Reperski glas današnjice za koju je ljubav važnija od lažnih obećanja slave

Rossella Mele/IPA/PIXSELL
Little Simz dokazuje da prava umjetnost postoji u džungli streaminga i hiperprodukcije, da može do svakih slušalica ako je snažna i iskrena. Ako se ne srami korijena, podrijetla...
Vidi originalni članak

Little Simz, punim imenom Simbiatu Abisola Abiola Ajikawo, rap shvaća kao dijalog koji vodi sama sa sobom. U punoj londonskoj kući sluša Bustu Rhymesa, Nasa i Biggieja Smallsa, a kad s 19 godina snima prvi album ''A Curious Tale of Trials + Persons'' (Age 101 Music, 2015.), njime odjekuju utjecaji Lauryn Hill i Jay-Z-ja. Hip-hop, jazz, R'n'B, soul i punk ispreplitat će se na sljedećim albumima te polagano profilirati potpuni reperski glas današnjice koji vješto spaja osobno i univerzalno, vlastite probleme s onima u zajednici, a sve u flowu i rimi te s jasnom poantom - biti žena u rasnom i klasnom društvu sve otežava. Introspektivan ''Stillness in the Wonderland'' (Age 101 Music, 2016.) naslanja se na terapeutski ''Grey Area'' (Age 101 Music, 2019.), gdje se atmosferično i teško oprašta od ubijenog prijatelja Harryja Uzoke:

Now see, look at what your boy did

This all could have been avoided

There's no goin' back, you picked your poison

Made your choices

Well that must have been the best lie

Another story for the headlines

Go

S ambicioznim ''Sometimes I Might Be Introvert'' (Age 101 Music, AWAL, 2021.) dobiva zasluženu nagradu Mercury, Brit Awards za najbolju novu izvođačicu, iako su tad iza nje četiri albuma, priznanje Ivor Novello za najbolju suvremenu pjesmu i album. Sve je češće uspoređuju s Kendrickom Lamarom i J. Coleom jer se usuđuje ne samo snimiti konceptualni album, nego i sumnjati u sebe, svoj talent, te se suočiti s obiteljskim traumama. ''Standing Ovation'' bez srama priznanje nestrpljivost u redu za priznanje, dok snažna ''I Hate You, I Love You'' upućuje na krhku stranu Little Simz kojoj nedostaje otac: ''Never thought my parent would give me my first heartbreak (...) Everything is a choice and anything can be said'', dok je odnos sa starijom sestrom u ''Miss Understood'' itekako kompliciran: ''Feelings equals weakness, and that's why you bury yours". Tvrdoća i osjetljivost, bogate orkestracije i tišina, bubnjevi blockbustera i poigravanje s elektronikom, Motown i njujorški rap devedesetih otkrivaju slojevitost te sa svakim novim slušanjem izbija novi podtekst, postavlja se novo pitanje.

Posljednji album ''No Thank You'' (Forever Living Originals, AWAL, 2022.) izlazi nenadano, prilično brzo, gotovo u stilu njezina prijatelja iz djetinjstva i producenta Infloa - bez promidžbe, prateće žive svirke i pregršt intervjua. Opušteniji, jednoličniji ritam u tih deset pjesama i sat vremena daju do znanja da ju je glazbena industrija samljela i istrošila oholo tvrdeći kako ju je stvorila. Otkazuje američku turneju, raskida ugovor s dotadašnjom diskografskom kućom, nastavlja glumiti u Netflixovoj seriji ''Top Boy'', živi po svom. Podcrtava stihove iz pjesme ''Introvert'' s prethodnog albuma jer želi da je se shvati ne samo kao umjetnicu Simz, nego kao osobu Simbi. Uvodna ''Angel'' s gospel refrenom koji pjeva još jedna Infloova muza Cleo Sol isporučuje tešku artiljeriju s chill vibracijama: ''Fuck rules and everything that's traditional (...) How you go against the same system you were colonized by?''. Neovisnost ima cijenu koju je spremna platiti, pogotovo kad ne pristaje na kompromise, a to je jasno u beatovima, orkestraciji i grooveu na ''No Merci'', ali i u angažiranoj i melankoličnoj ''X''.

Nježnija strana, propadanje pod stresom čuje se u najduljoj ''Broken''. Ne postojiš kad si slomljen, u mraku, kad si su svijetu oblikovanim po mjeri velikih direktora i šmrkanja: ''Dealing with the dark by taking the white to the nose''. No za Little Simz nema tame kad su tu stvaralaštvo i ljubav: ''You have a journal inside, you have the power to write, You have the opportunity every day to decide, choose love". Ziheraštvo s autotuneom na ''Who Even Cares'' izvlači mekani soul, stvarnost udaljena od robnih marki i svjetla reflektora. Religiozna, gospelska intonacija retro ugođaja nastavlja se u ''Silhouette'' s dramatičnom orkestracijom, elektronikom i mekanim synthom. Zatvaranje s piano baladom ''Control'' vraća je na sigurno jazzy mjesto, među plahte. Little Simz dokazuje da prava umjetnost postoji u džungli streaminga i hiperprodukcije, da može do svakih slušalica ako je snažna i iskrena. Ako se ne srami korijena, podrijetla i rase. Ako tvrdoglavo vjeruje da je čvrsti zagrljaj važniji od svih lažnih obećanja slave. Onda joj sve oprostiš, pa i pomalo smiješnu opsesiju princezom Dianom, na koju nije imuna ni njezina sestra po soulu - SZA.

Posjeti Express