Bila je dovoljna samo jedna iskra u obliku Instagram objave da dodatno užari ionako najvruće britansko ljeto kakvo ni najstariji Otočani navodno ne pamte. Pisalo je samo: “Što točno radite za bis?”. Stih je to izvučen iz pjesme “This Is Hardcore” s istoimenog albuma iz 1998. Autor te objave od 20. srpnja ove godine bio je Jarvis Cocker, frontmen Pulpa, koji je popratni video začinio zvukovima ovacija i aplauza te sve podvukao komentarom: “Dobro pitanje”.

Iskra neizvjesnosti plamtjela je točno sedam dana. Obožavatelji su namirisali da bi se iza misteriozne objave mogao kriti nekakav plan benda za novo uskrsnuće, uostalom iduće godine bit će 25. obljetnica albuma “This Is Hardcore” i sve je nekako nagovještavalo da bi se Pulp mogao probuditi iz desetogodišnje hibernacije. Zadnji koncert imali su 2012., u vrijeme njihova posljednjeg reuniona, s tim da repertoar Pulpa nije potpuno iščezao s pozornica, Jarvis Cocker održavao ga je živim preko svog novog projekta JARV IS. Nastupio je ove godine i na znamenitom Glastonburyju.

”Iduće godine Pulp će odsvirati nekoliko koncerata”, odlučio je Cocker iskru pretvoriti u plamen oduševljenja 27. srpnja u razgovoru za Guardianov podcast. “Ostanite mirni, zagrlite svoje Pulp ploče i pripremite se za ludilo negdje u 2023.”, potvrdio je na Twitteru bubnjar benda Nick Banks. “Mi nikad nismo došli do situacije da se svađamo i jedni drugima bacamo igračke iz kolica. Pospremili smo bend u ladicu ispod kreveta, znali smo da je tamo na sigurnom i da će na kraju uskrsnuti.”

Detalji su nepoznati, termini i lokacije nisu objavljeni, ne zna se ni ima li Pulp u planu i novi album (zadnji “We Love Life” objavljen je još 2001.). No sezona kiselih krastavaca na Otoku dobila je hit: Pulp se vraća!

Svaka lokalizirana glazbena scena s globalnim afinitetima uglavnom se razvija po ustaljenim obrascima. Bendovi koji je čine žanrovski se uglavnom ne podudaraju, utjecaj glazbe širi se i na druge umjetnosti poput mode ili filma, komercijalni domet joj je oko deset godina, a kreativna špica traje godinu-dvije. I svaka, baš svaka scena ima svoju “veliku četvorku”. Pulp čini veliku četvorku britpopa s Oasisom, Blurom i Suedeom.

Britpop, pojam koji je osmislio britanski novinar i frontmen punk prvoboraca The Membraines, John Robb, dijelom je bio odgovor na američki grunge i britanski shoegaze. Za razliku od njihove mračne lirike, britpop je nudio “optimistično” producirani zvuk, himnične melodije i prijemčivi alternativni rock s prizvukom svega onoga što je britansku scenu kroz povijest činilo velikom: Beatlese, Kinkse, Floyde... Pulp se s vremenom poželio distancirati od britpopa, ali u tom se slučaju njih ništa nije pitalo, mediji i publika odlučili su u koju ladicu pripadaju.

No Jarvis Cocker i Pulp možda su donekle bili i u pravu. Jarvis je, naime, grupu imena Pulp osnovao u doba eksplozije punka, a ne britpopa. Petnaestogodišnji Jarvis Cocker je bend osnovao još 1978., dok je pohađao The City School u Sheffieldu. Kako je otkrio za Guardian u svibnju ove godine, već je i godinu ranije, prije nego što je naučio ijedan akord, u bilježnici razradio masterplan za Pulp, u kojem je, među ostalim, podrobno opisao imidž svih tad još nepostojećih članova benda.

”Naravno, želio sam zaraditi za jahtu i imati hrpu novca, ali osnovni plan je bio promijeniti strukturu društva. Sjajna ideja, zar ne? A zapravo sam samo htio imati prijatelje”, reći će.

Pulp je otpočetka bio Pulp, mada je sam naziv doživljavao neke izmjene, poput Arabicus Pulp, no kad se Jarvis na ribarnici, gdje je radio, slučajno sreo sa svojim budućim gitaristom i violinistom Russellom Seniorom, ime Pulp je zacementirano, iako im se tad činilo prekratkim. Tad su njihovu muziku opisivali kao križanca između ABBA-e i The Falla, no nakon što su gostovali na BBC-jevu Radiju 1, lokalno su prepoznati kao sljedbenici electro new wavea i post-punka. Samo lokalno, na prepoznavanje globalne publike još će pričekati.

