Na vrhuncu Hladnog rata 1968. godine sovjetska podmornica K-129 opremljena s tri balistička nuklearna projektila potonula je ubrzo nakon što je isplovila iz luke u Tihom oceanu oko 2500 kilometara zapadno od Havaja.

Unatoč opsežnoj potrazi, Sovjeti nisu uspjeli locirati podmornicu jer nisu imali tehnologiju koja im je bila potrebna za cijelu kompleksnu misiju. To su ubrzo shvatili Amerikanci i krenuli u potragu za podmornicom, tim bogatim rudnikom sovjetskih tajni. Potraga je nosila naziv Projekt Azorian. 

Uz pomoć sonara američka mornarica pronašla je lokaciju potonuća. Ležala je na dubini od gotovo pet kilometara, a njezino izvlačenje bilo je kompleksan i težak zadatak. I trebao je ostati potpuno u tajnosti. CIA je tako unajmila inženjere koji su ovu gotovo nemoguću misiju pokušali ostvariti uz pomoć 'mehaničkih kliješta'.

Konstruirana su između 1970. i 1974., godine i to potpuno u tajnosti. Brod koji je skrivao taj moćan alat bio je Hughes Glomar Explorer, brodica za kopanje u dubokom moru u vlasništvu milijardera Howarda Hughesa. Hughes je bio dobar paravan za CIA-u, pa se tako činilo da ovaj povučeni milijarder provodi tipična istraživanja mora za potrebe izvlačenja nafte, piše ATI. 

Brod je bio dobro opremljen pa je imao postrojenje za bušenje nafte, dizalicu za prijenos cijevi, a trup broda imao je golema vrata koja su se mogla otvoriti i stvoriti “Mjesečev bazen”, podvodni otvor dovoljno velik da u njega mogu smjestiti sovjetsku podmornicu. Skriven od pogleda u brodskoj unutrašnjosti bio je mehanizam s golemim 'kandžama' koji je trebao uhvatiti podmornicu, povući je na površinu i smjestiti unutar trupa. Kako bi izbjegli 'znatiželjne oči' sovjetskih zrakoplova, brodova i špijunskih satelita, cjelokupna misija projekt Azorian provodila se pod vodom. Takav je bio plan.

4. srpnja 1974. godine Hughes Glomar Explorer isplovio je iz Long Beacha u Kaliforniji i na lokaciji ostao više od mjesec dana. Potpuno neprimjetno, unatoč sovjetskim zrakoplovima i brodovima koji su nadzirali čitavo područje. Postupak je bio jako rizičan, posebno podizanje podmornice i zbog njezine veličine i zbog morskih struja. Nakon što su zakačili podmornicu, morali su potpornje skidati jedan po jedan. 

Dok je podmornica bila na putu prema gore u kliještima, jedna njezin dio se raspao i potonuo natrag u dubine oceana. No uspjeli su spasiti dio u kojem su se nalazila tijela šest sovjetskih članova posade. Podmornica K-129 dobila je pravi pokop na moru, a direktor CIA-e Robert Gates 1992. godine tadašnjem ruskom predsjedniku Borisu Jeljcinu predao je i film o njezinom 'pokopu'.

Nakon što su izgubili dio podmornice pripremljena je druga misija slična projektu Azorian koja je na sličan način trebala izvući taj ostatak. No tada se dogodilo niz neobičnih događaja. Prije pokretanja tog projekta lopovi su provalili u urede Howarda Hughesa i ukrali tajne dokumente koji ga povezuju sa CIA-om i tako je projekt izašao iz tajnosti. 

Direktor CIA-e William E. Colby osobno je razgovarao sa Los Angeles Timesom i tražio ih da priču ne objave, no oni su 18. veljače 1975. godine otkrili cijeli projekt. Sovjeti su tada angažirali jedan brod da čuva cijelo područje kako bi spriječili moguću eskalaciju. Bijela kuća ukinula je buduće misije poput projekta Azorian, jedne od najodvažnijih tajnih operacija u povijesti SAD-a.