Petneaest minuta iza ponoći je policijska postaja u Splitu dobila poziv sa Šolte. Obavijestili su ih da se 31-godišnji Čeh Miroslav Kukliš još uvijek nije vratio s ronjenja započetog tri sata ranije. Ronio je u u podvodnoj špilji u zaljevu Poganica. Na brodu su bila i dvojica njegovih poznanika te kapetan broda Domino, ali on je u to vrijeme spavao u kabini. Samo jedna osoba bila je kvalificirani ronilac. Kukliševi prijatelji Danijel Frolec i Ivo Kožnar su zaronili negdje u blizini i to samo petnaestak minuta ranije. Kukliš se u posljednji trenutak odlučio da će i on zaroniti. Frolec i Kožnar vratili su se na brod oko 10:30 navečer i nekoliko minuta kasnije su se vratili pod more kako bi potražili nestalog prijatelja. Dvadesetak minuta prije ponoći vratili su se praznih ruku i tada su odlučili zvati policiju.

Zbog lošeg vremena, policija je tek iduće jutro krenula u potragu za tijelom nestalog Kukliša jer svima je bilo jasno da se utopio. Imao je dovoljno kisika za sat-dva vremena u normalnim okolnostima, ovisno o brzini metabolizma. 11. rujna 2002. godine rano ujutro su policajci Oliver Marić (25) i Bernard Majić (27) spustili se u špilju duboku šezdesetak metara. Marića je zatekla ista sudbina i on se utopio, a Majić je u posljednji trenutak izbjegao utapljanje. Zbog prebrzog izrona morao je provesti nekoliko dana na liječenju hiperbaričnoj komori, a tek 12. rujna izvučena su tijela umrlih iz špilje. Marićevo mrtvo tijelo pronađeno je jednom kraku špilje na dubini od 24 metra, a Kukliš je pronađen u drugom dijelu špilje na 54 metra dubine.

Pronađen je kako leži na leđima, ronilačka maska i regulator disanja nađeni kraj njega. U blizini je pronađena i ispražnjena baterijska svjetiljka.

U njegovim prsima pronađen je zaboden nož.

Splitska policija odmah je privela putnike s broda Domino i prvo se sumnjalo na ubojstvo. Frolec i Kožnar nisu prošli ni poligrafsko testiranje, a kako stoji u preglednom radu objavljenom u Croatian Medical Journal, dvojac je reagirao na riječi "nož" i "krv", ali kasnijom istragom je utvrđeno da oni nisu imali nikakve veze sa smrću nesretnog Kukliša. Autori spomenutog rada, Nadan Petri, Marija Definis-Gojanović i Dejan Andrić uvjereni su da je Kukliš sam sebi zario nož u prsa i tako počinio samoubojstvo. U posljednjim trenucima očaja uzeo je vlastiti život kako bi izbjegao strahotu smrti gušenja pod desecima metara mora.

Petri i suradnici predložili su ovakav tijek događaja kao najvjerojatniji. Kukliš je ušao u more i neometano zaronio do maksimalne dubine špilje. Gotovo odmah je počeo s izronom, ali je pogriješio izlaz. Naime, špilja ima dva kraka i izlaz iz dubljeg dijela je lako promašiti. Završio je u plićem dijelu špilje i, kako instrumenti pokazuju, uspio je izroniti do 35 metara dubine i potpuno se izgubio. Osim toga, tvrde autori, Marić je također ostao bez kisika i utopio se, a Majić je kasnije pričao da se i on bio izgubio te da je u zadnji tren uspio izbjeći istu sudbinu.

Više od pola sata je Kukliš pokušavao pronaći izlaz, ali bezuspješno. Instrumenti su pokazali i pet minuta relativno stabilne dubine i pretpostavlja se da je pokušavao udahnuti mjehuriće zraka s krova dubljeg dijela špilje. Instrumenti su zabilježili relativno ravan pad na dno i autori rada vjeruju da je u tom trenutku Kukliš počinio samoubojstvo i pao u nesvijest. Kako je on gubio svijest, tako je padao na dno.

Do tog sudbonosnog ljeta 2002. godine nije bio zabilježen niti jedan slučaj samoubojstva zbog očaja tijekom ronjenja. Zabilježeno je nekoliko slučajeva samoubojstva tijekom ronjenja, ali većinom je bila riječ o ranije isplaniranom događaju.

Marić je kasnije proglašen policajcem godine.

Špilja Poganica uzela je otad još dva života. U kolovozu 2015. godine utopio se supetarski javni bilježnik Ervin Kuzmanić i njegov njemački prijatelj Oliver E. Gansen.