Štefica Vidačić, umjetnički Steffie Vida rođena je 1905. godine u Požegi, a radila je, a neki kažu da je bila i vlasnica, u kafiću u Jurišićevoj ulici. Imala je crnu kosu, zelene oči, a visoka je bila 161 cm, što tada nije bilo premalo za misicu… 

Dobivene titule, posebno Miss Europe, osigurale su joj slavu u Budimpešti, Beču i Berlinu, a filmski producenti su joj obećavali veliki uspjeh. Mediji su je pratili na svakom koraku. Izvještavalo se o njezinoj novoj frizuri, haljini, iskustvima s putovanja po europskim sjedištima te sa snimanja. 

Šteficu je portretirao i poznati slikar tog razdoblja Robert Auer, nagu, samo djelomično prekrivenu tkaninom, a bila je i na mnogim reklamama… 

Pod umjetničkim imenom Steffie Vida odigrala je sporedne uloge u filmovima 'Ponoćni taksi', 'Ljubav u snijegu', 'Tajne Orijenta', 'Vitezovi noći', a najupečatljiviju je ulogu odigrala u 'Evinim kćerima' gdje je utjelovila barunicu Edith von Stetten.

Mnogi su muškarci uzdisali za njom, a udala se za bogatog njemačkog filmaša, što je pokrenulo priče i legende. Jedna kaže da je ugledni gospodin iz Vlaške ulice, Josip Tiljak, zbog nje počinio samoubojstvo nakon čega je u novinama objavljeno njegovo oproštajno pismo. Najpoznatija je ipak legenda o Štefici i Miškecu. 

Miškec je bio zagrebački mladić koji je radio kao pomoćnik majstora i bio zaljubljen u Šteficu. Nakon što se Štefica udala, propio se, dao otkaz i postao prosjak. Kao prosjak uvijek je spavao na istom mjestu, pokraj Balkan prolaza, devedesetih je taj prolaz nazvan: Miškecov prolaz…