Za Ruse je riječ “mafija” neraskidivo povezana s devedesetim godinama. Bilo je to vrijeme nagle tranzicije iz sovjetskog komunizma na tržišnu ekonomiju, kada je organizirani kriminal dostigao nevjerojatne razmjere. 

Upravo u tom periodu kriminalci su dobili mogućnost da legaliziraju svoj kapital i na taj način su im se otvorila vrata prema vlasti (zbog porasta korupcije među predstavnicima elite). Značajno se proširilo njihovo polje djelovanja: reketarenje, prostitucija, hotelski i kockarski biznis, trgovina narkoticima, piše ruskarec.ru.

Ruska mafija je vrhunac doživjela devedesetih. Zatim su se uslijed jačanja države brojne kriminalne grupe raspale, dio mafijaša se našao u zatvoru ili su bili likvidirani, a ostali su uspjeli prijeći u legalne vode i postali su uvaženi biznismeni. 

U suvremenoj Rusiji najveću opasnost predstavljaju etničke kriminalne grupe koje kontroliraju ulični kriminal i trgovinu narkoticima. Ukratko, rusku mafiju je zamjenila srednjoazijska.

Nesretne devedesete

Već postojećem kriminalnom miljeu 1990-ih priključio se veliki broj novih grupa, od kojih mnoge nisu priznavale postojeće tradicije i djelovale su bez poštovanja bilo kakvih principa.

Bande su često osnivane po teritorijalnom principu. Na primjer, među najutjecajnijim grupama 1990-ih bile su “Solncevska” i “Orehovska”, koje su nastale u moskovskim četvrtima Solncevo i Orehovo. 

Pritom se njihovi interesi nisu ograničavali samo na područja tih kvartova: grupa “Solncevski” na vrhuncu svoje moći je kontrolirala desetine tvrtki i hotela u Moskvi i Podmoskovlju, imali su svoje poslove i u drugim gradovima – Arhangelsku, Murmansku, Toljatiju – pak čak i u inozemstvu.

Kako navodi portal “Kriminalni svijet”, već 1995. na članove ove grupe bilo je registrirano preko 120 banaka i kompanija. Do 1997. šefovi “Solncevske” grupe su imali na raspolaganju 250 bandita koji su bili spremni oružjem zaštiti interese svoje kriminalne skupine. Postojale su utjecajne grupe i izvan ruske prijestolnice, kao što su “Tambovska” u Sankt Petersburgu, “Volgovska” u Toljatiju, “Slonovska” u Rjazanju.

Među bandama se vodila borba za sfere utjecaja, koja je prouzrokovala mnoge ratove među kriminalcima. Stotine članova bandi su bile ubijene, ali novih članova nikada nije nedostajalo: tih godina su kriminalci postali mnogi bivši vojnici i policajci, kao i sportaši i jednostavno mladići koje je kriminal privlačio.

Kriminalne grupe su 1990-ih bile masovna pojava, ali elitu u kriminalnom svijetu su i dalje činili tzv. “kriminalci u zakonu”. Svaki od ovih kriminalaca imao je praktički neograničenu vlast: imao je pravo riješavati sporove među prijestupnicima i pravo držanja zajedničke kriminalne blagajne. 

Za dobivanje ovih prava kriminalac se morao pridržavati strogog internog moralnog kodeksa.

Neki od “kriminalaca u zakonu” bili su poznati daleko izvan granica bivšeg SSSR-a, kao na primjer Aslan Usojan, poznat po nadimku Djed Hasan. 

Kada je 2013. Usojana likvidirao plaćeni ubojica Washington Post ga je nazvao “ruski Don Corleone”. Djed Hasan, koji je imao 75 godina, poreklom iz Tbilisija, zaista je bio ‘kum’ kriminalnog svijeta i njegovo ubojstvo je bio događaj koji je odjeknuo u cijelom svijetu.

Još jedna legendarna ‘faca’ tih godina koja je bila poznata na Zapadu bio je Vjačeslav Ivanjkov, kojeg su zvali ‘Japanac’. Ivanjkov je imao utjecaj na poslovne krugove u SAD-u gdje je živio nakon što je početkom devedesetih napustio Rusiju, a prema pisanju nekih medija, bio je na čelu ruske mafije u New Yorku.

Ivanjkova je 1995. uhitio FBI zbog iznuđivanja i tako je u američkom zatvoru proveo deset godina.  

Kada se vratio u Rusiju, Ivanjkov je surađivao sa Aslanom Usojanom i, kao i on, umro je nasilnom smrću – u atentatu 2009. godine.

Međutim, nisu svi sudionici u događajima devedesetih završili na taj način. Mnogi su danas uvaženi poduzetnici, koji nemaju nikakve probleme sa zakonom.

Što se događa danas

Kaos iz 1990-ih je ostao iza nas i unatoč tomu što se ne može govoriti o potpunom uništenju “kriminalaca u zakonu” i šefova bandi, oni više nisu toliko prisutni u društvu. 

Danas je situacija u Rusiji dosta stabilna: u kriminalnom svijetu šefovi su sljedbenici Djede Hasana i uglavnom su lojalni vlastima i surađuju s njima.

U intervjuu za list “Komersant” načelnik Moskovskog kriminalističkog istražnog odjela Vladimir Zinovjev objašnjava: 

“Lideri kriminalnog društva iz 1990-ih više nisu mladi. Većina njih je odavno prešla u legalne vode. Povratak u situaciju iz 1990-ih im ni na koji način ne odgovara”. 

Što se tiče ‘teritorijalnih’ bandi kao što su “Solncevska” ili “Orehovska”, Zinovjev je siguran da su one uništene: neki članovi su stradali u međusobnim obračunima, neki su u zatvoru, za nekima su raspisane međunarodne tjeralice i kriju se u inozemstvu.

Prema riječima Zinovjeva, danas znatno veću opasnost za građane predstavljaju etničke grupe koje čine ilegalni imigranti, prije svega iz Srednje Azije. Za razliku od kriminalaca stare škole, oni nemaju nikakav moralni kodeks i djeluju bez kontrole, bez zajedničkog centra upravljanja. 

Imigranti su uglavnom specijalizirani za ulični kriminal: prema statistici, oni počine više od polovice krađa, razbojništava i silovanja u Moskvi. Česti su i slučajevi pljački skladišta. 

Imigranti koji u njima rade kao fizički radnici svoje sunarodnjake koji se bave kriminalom obavještavaju kakve se vrijednosti nalaze u skladištima.

Etničke organizirane kriminalne grupe se bave i trgovinom narkoticima: znatan dio trgovine heroinom iz Afganistana obavljaju imigranti iz Tadžikistana, te Romi. 

Osim imigranata iz Srednje Azije, tradicionalno se kriminalom bave i imigranti iz zemalja Južnog Kavkaza (dio Kavkaza koji nije dio Rusije). Informaciju Zinovjeva potvrdio je i Andrej Galiakberov, šef press službe Ministarstva unutarnjih poslova Rusije za Moskvu.

Etničke kriminalne grupe predstavljaju prilično veliku opasnost zbog svoje ‘prekogranične’ rasprostranjenosti. Grupe dolaze, počine seriju zločina i vraćaju se u one zemlje iz kojih su došli.

(Newsweek.rs/ruskarec.ru)