će se morati pouzdati u javne donatore, te su pokrenuli nacionalnu banku organa, koja bi u teoriji trebala distribuirati organe onima koji se podudaraju i kojima su najpotrebniji.

No kritičari tvrde da je moguće zloupotrebljavati ovakav sustav i da će oni s vezama moći doći na čelo kolone bez ikakvih problema. 

Ali vjerojatno je ipak najveći problem koji stoji pred vlasti onaj kako uvjeriti svoje građane da postanu dobrovoljni donatori, jer među Kinezima je rašireno vjerovanje da je tijelo 'sveto' i da se treba pokopati u jednom komadu (čitavo), kako bi se pokazalo poštovanje prema precima.

Upravo iz tog razloga Kina se ubraja među zemlje s najmanje donatora na svijetu, točnije tek je 0.6 donacija na milijun ljudi, dok ih je primjerice 37 na milijun u Španjolskoj.

Vlada tvrdi da će se ove godine provesti više od 12.000 transplantacija, što je veći broj od operacija koje su se provodile dok su se koristili organi zatvorenika.

Ali s procijenjenih 300.000 ljudi kojima trebaju organi, ovolika potreba je stvorila vrlo uspješno crno tržište.

Gdje postoji potreba, uvijek će biti i trgovine

Nakon nekoliko tjedana potrage, ekipa BBC-ja pronašla je mladića koji je prodao bubreg i bio spreman progovoriti o tome. 21-godišnjak je prodao organ za 7.000 dolara, kako bi otplatio svoje kockarske dugove.

Opisao je tamni, tajnoviti svijet u kojem prodavači organa operiraju nakon što prodaju dogovore online. 

"Prvo su me odveli u bolnicu gdje su mi izvadili i analizirali krv, te napravili sistematski pregled. Zatim sam nekoliko tjedana proveo čekajući u hotelu dok nisu pronašli osobu kojoj najbolje odgovara moj bubreg."

Napokon su ga pokupili jedan dan u hotelu. "Došao je vozač po mene i stavio mi povez preko očiju. Vozili smo se oko pola sata po neravnoj cesti. Kad sam skinuo povez shvatio sam da sam na farmi. Nalazio sam se u operacijskoj sali, a tu su bili i liječnici i medicinske sestre u uniformama..."

Tamo je bila i žena koja je trebala primiti njegov bubreg, no s kojom on nije progovorio ni riječi.

"Bojao sam se, no tad su me liječnici uspavali. Probudio sam se u drugoj kući na farmi, bez bubrega. Kupac je želio život, a ja novce."

To je nevjerojatna trgovina koju mnogi opravdavaju na tako jednostavan način.

Jedan od rijetkih tko nije sudjelovao u kupoprodaju ilegalnih organa je Li Haiqing, čiji je mlađi brat dobio majčin organ.

On očajno iščekuje transplantaciju ali priznaje da bi pristao samo na legalno dobavljen organ . A dok čeka na operaciju koja bi mu trebala spasiti život, mora ići tri puta tjedno u bolnicu na dijalizu. 

Njegov život je na čekanju, ali on se i dalje nada da će jednog dana izgraditi uspješan posao. Koliko god velika bila šansa da se to možda nikad neće dogoditi, i on je svjestan njezinog postojanja, lijepo je sanjati i nadati se.

Posjeti Express