Srpske laži: "Ustaše su zaklale 41 dijete u Borovu"
Očajnička obrana Vukovara počela je još u kolovozu 1991. godine i brojni dokumenti pokazuju kolika vojna sila se sručila na taj grad na istoku Hrvatske. Uzmimo samo za primjer zapovijedi general-majora Dragoljuba Aranđelovića s početka listopada 1991. godine gdje se izričito naređuje zajedničko djelovanje brigada JNA i srpske teritorijalne obrane. Iako je JNA tada još uvijek govorila da samo "pokušava spriječiti dalje krvoproliće među bratskim narodima", iz dana u dan je postajalo sve očitije da je JNA sve manje jugoslavenska, a sve više srpska.
"252. okbr sa odredom “Šumadija”: nastaviti sa čišćenjem područja Zidina i s. Marinci, kontrolirati vatrom komunikaciju Nuštar – Vukovar, srediti borbeni raspored i uspostaviti bolju suradnju s 3. pgmbr. Odred “Šumadija” potčinjava se 252. okbr. Zapovjednik odreda javit će se zapovjedniku 252. okbr na području Negara.", stoji u Aranđelovićevoj zapovijedi. Odred Šumadija je odred teritorijalne obrane iz središnje Srbije i tu je jasno tko vodi čitavu priču u napadu na Vukovar.
I dok se vode teške borbe za svaku kuću, izvan Vukovara su se vodile i teške propagandne borbe. Pa tako krajem rujna te godine beogradska politika objavljuje kratki tekst: "Događanja u Vukovaru: Tuđmanovi gardisti i snage MUP Hrvatske iako se nalaze gotovo u potpunom okruženju, naprosto izazivaju drugu neusporedivo moćniju ratnu stranu da Vukovar sravni sa zemljom."
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji objavio je knjigu Vukovarska tragedija gdje detaljno opisuju kako je srpska propagandna mašinerija na sve načine pokušavala svjetsku javnost uvjeriti u postojanje hrvatskih zločina.
Potkraj opsade Vukovara od strane savezne armije i srpskih trupa, u trenutku kad su u Beogradu zaredale antiratne demonstracije, objavljena je informacija dopisnika Reutersa Vjekoslava Radovića o pokolju 41 djeteta srpskog porijekla u dobi od pet do sedam godina, u jednoj osnovnoj školi u Borovu Naselju, stoji u toj knjizi. Televizija Beograd će sate programa posvetiti toj nepotvrđenoj informaciji: prvi put objavljena u jednoj reportaži sa ratišta, ona će kao udarna vijest biti dalje prenošena u večernjim dnevnicima i televizijskim emisijama. U jednoj specijalnoj informativnoj emisiji posvećenoj događajima u Vukovaru i zapadnoj Slavoniji, gost je fotograf slobodnjak Goran Mikić, koji je prvi prenio tu informaciju. Tijekom razgovora s njim emitirane su fotografije izmasakriranih odraslih ljudi, ali nijedna fotografija pokolja djece. (“41 Children Found Dead in School after Croats Flee”, Reuters, 20. studeni 1991.)
U večernjem dnevniku voditelj ovako objavljuje tu vijest: “Vijest o masakru 41 djeteta u osnovnoj školi u Borovu Naselju u centru je pažnje domaće i inozemne javnosti, domaćih i svjetskih agencija i sredstava informiranja. Nezavisna britanska televizija ITV prenosi izvještaj fotoreportera Gorana Mikića, prema kome su pripadnici Hrvatske garde, povlačeći se iz Vukovara, u Borovu Naselju izvršili pravi pokolj, čitavih srpskih obitelji.
Prenosi da je cijelo Borovo Naselje puno leševa ljudi koji su ubijeni noževima ili sjekirama. ITV javlja da ovaj fotoreporter prenosi izjave vojnika Jugoslovenske narodne armije koji kažu da je 41 srpsko dijete zaklano. Ova vijest na teletekstu ITV-a daje se kao hitna. To je prvi put da se javlja o masakrima koje vrše hrvatski gardisti. Reuters javlja da su hrvatski vojnici optuženi za masakr 41 djeteta prilikom povlačenja ispred snaga Jugoslovenske narodne armije.
Reporteri Televizije Beograd a, koliko smo danas obaviješteni, i televizijskih stanica iz gotovo čitavog svijeta, čine sve da o ovom stravičnom masakru javnosti što prije dostave i dokumentarne snimke.”
20. studeni
Razgovor:
Goran Mikić: “Vidjeli smo najlonske vreće pune malih leševa. Ja sam uspio dopuzati na jedno dvadeset metara do njih. To se veoma lako može vidjeti da su to djeca od pet-šest godina, preklana, puna krvi oko glave. To je tako mučan prizor da i onim vojnicima su suze tekle, zaista, i pod cijenu života smo htjeli to da…”
Voditelj: “Imaš li neku procjenu koliko je tih leševa koji bi se mogli nazvati dječjima?”
