Danijel Subašić, zvijezda Monaca i hrvatske nogometne reprezentacije, prema ocjenama stručnjaka i znalaca, danas je jedan od najboljih vratara u Europi. Ali, njegov uspjeh nije se dogodio preko noći. Rezultat je to napornoga rada, upornosti i talenta.

Ovaj Zadranin, rođen 27. listopada 1984., potječe iz siromašne obitelji koja je podignula tri sina. Nogometom se počeo baviti jer mu je to bilo okruženje: njegova obitelj i danas živi samo stotinjak metara od stadiona NK Zadar. Svi njegovi prijatelji iz kvarta igrali su samo nogomet. 

Jedan od njih je Danilo Paunović, koji je sa Subašićem odrastao. Mladi Paunović rado se prisjeća Subašića i Modrića s kojima je kao dječak počeo igrati, ali mu se poslije nisu, kako kaže, poklopile karte.

"Suba i ja smo ovdje odrasli, uz stadion. Igrali smo i trenirali iz gušta, nismo sanjali karijere niti razmišljali o nečem većem. Zabavljali smo se, bilo nas je nekoliko prijatelja i svaki dan smo u dvorištu igrali nogomet", govori Danilo.

Jedan od prvih trenera im je, kao i Luki Modriću, bio Danilov otac Miodrag Paunović Miško, legendarni igrač NK Zadar i OFK Beograd.

"Preskakali smo ograde na stadionu da bismo igrali. Ali Danijel nikad nije htio braniti, nego igrati, branio je samo na treninzima. Kad smo međusobno igrali, on nije branio. I dan-danas kad igra mali nogomet, neće braniti", priča Danilo Paunović.

U njihovoj generaciji bio je i Luka Modrić.

"Dok je Suba bio u pionirima, još se nije vidjela razlika, a kod Luke se vidjela. Luka je bio talent, uvijek je odskakao, bio je potencijal, a moj stari je govorio da će on jedini napraviti veliku karijeru i da je uvjeren u to. Govorio je da Luka može biti poput Maradone", priča Danilo.

Nakon selekcije, njihovu generaciju preuzeo je trener Domagoj Bašić, sin Tome Bašića, poznatog Zadranina koji je usmjerio Modrićevu karijeru preko Mamića i Dinama. Kad je Domagoj Bašić umro, njihovu generaciju u Zadru preuzeo je trener Robert Botunac.

Kod vratara Danijela Subašića kao mlađeg kadeta već tada se vidjela kvaliteta, odskakao je, bio je talentirani vratar.

"Tada su, kad je bio mlađi kadet, dolazili ljudi koji su ga željeli uzeti pod svoje. Htjeli su mu biti menedžeri, ali Suba nije išao za tim", priča Danilo Paunović.

No, mladi Subašić se, unatoč neospornoj kvaliteti, kao kadet suočio s nemilošću trenera. Botunac ga je “šutnuo” i postavio za trećeg golmana u kadetima NK Zadra. Za Subija je u toj dobi bilo pitanje biti ili ne biti. Botunac se nametnuo kao prepreka, a ne kao trener i učitelj.

"Suba se zbog toga htio ostaviti nogometa. Imao je 14-15 godina, a rekao je da više ne želi igrati. Jednostavno je htio napustiti nogomet i posvetiti se školi. Onda sam ga ja nagovarao da ostane. Govorio sam mu da je dobar, bolji od svih ostalih i da će uspjeti. To je govorio i trener vratara Jakov Pinčić, koji je vjerovao u njegove kvalitete i uspjeh. Ali stvar je u tome što se on više nije htio vratiti kod trenera Roberta Botunca", prisjeća se Subašićev prijatelj Danilo Paunović.

Sreća u nesreći bila je da je Danilo Paunović nagovorio oca Miodraga, tada trenera juniora NK Zadar, da primi prijatelja Subašića među juniore iako je zapravo bio kadet, dakle mlađi dvije–tri godine. Tako je mladi Suba dobio priliku za dokazivanjem i to s dečkima koji su stariji od njega.

"Kad ga je moj otac uzeo u juniore, ni pola godine nije bio na klupi, a kao mlađi junior upao je u prvu postavu juniora, napredovao je jako brzo, eksplodirao je. Vjerovao je u sebe i radio, imao je samopouzdanje. Bio je uvjeren da nitko nije bolji od njega", priča Danilo Paunović.

