Novim tisućljećem počela je nova nogometna era u povijesti Svjetskih prvenstava jer po prvi put domaćin nije iz Južne Amerike ili Europe. Svjetsko prvenstvo održavalo se u Aziji. Tu čast dobili su Južna Koreja i Japan, što je ujedno prvi put da SP organiziraju dvije zemlje...

Većina stadiona izgrađena je iz temelja, uložen je ogroman novac, a ovo prvenstvo, kojem su prijetile monsunske kiše, obilježila su nesvakidašnja iznenađenja predvođena domaćinom Južnom Korejom, katastrofalno suđenje, nešto slabiji nogomet, zlatni golovi, razočarenje Hrvatske i veliki povratak Brazila...

Debakl svjetskog prvaka, razočarali Argentinci i Portugalci

Debitant Senegal je pobijedio branitelja naslova Francusku u otvarajućoj utakmici u Seoulu 1-0 golom Pape Bouba Dioupa. Taj rezultat je simbolizirao ono što će se dogoditi tijekom sljedeća četiri tjedna na Dalekom Istoku.

Francuska, Portugal i Argentina su bili glavni favoriti za osvajanje naslova, ali nijedna od tih momčadi nije prošla prvi krug. Zidane se ozlijedio na trening-utakmici par dana prije prvenstva te je propustio prve dvije utakmice. Francuska je bila 'potopljena' bez postignutog gola u sve tri utakmice te se već nakon prvog kruga oprostila od nastavka natjecanja.

Portugalovo katastrofalno prvo poluvrijeme protiv SAD-a, od kojeg su primili tri gola te izgubili na kraju 3-2, se u sljedećim utakmicama nije moglo popraviti zbog još jednog poraza, od Južne Koreje. Figova zlatna generacija je otišla prerano doma. 

Argentina, pak, je bila smještena u 'skupini smrti' te je izgubila možda najvažniju utakmicu, a krvnik joj je bio David Beckham, koji se iz penala revanširao za svoje isključenje četiri godine prije. Nakon pobjede nad Nigerijom trebala im je još jedna protiv Šveđana, no Argentinci nisu prošli jer su podcijenili čvrste Šveđane, a svijet je obišla slika Batistute u suzama.

Svjetsko prvenstvo 'autsajdera'

Autsajderi su slavili u velikom stilu. Turska, Senegal, SAD i naravno Južna Koreja su predvodili nove nogometne nacije, ali i Kostarika i Japan su također iznenadili. Grupa s Turskom, Brazilom, Kostarikom i Kinom je prije turnira smatrana najslabijom, ali je ispalo da su dvije momčadi iz te skupine dospjele do polufinala, a jedna od njih i do naslova. 

Za razliku od te, 'skupina Smrti' sa Švedskom, Engleskom, Argentinom i Nigerijom je prozivana najtežom, a nijedna od tih momčadi nije preživjela četvrtfinale.

Katastrofalno suđenje poguralo Južnu Koreju

Igrači poput Ilhana Mansiza, Hasana Sasa, El Hadjija Dioufa i Landona Donovana došli su praktički niotkud te 'pobrali slavu', ali najveći heroj od njih je bio Korejac Ahn Jung-Hwan. Zabio je pobjednički gol protiv Italije u kontroverznoj utakmici osmine finala u kojoj je glavnu riječ imao sudac Moreno, koji je debelo oštetio 'azzurre'. Zbog gola, Ahn Jung-Hwan automatski je dobio otkaz u talijanskoj Perugiji uz objašnjenje da je tim golom uvrijedio talijanski nogomet, no ipak su mu se na kraju smilovali.

U četvrtfinalu su nakon izvođenja penala Južnokorejci pobijedili Španjolsku uz ponovnu očitu pristranost sudaca, koji su poništili dva gola 'furiji'. Milijuni ljudi izašli su na ulice diljem zemlje kako bi proslavili ovaj neočekivani uspjeh. Prvotni cilj je bio da prođu dalje od Japana, a četvrto mjesto su slavili kao da su osvojili naslov. Japan je pak ispao u osmini finala protiv Turske, koja je ostvarila najveći uspjeh u svojoj povijesti osvojivši broncu.

