Mladi zaljubljeni Sarajlije Boško i Admira ležali su mrtvi sedam dana na Vrbanja mostu. Ubijeni su 18. 5. 1993. godine. Slika njihovih nepomičnih tijela u zagrljaju obišla je svijet zahvaljujući američkom reporteru Kurtu Schorku, koji je prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi. Prozvani su sarajevskim Romeo i Julijom. 

Nitko se mrtve ljubavnike nije usudio maknuti s mosta, a tek je osmi dan srpska vojska odnijela njihova tijela i sahranila ih u Lukavici na srpskom vojničkom groblju. Snage UN-a su odbile pomoći u izvlačenju tijela dok su se obje strane u sukobu međusobno optuživale za smrt mladog para. 

Posmrtni ostaci su 1996. po želji Admirinih roditelja i uz suglasnost Boškove majke prenesena na groblje Lav u Sarajevu. Boško i Admira počivaju zajedno.

Planirali su vjenčanje, a onda je došao rat...

Prije točno 25 godine u 17 sati završila je jedna velika ljubav. Bili su nerazdvojni punih osam godina. Njihova ljubav je bila iskrena i čvrsta. Roditelji su bili sretni gledajući kako se mladi godinama lijepo slažu i neizmjerno vole. Nikome nije smetalo što je su različite vjeroispovijesti. Naime, Boško Brkić bio je Srbin, a Admira Ismić Muslimanka. 

Boškova majka Rada se u dokumentarcu o mladom paru snimljenom u kanadskoj produkciji prisjetila: 'Odgojila sam sinove bez razmišljanja o religiji i naciji. Nikad im nisam govorila da su oni Srbi, a da su ovi drugi Hrvati i Muslimani'.

"Nisam Admiru gledala kao muslimanku, kao različitu. Gledala sam je kao djevojku moga sina koju je on volio i koju sam ja voljela", kazala je nesretna majka. 

Boško i Admira planirali su zajednički život, vjenčanje, a zatim je došao rat..

"Samo nas metak može razdvojiti", govorila je Admira, a njezin Boško nije htio napustiti Sarajevo bez svoje voljene. Majka Rada ga je molila na početku rata da ide s njom i bratom. Bošku je otac umro još prije rata i ništa ga više nije vezalo da ostane u Sarajevu. Osim voljene djevojke. Nije mu padalo na pamet bez Admire otići iz Sarajeva...

Zajedno i u smrti

Nakon godinu dana pakla kojeg su svakodnevno proživljavali u Sarajevu odlučili su pobjeći. Otići živjeti negdje normalnim životom. Admirini roditelji nisu željeli otići, no par je odlučio. U svibnju 1993. sve strane dozvolile su da prođu liniju razgraničenja. I danas je nejasno zašto su pucali na njih.

"Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, netko ih je pogodio",  napisao je reporter Kurt Schork. 

Zagrlila ga i izdahnula

Oko 17 sati su došli do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se čvrsto za ruke… Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Umro je na licu mjesta, a Admira je bila ranjena. Jaukala je i puzala prema njemu. Zagrlila ga je, a zatim je i ona izdahnula...

Nikad se nije saznalo s koje strane su pucali na mladi par jer nikada nije pokrenuta istraga. Nikada nitko nije optužen za ovo ubojstvo.

Osim dokumentarca 'Romeo i Julija u Sarajevu'  kojeg je režirao John Zaritsky, rock grupa 'Zabranjeno pušenje' je 2013. opjevala je tragičnu priču mladog para u pjesmi "Boško i Admira".

"To je sarajevska legenda o ljubavi različitih vjera. Oni su naši Romeo i Julija", kazao je frontmen grupe Davor Sučić.

Nažalost, na mjestu gdje su ubijeni nema nikakvog obilježja ili spomena na dvoje mladih koji su postali simbol Sarajeva, suživota i iskrene ljubavi.