Nakon juniorskog staža, NK Zadar je Subašića i Paunovića poslao na posudbu odnosno na takozvano “kaljenje” u osječki Metalac. U Osijeku su se zadržali šest mjeseci.

Kad se za pola godine vratio u Zadar, Subašić je počeo braniti za prvu postavu seniora NK Zadar. Trener golmana tada je bio Tomislav Rogić.

Prvi put za NK Zadar, koji je tada bio u 2. hrvatskoj nogometnoj ligi, Subašić je nastupio u sezoni 2003./04. Branio je manje-više redovito, ali došlo je do svađe s vanjskim suradnikom kluba, famoznim Renom Sinovčićem. Sukob je kulminirao u sezoni 2006./07., a Subašić je zbog nesuglasica s upravom bio suspendiran te je nastavio samo trenirati, i to s juniorima.

"Svega je tu bilo. Nešto se bilo zakompliciralo između Subina menedžera Marinka Klapana i gazde Rene Sinovčića. Ali Suba je bio jak u glavi. Trenirao je kao pas po tri-četiri puta na dan. Imao je dobro mišljenje o sebi, bio je samouvjeren, znao je da će sve doći na svoje mjesto. Unatoč suspenziji, trenirao je jače i radio više", priča Paunović.

Naime, Reno je zaprijetio Subašiću da će mu karijera prestati ako ne potpiše novi ugovor sa Zadrom. Zbog toga je Subašić Sinovčićeve prijetnje prijavio policiji.

Prepredeni Sinovčić tada se branio od optužbi zbog tobožnjeg interesa kluba i brige zbog odštete za klub. No, krajem sezone dolazi do pomirbe između Klapana i Sinovčića, a Subašić se vratio u prvu postavu još jači. 

Vraćen je na gol prve momčadi NK Zadra koji se sljedeće godine vratio u Prvu HNL.

Subašić je odlično branio, a za njega su se počeli zanimati jaki klubovi, Dinamo i Hajduk. Borili su se za njega. Međutim, tadašnji najbolji golman HNL-a odabrao je Hajduk i 2008. otišao na posudbu.

Zbog ozljede, u Hajduku nije baš najbolje branio, imao je kiksove i mnogi su ga željeli potjerati iz kluba. Već je jednom nogom bio izvan Poljuda, ali Stanko Poklepović i Tonči Gabrić žestoko su se suprotstavili onima koji su Subašića željeli potjerati iz kluba. 

Nisu ga dali, stali su iza njega, znali su kakve kvalitete Subašić ima i beskrajno mu vjerovali. Subašić je nastavio braniti i, kad se kampanja protiv njega stišala, otišao je na operaciju, sanirao ozljedu i vratio se još bolji.

Godine 2012. iz Hajduka je prešao u Monaco. U taj bogati klub zapravo je trebao otići braniti Stipe Pletikosa, imao je ponudu, ali izabrao je ruski Rostov, a Monacu je preporučio prijatelja Danijela Subašića. Transfer je vodio poznati nogometni menedžer Marko Naletilić.

"Čujem se sa Subašićem, u Monacu mu ide odlično, kaže da ima odlične uvjete, da mu ništa ne nedostaje i da je zadovoljan i sretan. Prošle godine mi je govorio: “Spominju toga Valdesa, ali mene to ne zanima. Ako ga žele dovesti, to je njihova stvar. Ja se nikoga ne bojim, znam koliko vrijedim!”, prepričava Danilo Paunović razgovor s prijateljem Subašićem.

A Subašić, zahvaljujući samouvjerenosti i napornom radu, postao je golman broj 1. u Monacu i jedan od boljih igrača toga kluba. Navijači, treneri i uprava ga obožavaju.

Njega uspjeh, pričaju zadarski prijatelji, nije promijenio niti je promijenio njegove roditelje i braću. Njegovi roditelji, podrijetlom iz okolice Zadra, i braća su i dalje skromni ljudi iz kvarta. 

Subašićev brat Oliver bio je golman u Zadru, ali se tome nije posvetio ozbiljnije. Njegov otac Jovo obožava nogomet, prati ga, ali nije nikada igrao. I danas radi, pije kavu i ćakula s prijateljima s kojima je to radio cijeli život.

(Tekst je prvi put objavljen u prilogu Max Favorit u travnju 2015. godine)