Goran Mikić: “Pa, oni su povadili to iz podruma, to je bilo na gomile. Spajali su glave, tijela, to je sve stravično izgledalo, bilo je sigurno oko četrdeset, vjerujem njihovom broju, preciznije nisam mogao izbrojiti, ali… .”
Voditelj: “Imao si foto-aparat, jesi li probao snimiti?”
Goran Mikić: “Probao sam snimiti, ustao sam, međutim, prštali su meci oko mene, jedan vojnik repetirao je pušku u mene i naredio mi da se spustim, jer bi uostalom i ja poginuo….”
Voditelj: “Tebi je izričito zabranjeno bilo da to snimiš? Imaš li neku ideju da li je netko uspio?”
Goran Mikić: “Pa, ne znam, pretpostavljam da je vojska to uradila, to bi bilo realno i trebalo je to uraditi.”
21. studeni
Objavljen je demantij federalne vojske, da bi za njim uslijedio i demantij Reutersa, upravo u trenutku kada u eter ide nastavak informativne emisije posvećene tom pokolju - tako da je voditelj natjeran na opravdavanje i ispriku.
Premda je agencija Reuters brzo demantirala tu vijest - a njen službenik od koga je informacija potekla bio otpušten da bi zatim navodno dobio posao Tanjugovog dopisnika iz New Yorka, nju su u međuvremenu naširoko prenela sredstva informiranja pod kontrolom beogradskog režima.
Nitko od novinara iz njih nije se tada zapitao o točnosti informacije koja potiče iz sela koje je već mjesecima pod opsadom, iz kojega su djeca evakuirana i koje se nalazi u ratnoj zoni u kojoj već odavno ne radi nijedna osnovna škola. Vrlo jaka medijatizacija “smrti” 41 djeteta koje su “poklali krvožedni Hrvati” pokazat će se vrlo korisnom za učvršćivanje slike o “zločinačkom i genocidnom hrvatskom narodu”, kao i za prigušivanje glasova protivnika rata i privlačenje novih dobrovoljaca na front, piše se u knjizi srpskog Helsinškog odbora.
Radović je, prema pisanju nekih medija, jedno vrijeme obnašao dužnost šefa informativne službe Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice.
Kasnije se ispostavilo i da je svjedočanstvo Gorana Mikića potpuno izmišljeno pa su onda objavljivani i tekstovi poput ovoga pod naslovom: “Fotograf povlači glavne momente izvještaja o masakru.” Dalje u tekstu se precizira ovako: “Jugoslovenski fotograf koji je izvijestio da je kod Vukovara izmasakrirano 41 dijete, navodno od strane hrvatskih vojnika, u četvrtak je povukao glavne elemente svoje priče, priznavši da nije vidio niti izbrojao nikakva tijela. Reuters, koji je u srijedu objavio tu vest pod naslovom ‘41 dijete nađeno mrtvo nakon bijega Hrvata’ povukao je taj izvještaj zbog toga što sadrži netočne informacije i ispričao se svojim pretplatnicima…”
Voditelj specijalne emisije morao se ispričati: “Lako je primiti novinarski grijeh. Čovjek je bio - taj momak, fotoreporter Reutersa - vrlo uvjerljiv, prije svega jer je imao više desetina fotografija iz neposredne blizine koje su drastične po onom što prikazuju. On je mlad, mene se dojmio vrlo korektno i vrlo uzbuđen je bio cijelo to vrijeme… Ako je već uvjerio Reuters... Mi smo prvo preko Tanjuga već dobili vijest talijanske televizijske mreže ANSA. Mi smo tragom te vijesti našli čovjeka i baš se onako novinarski radovali, evo, brzo reagiramo, evo čovjeka na koga se pozivaju svjetske agencije. Pod pretpostavkom da to i nije točno - sad ne možemo reći jeste točno ni nije točno jer ni za jedno ni za drugo nemamo uvjerljive dokaze, a najlakše se ispričati... I kad si u najnormalnijim uvjetima otme ti se informacija, a kamoli u ovoj ratnoj psihozi gdje ima ljudi koji ponekad i haluciniraju u toj muci, u tom stravičnom ambijentu.”
Kakvu ulogu u pojačavanju napetosti početkom devedesetih su igrali srpski mediji, najbolje oslikava činjenica da su se čak našli pod istragom za poticanje na ratne zločine. "Svjestan svojih pogrešaka tijekom ratnih devedesetih upravni odbor RTS-a uputio je ispriku svim građanima Srbije i susjednih država zbog kleveta, uvreda i govora mržnje kome su bili izloženi", prenijela je Al-Jazeera 2012. godine.