Krajem studenog 2006. godine Ivica Račan patio je zbog snažne konstante boli u ramenu. I on i liječnici koji su ga pregledali mislili su da je riječ o ozljedi ramena jer je obožavao i često igrao tenis. 

Međutim, krajem siječnja dr. Josip Paladino otkriva mu tumor na ramenu, no prvi su se nalazi pokazalo znatno lakšima od stvarnog stanja. Od tog trena ništa mu nije išlo u prilog - početna dijagnoza prerasla je u razorni karcinom bubrega, koji je metastazirao na rame, a kasnije i na mozak.

Mnogi liječnici već su tada govorili da je riječ o teškom tumoru, jer tumor bubrega tek u posljednjoj fazi metastazira u rame. U Münchenu je proveo 37 dana, a operirali su ga dva puta. Prvi put su mu odstranili lijevi bubreg, mokraćovod i limfne čvorove. Nekoliko dana kasnije, tijekom četverosatne operacije, Račanu su uklonili i metastazu iz desnog ramena.

Liječnici münchenskog Bogenhausena bili su prilično suzdržani u prognozama o izlječenju, a ni Račan nije htio govoriti o bolesti. 

Nakon postavljanja konačne dijagnoze liječnici su najavili liječenje tzv. pametnim lijekom Sutentom. Riječ je o lijeku koji navodno uništava isključivo stanice tumora i nije štetan za zdravo tkivo.

U Münchenu su ga posjećivali samo bliski članovi obitelji, a stranačke kolege i prijatelje nije htio opterećivati svojom bolešću. U cijeloj toj teškoj situaciji, doživio je i nešto prekrasno. Tijekom liječenja u Münchenu dobio je prvog unuka - Ognjena. 

Upravo njega prvog je posjetio nakon povratka u Zagreb. Prema Račanovoj direktivi, javnost je pravodobno dobivala informacije o njegovoj bolesti. Hrabro i korektno, nije htio zatajiti istinu.

U četvrtak ujutro, 11. travnja 2007. Račanovo stanje se naglo pogoršalo. Već od jutra počeo je gubiti svijest, tek povremeno otvarajući oči. Dan poslije iz SDP-a stiglo je priopćenje da se Račanovo stanje naglo pogoršalo i ušlo u kritičnu fazu.

U petak navečer je SDP priopćio da se njihov dotadašnji šef nalazi u stanju sužene svijesti uz povremena buđenja. Račan je posve izgubio, zbog jakih analgetika svaku mogućnost komunikacije s okolinom. 

Sljedećih deset dana Račanovo stanje je uglavnom bilo nepromijenjeno. Posjeti stranačkih dužnosnika i javnih osoba su posve prekinuti, a uz Račana je ostala samo njegova obitelj, koja cijelo vrijeme nije davala izjave za javnost.

U jednom trenutku metastaze su prestale agresivno rasti pa je zbog prekida uzimanja analgetika, Račan privremeno dolazio svijesti i u tim trenucima navodno nije trpio bolove. no liječnici su bili svjesni toga da je poboljšanje samo privremeno. 

Ipak Račan je 20. i 21. travnja, prije sjednice Glavnog odbora SDP-a s dr. Mirandom Mrsićem dogovarao tekst o svom zdravstvenom stanju koji je dr. Mrsić ujutro pročitao na sjednici Glavnog odbora stranke.

U to vrijeme obavio je i nekoliko kratkotrajnih telefonskih razgovora s najbližim prijateljima i liječnikom. Navodno je telefonski razgovarao i s bivšim njemačkim kancelarom Schroederom. 

Bilo je to, nažalost, kratkotrajno poboljšanje. Račan ni u jednom trenutku nije pristao da ga se spoji na medicinske aparate, a njegovu su želju poštivali.