Zeinab Sekaanvand ima 22 godine. Izgubila je svoje nerođeno dijete. Izgubila je obitelj koja se odrekla nesretne Zeinab. Izgubila je svoju slobodu i nalazi se u zatvoru.

Uskoro će izgubiti i jedinu stvar koja joj je preostala. Izgubit će svoj život.

Organizacije za ljudska prava pokušavaju spasiti život ove siromašne Kurdkinje koja je od maloljetne supruge postala zatvorenica osuđena na smrt. Aktivisti se bore protiv vremena koje im je na izmaku da ju spase smaknuća koje se očekuje bilo kad nakon 13. listopada. Možda i dok čitate ove retke ona hoda prema vješalima.

Kako je došlo do toga? Kako je siromašna tinejdžerka završila u iranskom zatvoru?

Sekaanvandova je navodno ubila supruga dok je imala 17 godina. Optužili su je da ga je izbola na smrt, a njoj su dosudili sličnu sudbinu. Smrt na vješalima. Organizacije za ljudska prava bore se protiv smaknuća zato što su uvjereni da Zeinab nije imala pošteno suđenje. Uostalom, bila je maloljetna kada je ubila supruga, piše CNN.

Sa samo 15 godina pobjegla je od kuće iz malog sela na sjeveru Irana. Nadala se da ju čeka ljubav i nove životne prilike. Udala se za četiri godine starijeg Hosseina Sarmadija. Vjerovala je da će joj on pružiti bolji život. Umjesto toga je Sarmadi na sve načine joj zagorčao život.

Amnesty International kaže da je Sarmadi redovito ju tukao i maltretirao.

Zeinab se pokušavala zaštititi i nekoliko puta je tražila razvod, ali Hossein joj nije dao razvod. Žalila se i policiji, ali oni nisu ni istražili prijave.

"Njezina obitelj jako je siromašna i konzervativna. Zeinab je pokušala pobjeći od te stvarnosti tako što se udala", priča Mansoureh Mills iz Amnesty Internationala. "Mogu samo zamisliti kako je težak život vodila. Očekivala je od odraslih da je zaštite, ali nitko to nije uradio. Ni vlasti, a ni njena obitelj", nastavlja Mills.

U veljači 2012. godine nakon četiri godine braka, Sarmadi je pronađen mrtav. Policija je uhitila Zeinab, a ona je navodno priznala ubojstvo supruga. Kaže da su je 20 dana držali u policijskoj postaji i da su je policajci mučili i premlaćivali.

"Tražila je pomoć od policije, ali su je odbili. Tražila je pomoć od obitelji, ali oni su je odbili. Ona je samo tinejdžerka koja nije imala kamo pobjeći. Sve dok suprug joj nije ubijen bila je prisiljena u taj zlostavljački brak", priča Mills.

Na posljednjem suđenju, Sekaanvandova je povukla priznanje. Rekla je sucu da nije ubila supruga i da su je policajci natjerali da prizna. Krajem 2014. godine sudac ju je osudio na smrt vješanjem, kažu iz Amnesty Internationala.

Udala se za jednog zatvorenika i zatrudnila dok je bila u zatvoru i čekala presudu. Vlasti su je obavijestile da je neće smaknuti sve do poslije poroda. 

Međutim, tragedija je ponovno zadesila Zeinab. Rodila je mrtvorođenče prošlog mjeseca.

Sada je u središnjem zatvoru u Urmiji, gradu na zapadu Irana. Tamo čeka kraj svog života.

Njen slučaj ukazuje na veće probleme u iranskom pravosuđu. Dječaci s 15 godina, a djevojčice s 9 godina mogu završiti na suđenju kao odrasle osobe. Zbog toga u Iranu mogu dobiti i smrtnu kaznu.

Sudan, Saudijska Arabija, Kina i SAD optužene su da ubijaju maloljetnike zbog počinjenih zločina.

Sekaanvandova je tek jedna od oko 160 zatvorenika što čekaj smrt u Iranu zbog zločina počinjenih dok su bili maloljetni.

"Nadamo se da će dovoljno međunarodnog pritiska zaustaviti njezino smaknuće, ali trebamo maksimalnu podršku kako bismo mogli svima ispričati o njenom slučaju", završava svoju priču Mills.