Prokletstvo kraljevske obitelji zapisano im je u krvi
Oni imaju novac, slavu i obožavanje ljudi diljem svijeta - no imaju i razvode, tragičnu smrt princeze Diane, navodno izvanbračno dijete princa Charlesa i brojne druge sjene koje se u javnosti najčešće ignoriraju, dok se mlade prinčeve i njihove odabranice sve češće doživljava kao ljudske žrtve starih običaja i ugleda koje kraljevstvo očajnički želi zadržati.
No, čega se to zapravo oni grčevito drže? Tame iz prošlosti, kažu povjesničari, koji ukazuju na veliko prokletstvo koje prati britansku kraljevsku obitelj još od dobi slavne kraljice Viktorije, a pribojavaju ga se baš svi nasljednici te slavne loze.
Kraljica Viktorija nije bila Britanka, već Nijemica
Kraljica Viktorija je bila toliko značajna za svoju zemlju da je po njoj nazvana cijela jedna era, a uspješno je ujedinila svoj narod i ojačala monarhiju.
Viktorija je bila gotovo potpuno njemačkog podrijetla. Ona potječe od dinastije Hannover koja je vladala Braunschweigom, Hannoverom i Ujedinjenim Kraljevstvom sve do njezine smrti. A njezina majka princeza Viktorija von Sachsen-Coburg-Saalfeld bila je Njemica.
Udala se za rođaka
Na prijestolju je naslijedila svog strica, jer njezini stričevi nisu imali zakonite djece. Oca se nije sjećala jer je umro od raka dok je bila osmomjesečna beba. Njezin ujak, majčin brat, belgijski kralj Leopold zaključio jer da bi bila šteta nemati englesku potporu i savezništvo u budućnosti, a osim toga naslutio je i potencijalno “ubacivanje” u kraljevsku liniju nasljeđivanja u Britaniji pa tako došao na ideju da svog nećaka Alberta nekako približi Viktoriji. I uspio je.
Brak Viktorije i njezinog prvog rođaka vršnjaka Alberta koji je pripadao njemačkoj dinastiji Sachsen-Coburg-Gotha bio je tako unaprijed dogovoren, no ona se ludo zaljubila u čovjeka kojeg su joj drugi odabrali. Njemački princ Albert oborio ju je s nogu i odmah je osjetila privlačnost prema njemu. U braku je dobila devetero djece (a poslije su dobili i 42 unučadi), a Albert nije bio samo njezin životni suputnik već i značajan politički savjetnik iako nikad službeno nije sudjelovao u političkom životu.
Umrla je 22. siječnja 1901. godine, sa 81 godinom života i 63 godine vladavine. Pored nje su bili njen sin Edvard VII. i njen unuk, njemački car Wilhelm II. Sahranjena je 2. veljače, a po njenoj želji, kovčeg su nosili njeni sinovi.
Preimenovali se
Viktoriju je naslijedio njen najstariji sin, Edvard VII. Njegovim dolaskom na tron dinastija Sachsen-Coburg-Gotha zamijenila je dinastiju Hannover. Današnja britanska kraljica Elizabeta II. također pripada dinastiji Sachsen-Coburg-Gotha.
Obitelj koja međusobno ratuje
Zanimljiva činjenica je da su tri glavna vladara zaraćenih zemalja u tijeku Prvog svjetskog rata bili ili Viktorijini unuci ili oženjeni njenim unukama. Tako je npr. njemački car Wilhelm II. ratovao protiv svog rođaka britanskog kralja Georga V. Naime,Wilhelmova majka i Georgov otac u brat i sestra, Viktorijina djeca. A ruski car Nikolaj II. Romanov oženio je Wilhelmovu i Georgovu sestričnu, Viktorijinu unuku Alexandru. On i njemački car su do izbijanja rata bili jako dobri, a međusobno su se čak oslovljavali sa "Niki" i "Vili"..
Nositeljica bolesti loše krvi
Prvi zabilježeni slučaj hemofilije bio je onaj kod rođenja princa Leopolda 7. travnja 1853 - četvrtog djeteta kraljice Victorije. Raniji slučajevi bolesti nisu poznati, no pretpostavlja se da je do mutacije došlo jopš u spermi kraljičina oca, Edwarda Augustusa, vojvode od Kenta.
Kraljica Viktorija je prva poznata članica kraljevske obitelji prenosilac hemofilije. Dvije od njenih pet kćeri bile su također prenosioci hemofilije, a udate su u druge kraljevske obitelji u Europi. One su prenijele hemofiliju u njemačku, rusku i španjolsku kraljevsku obitelj.
Širenje kraljevske bolesti
Upravo je hemofilija odigrala značajnu ulogu u dvorskim krugovima Europe 19. i 20. stoljeća. Kraljica Viktorija, još i nazivana “bakom Europe” je imala jednu mutaciju na X kromosomu koja je uzrokovala nedostatak tzv. faktora IX i onemogućavala normalno grušanje krvi.
Međutim, samo su njeni muški potomci obolijevali od te bolesti; kćeri i unuke su taj defektni X kromosom samo prenosile dalje. Najpoznatiji primjer je onaj unuke kraljice Viktorije – carice Aleksandre. Ona je bila supruga ruskog cara Nikolaja II.
Nakon rođenja četiriju kćeri, što nije bilo najpraktičnije za nasljeđivanje carske krune Romanovih, peto dijete je bio sin – Aleksej. Uskoro nakon rođenja počeli su problemi i otkriveno je da dječak boluje od hemofilije.
Da nije bilo bolesti, ne bi bilo ni Rasputina
Rođenje carevića i njegov kratki život koincidiraju s vrlo turbulentnim razdobljem ruske povijesti i vrlo je moguće da su neke carske odluke, donesene od cara Nikolaja, a pod utjecajem njegove supruge Aleksandre bile potaknute upravo bolešću jedinog sina i prijestolonasljednika, a u svrhu osiguranja nasljeđa carske krune.