Sava je bila 'front zabave', poprište seks revolucije

Svijet
U zlatnim godinama na zagrebačkim kupalištima bilo je 110 tisuća ljudi
Vidi originalni članak

Često dolaze same, u tijesnom i napetom dresu, skaču s daske u rijeku, a pogledi muškaraca koji na sunčalištu prolaze pokraj njih ni najmanje ih ne zbunjuju. 

Tako je u Novostima iz 1928. novinar opisao sortu zagrebačkih cura kakva se tih godina redovito mogla naći na onda superpopularnim savskim kupalištima, Gradskom i još ekskluzivnijem, privatnom Gospodarićevu.

Iako se “tijesni i napeti dres”, kakav se može vidjeti na nizu postrojenih bubikopf djevojaka lijevo, čini kao današnji čedniji minjak, u ona vremena bio je jedan od odraza 1920-ih, jedan od razloga što su bile tako “lude” kakvim ih povijest pamti.

Isto kao što su, drugim riječima, ti jednodijelni kupaći kostimi tada, na užas moralnih paničara, suncu i požudnim pogledima otkrili ženske ruke, leđa i noge - do bedra! Tako su otkrili i novi društveni položaj ljepšeg spola.

Entuzijazam poraća i potreba da se potisne kolektivna trauma donio im je veća prava i slobodu, a emancipaciju su i Zagrepčanke, dakako, osjetile i objeručke prihvatile.

Osim što su masovno rezale duge kose, počele su smanjivati količinu odjevnih predmeta, posebno na bazenima.

Prije nego što se otvorila, za ženu je bilo uobičajeno da na kupališta dolazi u dugim hlačicama, do koljena, ako se osjeća baš raskalašenom.

Preko tih tajica, kao dodatni sloj obrane i zaštite, išao je haljetak, a majice su bile najčešće s dugim rukavima, zlu ne trebalo. 

Zakamuflirano tijelo odražavalo je i poželjnu verziju ponašanja, a ona je, kako opet novinar iz Novosti opisuje, prije novih cura, za zagrebačku kupačicu značila da nema skakanja u vodu. 

Smjela se tek skromno došetati do nje, potom polagano namočiti prvo jednu, pa drugu nogu i na kraju brzo izaći iz nje.

Nikakvo čudo da su cure poludjele. Ludost je, međutim, kako to obično biva, uzela danak. Kako se otkrivalo više tijela, tako su se rađali dotad nepoznati problemi, pitanje dlaka, primjerice, na koje su žene 1920-ih odgovarale odstranjujući one ispod pazuha. 

Noge su još neko vrijeme uglavnom puštale na miru, a i najintmniju zonu jer je - uz droge poput kokaina i opijata - pošast ‘20-ih bio i sifilis, čiji je simptom bilo opadanje dlaka tamo dolje. 

Iako je, dakle, seks svima bio na pameti, nikome tko je držao do reputacije nije bilo do bezdlakavosti jer je ona, kako nevjerojatno iz današnje glatkoćom opsjednute kulture, sugerirala - bolest.

Više kože kod žena značilo je, osim toga, i više mjerkanja, ne samo onog muškog. Upravo tada, zahvaljujući i usponu filmske industrije i holivudskih diva, kreće dobro znana opsesija ženskim izgledom, vježbanjem, dijetama, što je oblik imalo i u izborima za miss, od kojih je jedan, Miss Save, bio vrhunac tadašnjih ljeta.

Posjeti Express