Snažan utjecaj na Jarvisa Cockera, osim punka koji mu je dao hrabrost da se uhvati glazbe iako nije još ni blizu ovladao ni instrumentima ni pjevanjem, imao je Andy Warhol, do kojega je došao preslušavajući neku kompilaciju Velvet Undergrounda.

”Koncept da možeš pronaći umjetničku dubinu u stvarima koje drugi ljudi bacaju, to je zapravo ‘pulp ideja’. A do nje ne bih došao da nisam toj ploči Velveta bio neprestano izložen. Shvatio sam da je pop muzika osnaživanje koje je dostupno svima”, govorio je.

Lutalo se tih godina žanrovski, Cocker nikako nije mogao definirati kako bi Pulp trebao zvučati. Njihov prvi album “It” (1983.) bio je nešto poput folk posvete Leonardu Cohenu. Komercijalno, to nije prošlo dobro. Ni idući, kudikamo mračniji album “Freaks” (1987.) nije prošao puno bolje. Bila su to prijelomna vremena za Pulp, nastaviti ili odustati, svirati ili studirati... Unatoč povremenoj vrtnji na nacionalnim radijima i sporadičnom spominjanju po tiskovinama srednje struje, Pulp je stagnirao. Značajan pomak dogodio se 1992. po objavljivanju albuma “Separations”.

Sam album nije napravio ništa naročito, no kako je izašao s dvije godine odgode, grupa je u međuvremenu objavila nekoliko novih singlova, poput “O.U.”, “Babies”, “Razzmatazz”, “Lipgloss” i “Do You Remember the First Time”, koji su se počeli pojavljivati na top-ljestvicama i NME-ovim rubrikama “singl tjedna”. Većina njih pojavila se na albumu “His ‘n’ Hers” (1994.). Uspjeh se konačno mogao namirisati.

A on je došao 1995. s albumom “Different Class”. Album je sjeo na prvo mjesto UK Album Chart, a singl “Common People” danas se smatra jednom od britpop himni. Zapravo, puno godina kasnije, 2014., slušatelji BBC-ja izabrali su “Common People” ultimativnom britpop pjesmom, kojoj na drugom i trećemu mjestu u leđa gledaju “Bittersweet Symphony” grupe The Verve i Oasisova “Don’t Look Back In Anger”.

”Bilo je jasno da je ‘Common People’ značajna pjesma. Osam ostalih pjesama na albumu pisao sam kad je ona već bila na vrhovima top-ljestvica. Saznanje da sam konačno u životu pridobio široke mase dalo mi je dovoljno samopouzdanja da iz sebe izbacim misli koje inače ne bih”, pričao je Jarvis Cocker.

Album “Different Class”, ključno izdanje Pulpa, iznjedrilo je i “Sorted for E’s & Wizz”, “Disco 2000” i “Something Changed”, danas klasike britpopa.

I tabloidi su došli na svoje. Jarvis Cocker je 1996. nepozvan upao na pozornicu na BRIT Awardsima tijekom nastupa Michaela Jacksona pokazivajući stražnjicu publici. Proveo je noć u zatvoru, optužbe za napad bile su odbačene, dan kasnije bio je na svim naslovnicama, a prodaja albuma je skočila u nebeske visine.

- Slava je u naše doba zauzela mjesto raja iz prijašnjih sustava vjerovanja. Misliš da ti je život jednoličan ili da baš ne funkcionira, a kad si poznat, sjediš za najboljim stolom, na čelu si kolone. Ali nikad nije dobro kao što ste mislili da će biti. Nije u redu uobraziti se, jer želite da se i drugi ljudi uključe u ono što radite. Dio života poznatih koji mediji promatraju nikad nije dobar, više volim biti tajanstven - reći će danas Jarvis.

Pulp je 1998. objavio ploču “This Is Hardcore”, također iznimno uspješnu, ali mračniju. Proizašlu iz Cockerovih problema koje mu je donio celebrity lifestyle, borbe s kokainskom ovisnošću i prekidom dugogodišnje veze. Konačni diskografski oproštaj s publikom Pulp je upriličio 2001. objavom zasad posljednjeg albuma “We Love Life”.

Reunion iz 2011. bit će upamćen po dvije stvari: novom singlu “After You” i snimci izvedbe “Common People” na festivalu Reading 2011.

”Ako Pulp ostane upamćen samo po ovoj pjesmi, nije me briga. Dobra je to pjesma”, poručio je tad Jarvis Cocker s pozornice.

Pogledajte tu euforiju na YouTubeu i bit će vam jasnije zašto je Britanija u sezoni kiselih krastavaca u euforiji zbog povratka Pulpa u 2023.