Što se točno dogodilo Chantelleinoj bijelo-crnoj mački, Scooteru, ostaje misterij.

Posljednji put kad je vidjela svog ljubimca, bili su u kuhinji jedne tople ljetne noći. Scooter je sjedio na stolcu dok je Chantelle hodala po kući i nešto obavljala prije spavanja. Sljedeće jutro kad se probudila, mačka je nestala.

Dok je Chantelle pretraživala ulicu, do nje je došao susjed i rekao da je pronašao Scootera u 1 sat ujutro. Mačka je ležala mrtva na pločniku nedaleko od kuće.

Pomislila je kako ju je možda udario auto, iako u toj ulici baš i nema puno prometa. Susjed je rekao Chantelle kako je otišao u kuću da uzme neki pokrivač kako bi pokrio tijelo, no kad se vratio, truplo je nestalo.

Rasporena utroba

Pretpostavio je da ga je lisica ili neka druga životinja uzela.

Kasnije tog dana još je jedna susjeda pristupila Chantelle kako bi joj rekla da je i ona pronašla Scootera.

Tada je bilo 5 sati i 30 minuta ujutro, a mačka je bila postavljena na susjedin travnjak kao da se rasteže, osim činjenice da je njen rep precizno odrezan te da joj je utroba porezana od glave do abdomena. Mačkini unutarnji organi su bili izvađeni i postavljeni kraj nje na travi.

Ta je susjeda pozvala službu za životinje da jave nekom za uklanjanje tijela, pa Chantelle nije vidjela što se točno dogodilo svojim očima. No, jedna stvar joj je postala jasna. Scooterova smrt nije bila posljedica nesreće.

Chantelle je čitala priče o serijskom ubojici mačaka koji je operirao na području autoceste M25 koja tvori vanjski prsten oko Londona.

Nije mislila kako je i njena vlastita mačka ugrožena u njenom domu. 

- Nisam razmišljala o tome da moram zaključati moju mačku preko noći, no da jesam, Scooter bi još bio živ - kaže.

Ona i njen muž sada razmišljaju o selidbi u novu kuću sa sigurnim vrtom, iz kojeg kućni ljubimci ne bi mogli izaći.

- Imala sam nekoliko spontanih pobačaja s kojima sam se pomirila jer je to tako trebalo biti. Nikad prije u životu nisam bila preplašena, no sada je moj mir ukraden - govori Chantelle.

Ona smatra da je za Scooterovu smrt odgovoran perfidni ubojica mačaka koji u Velikoj Britaniji "operira" još od 2015.

Tijekom tog vremena on - a policija je uvjerena kako je riječ o muškarcu - je izmesario više od 370 kućnih ljubimaca. Većinom se radi o mačkama, no bilo je tu i zečeva, lisica...

Prve zabilježene žrtve bile su u području Južnog Londona, u Croydonu, zbog čega ga je policija nazvala Croydon Cat Killer, piše BBC.

No, kasnije su se trupla ljubimaca počela pojavljivati duž cijele autoceste, zbog čega je preimenovan u M25 ubojicu mačaka.

U lipnju se u Croydonu skupila veća grupa ljudi i zaštitnika za prava životinja, koji su odlučili odati počast četveronožnim žrtvama, ali i potaknuti policiju na akciju.

Mačji detektivi

Tijekom protekle dvije godine, Boudicca Risin i njen partner Tony Jenkins postali su glavni likovi potjere na ubojicu mačaka, stvarni detektivi za kućne ljubimce.

Rising samu sebe opisuje kao "ludu ženu s mačkama", a njihovim spašavanjem, najčešće iz skloništa za životinjama, traje već desetljećima.

- Ne bi vjerovali koliko sve bolesnih ljudi ima, ljudi koji snimaju tzv. crush videe, što je zapravo seksualno motivirano mučenje životinja - kaže.

Ona je uvjerena kako je u ovom slučaju riječ o bolesniku koji je definitivno serijski ubojica, a s partnerom službeno surađuje s Metropolitan policijom.

Kad pronađu životinjsku žrtvu, pomažu osigurati scenu zločina, provjere mikročip životinje te tlo u potrazi za zločinima.

- Znam da to može zvučati smiješno nekima, no vjerujte da su osjećaji vlasnika tih životinja stvarni - ističe.

U nekim slučajevima, poput onog Scootera, stigli su prekasno i gradsko udruženje za životinje već je maknulo tijelo.

Metode ubijanja

Ne odbacuju mogućnost da serijski ubojica mačaka ima i svoje imitatore - koji kopiraju njegov način ubijanja.

Ubojica najčešće napada u rezidencijalnim četvrtima i to u noćne sate, često mameći žrtve s hranom za ljubimce ili sirovom piletinom. Ubija brzo, s nekom vrstom naglog udarca. Potom čeka oko pola sata da im se krv zgruša, nakon čega sakati njihova tijela.

Do sada je odrubljivao glave, rezao šape i repove te rasparivao utrobe. Često za njim ne ostaje trag krvi, što indicira da životinje mesari na drugoj lokaciji od one na kojoj ih ubija.

Pitanje je dana kad će se prebaciti na ljude

- Mislim da kod ljudi postoji element nevjerice - komentira Bouducca reakciju ljudi na te masakre.

Najviše ju smeta što ljudi još uvijek ne shvaćaju da je riječ o upornom i duboko poremećenom čovjeku koji nanosi bol i ljudima i životinjama.

Policijski detektiv Andy Collin smatra da je pitanje trenutka kad će se taj bolesnik prebaciti sa životinja na ljude, jer je to uobičajan tijek "odrastanja" takve vrste psihopata.

Općenito, britanska policija, pa i javnost, je duboko frustrirana s nemogućnosti pronalaska počinitelja ovih zlodjela.