Maks Maljišev odrastao je u Tveru, industrijskom gradu nedaleko od Moskve. Počeo je koristiti droge dok je bio tinejdžer i to ponajviše zato što mu je to bilo zabavno, ispričao je Maljišev za Foreign Policy.

Kako on to opisuje, odrastao je u tipično ruskoj obitelji. "Otac je previše pio i svi su patili zbog nesigurne budućnosti Rusije nakon raspada SSSR-a", kaže Maljišev.

Sa 16 godina počeo je drogirati se amfetaminima i heroinom. Kasnije je prešao na krokodil, drogu osmišljenu i proizvedenu u Rusiji. Svoje ime dobila je po ožiljcima koji ostaju na koži ovisnika o krokodilu. Maljišev se prisjeća tuluma gdje su svi koristili jednu te istu špricu s istom iglom.

Prvo uhićenje i dijagnoza

1997. godine prvi put je uhićen zbog droga i policija ga je natjerala da se podvrgne testiranju na HIV. Bio je pozitivan, ali kad su ga pustili nije vidio razloga za promjenu načina života. "Što mi je drugo preostalo? Nisam imao kome obratiti" kaže on. Teoretski je mogao dobiti antiretroviralnu terapiju, ali zdravstveni sustav ga je obilježio kao 'narkića' i nikoga nije bilo previše briga za njega. Liječenje od ovisnosti je bilo gotovo nepostojeće i on je nastavio s drogiranjem.

Danas se procjenjuje da u Rusiji živi oko milijun i pol ljudi s dijagnosticiranim AIDS-om ili HIV-om. Godišnja stopa rasta broja oboljelih od tih bolesti procjenjuje se na više od 10% što je usporedivo s rastom broja oboljelih u SAD-u tijekom osamdesetih godina. U to vrijeme je bolest bila u svojim začecima i liječenje je bilo praktički nepostojeće. Danas, kada postoje brojne terapije i kada HIV ne znači smrt pacijentu, Rusija ima jednu od najvećih stopa rasta oboljelih od HIV-a u svijetu.

Raspad SSR-a

Sovjetski savez sve do 1987. godine nije objavljivao službene podatke o oboljelima od HIV-a, a nakon raspada SSSR-a heroin je postao lako dostupan svim Rusima. Od kraja devedesetih su građene krijumčarske rute iz središnje Azije kojima su dopremane gotovo nezamislive količine droga iz Afganistana do gladnih tržišta Rusije. Tim novim putevima svile prevoze se milijarde dolara vrijedne droge, a pretpostavlja se da četvrtina svog heroina iz Afganistana završava u Rusiji. Iza svega toga ostaje krvavi trag ovisnosti i raznih bolesti. Posljednji dostupni podaci o zarazama HIV-om kažu da čak 58% svih oboljelih je zaraženo korištenjem zaražene igle tijekom drogiranja.

Službena Moskva ipak ne radi gotovo ništa kako bi suzbila epidemiju HIV-a. Kako to kaže Michel Kazatchkine, posebni predstavnik UN-a za HIV u istočnoj Europi i središnjoj Aziji: "Rusija nije uradila gotovo ništa. Ako išta rade, onda postrožuju zakone".

Metadonska terapija ili programi zamjene injekcija su oštro srezani posljednjih godina. "Metadon je praktički u istoj kategoriji kao i tolerancija prema homoseksualcima. Smatra ih se prokletom zapadnjačkom politikom", kaže moskovski analitičar Sergej Lukaševski.

Sve pokušaji liječenja ovisnosti nailaze na slično neodobravanje u Rusiji, a stanje možda i najbolje opisuje izjava Viktora Ivanova, bivšeg šefa najveće agencija za suzbijanje zlouporabe droga. "Korisnici metadonske terapije su zatočenici vlastitih kemijskih okova. Svi pokušaji njene legalizacije su povezani s političkim ambicijama velikih farmaceutskih kompanija i njihovih ekonomskih interesa", rekao je prošle godine Ivanov.

Ekonomska kriza

Ivanov je u međuvremenu dobio otkaz, njegova agencija i službeno je postala dio ministarstva unutarnjih poslova, a ne čelo je postavljen znatno pragmatičniji Andrej Hrapov. Međutim, kako se ekonomska kriza potresa Rusiju, zdravstvo je prvo na udaru i njima se proračuni svake godine smanjuju. Pred ruskim ovisnicima i oboljelima od HIV-a crna je budućnost, barem ona kratkoročna.

Maljišev se ipak uspio izliječiti od ovisnosti. Sada ima 39 godina i radi za zakladu Andreja Rilkova u posljednjoj klinici za razmjenu injekcija u Moskvi. Međutim, ni zaklada ne stoji bajno nakon što su je nedavno proglasili stranim agentom i sve teže im je poslovati.

Nakon desetljeća borbe s ruskom administracijom zaostalom u nekom proteklom vremenu, Maks kaže da se prestao nadati u bolju budućnost. U svom trenutačnom poslu uživa, a najviše ga tješi da on radi nešto usprkos svim naporima ruskih vlasti da zaustave programe liječenja ovisnosti.