Teško je u nekoliko rečenica objasniti tko i što je bio Andy Warhol. Bio je vodeća ličnost pop-arta 60-ih godina prošlog stoljeća i u osvit stvaranja potrošačkog društva počeo je u likovnoj umjetnosti eksperimentirati i istraživati vezu između umjetnosti i oglašavanja. 

U različitim tehnikama slikao je najprije proizvode masovne potrošnje, kao što su juhe, gazirana pića i slično.

U isto vrijeme shvaća da se stvara kult slavnih, pa je poput Leonarda da Vincija 20. stoljeća, počeo raditi portrete popularnih ličnosti svog doba - od Mao Ce-Tunga, do Johnna Lennona i Marylin Monroe. 

Osim toga, bio je nezaobilazna figura njujorške glazbene scene 60-ih godina prošlog stoljeća, pa je tako producirao prvi album danas kultne grupe Velvet Underground.

Također pokrenuo je reviju 'Interview' i vlastitu TV-stanicu, a u svom ateljeu 'The Factory' snimio je nekoliko underground-filmova, te objavio knjigu 'POPism'  u kojoj se bavi fenomenom pop-arta. 

Baš kad je bio na vrhuncu slave i kreativnosti, život Andyja Warhola stubokom se promijenio nakon atentata koji je na njega izvršila psihički poremećena radikalna feministkinja, tada 32-godišnja Valerie Solanas. 

Imala je prilično kompliciranu životnu priču. Odrasla je s bakom i djedom nakon što su joj se roditelji razveli. Imala je prilično kompliciran odnos s majkom, koja je nastavila živjeti s drugim suprugom, a nju je poslala baki i djedu alkoholičaru koji ju je psihički zlostavljao.

Pobjegla je i postala beskućnica u New Yorku, pa se tako i upoznala s Warholom. 

Odbačena i usamljena, posvetila se pisanju SCUM-Manifesta, što je zapravo kratica za 'Society for Cutting Up Men' - u slobodnom prijevodu Društvo za eliminiranje muškaraca - čija je bila osnivačica i jedina članica.

 Već u prvoj rečenici svog Manifesta, radikalno rješava pitanje muškaraca - njihovom potpunom eliminacijom.  

Zapravo je bila sporedna figura na tadašnjoj umjetničkoj sceni, ali je dobila sporednu ulogu u jednom Warholovom filmu, a onda ga je počela nagovarati da prema njezinom rukopisu snimi film. 

Warhol je to odbio, što ju je toliko naljutilo da je 3. lipnja 1968. godine sa sakrivenim pištoljem ušla u njegov studio i u njega htjela isprazniti šaržer. Nekoliko metaka ga je promašilo, a ona će kasnije o svom suludom pohodu reći:

- Na to gledam kao na moralni čin. I smatram nemoralnim to što sam promašila. Trebala sam vježbati gađanje.

Valerie Solanas odmah je uhapšena, ali je psihijatar dijagnosticirao da boluje od paranoidne šizofrenije, pa se dugo liječila u bolnici.

Ni Warhol nije prošao ništa bolje. Jedva je preživio, a liječnici su mu mjesecima spašavali život. Morali su mu otvoriti i grudni koš kako bi vratili srce u funkciju. Četiri dana proveo je u potpunoj komi.

- Neki put ne znam jesam li zapravo živ ili mrtav, govorio je čak i kad je pušten na kućnu njegu. 

Oporavak je bio spor, a on je od tada, zbog teških povreda do kraja života nosio korzet jer su mu bili teško ozlijeđeni i kičma i unutarnji organi. 

- Ova moja koža sad izgleda poput stare haljine, ali još uvijek ima u tome neke ljepote, rekao je jednom Warhol kad je vidio svoj torzo prepun ožiljaka od šavova i rezova. 

No, njegovi prijatelji najbolje su opisali njegovo psihičko stanje. Rekli su da Andy više nije ista osoba, da se trza na svaki zvuk i ili dodir. A za to je imao i razloga. Valerie Solanas ga je nastavila uhoditi nakon što je izašla iz bolnice. Bio je u smrtnom strahu. 

Osim toga, nakon groznog bolničkog iskustva, Warhol više nije želio ni pod koju cijenu ići u bolnicu jer se bojao da će tamo umrijeti.

A onda je u veljači 1987. dobio napadaj žučnog kamenca. Nije želio u bolnicu i čekao je do posljednjeg trenutka, dok bolovi nisu postali neizdrživi. Zbog toga se proširila upala, pa je hitno operiran, ali je idućeg jutra - 22. veljače - umro u 58. godini života, od postoperativnog srčanog udara.

Godinu dana nakon njega umrla je i Valerie Solanas, i to od pneumonije, dok je sjedila za radnim stolom i tipkala na pisaću mašinu.