Njemačka se provlačila s 1-0, ali Kahn nije mogao zaustaviti preporođenog Ronalda

Unatoč svim senzacionalnim rezultatima koji su se zbili tog ljeta, finalni par su činile dvije slavne reprezentacije - Njemačka i Brazil. Trostruki svjetski prvak Njemačka je dospjela u finale trima pobjedama od 1-0 nad Paragvajem, SAD-om i Južnom Korejom, iako uoči prvenstva na njih baš nitko nije računao.

Brazil je oborio novi rekord pobijedivši u svih sedam utakmica. Mnogi su sumnjali u Brazil nakon što su se mučili u kvalifikacijama, ali 'selecao' predvođen Ronaldinhom, Rivaldom, Robertom Carlosom i Ronaldom je zaigrao najbolje kad je bilo najvažnije. Dvama golovima Ronalda u finalu, Brazil je pobijedio do finala izvrsnog Kahna i Ballacka te uzeo svoj peti naslov.

Hrvatski bljesak protiv Italije pa razočaravajuće ispadanje u prvom krugu

Za razliku od Brazilaca, Hrvati su imali razočaravajuće natjecanje. U prvoj utakmici protiv Meksika u Nigati, 'vatreni' su bili pod velikim pritiskom. To je rezultiralo isključenjem Živkovića te golom Blanca iz penala, koji je donio pobjedu Meksiku. U sljedećoj utakmici protiv Italije, Hrvatska se potajno nadala da će napraviti čudo i nastaviti niz nepobjedivosti protiv 'azzurra'. Na radost Hrvata, golovima Olića i Rapajića, Hrvatska je okrenula rezultat te pobijedila 2-1.

No hrvatski mentalitet je opet presudio. U posljednjoj utakmici, sudeći prema svim najavama, 'kockasti' su već unaprijed upisali tri boda protiv Ekvadora i prolaz dalje. To im se obilo kad su izgubili golom Mendeza, a Jozićeva momčad, koja je kombinirala brončane iz Francuske i mlade igrače, već nakon prvog kruga se vratila kući.

Zanimljivosti

Dio zastupnika u ruskom parlamentu tražila su da se rad Dume zaustavi na dva sata zbog utakmice Rusije i Tunisa, no prijedlog je odbijen. Hrvatski Sabor prekidao je svoj rad zbog utakmica 'kockastih'.

Sjeverna Koreja je na sebi bizaran način svojim stanovnicima prenosila Svjetsko prvenstvo tako da je emitirala samo prvo poluvrijeme utakmice SAD-a i Poljske, u kojem su Amerikanci gubili.

Ovo prvenstvo je dobilo najviše kritika zbog katastrofalnog suđenja, a Fifa je izračunala da je u mjesec dana SP-a donijeto čak 4000 krivih sudačkih odluka.

Igrači koji su obilježili Svjetsko prvenstvo

Ronaldo Luiz Nazario de Lima (Brazil)

'Il Fenomeno', zbog svoje brzine i instinkta za postizanje golova je jedan od najboljih nogometaša u povijesti. Da nije pretrpio mnoge ozljeda tijekom svoje karijere, postao bi sasvim sigurno i bez dvojbe, najbolji igrač svih vremena. S Brazilom je osvojio dvaput naslov svjetskog prvaka, 1994. i 2002. S osam golova postao je najboljim strijelcem u Japanu i Južnoj Koreji te je najbolji strijelac u povijesti Svjetskih prvenstava s 15 golova. Proglašen je svjetskim igračem godine 1996., 1997. i 2002. Igrao je za Cruzeiro, PSV Eindhoven, Barcelonu, Inter Milan, Real Madrid, Milan i Corinthians.

Oliver Kahn (Njemačka)

Kahn je poznat kao karizmatični vođa koji je bio opsjednut savršenošću i uvijek trenirao fanatično. Od sebe i svojih igrača uvijek je očekivao stopostotno zalaganje u igri. Krasili su ga vrlo dobri refleksi i znao je braniti u situaciji jedan na jedan. Jedina mana bili su mu povremeni pacerski golovi. Jedan takav dogodio se u finalu protiv Brazila kad mu je nakon protivničkog udarca lopta ispala iz ruku, a Ronaldo je poentirao.