Otkako je 1991. s izbijanjem rata u Jugoslaviji napustio ove prostore, privoljeti Branimira Štulića, alias Johnnyja, nikada nije bilo sasvim jednostavno. Novinar Balkan.infoa Aleksandar Pavković zato je u telefonskom razgovoru krenuo nepretenciozno, obećavši mu opušten razgovor, povremeno povlađujući i čovjek koji je bio vođa Azre, simbol benda, raspričao se.

Jedna od tema bila je prodaja njegovih knjiga po Srbiji. Imao je problema s time što ga vlasti smatraju strancem, pa je prodaju organizirao po haubama automobila, po tržnicama, zapravo na crno.

"To je de facto velika prevara, ali... Proglasili su me strancem, trebao sam plaćati poseban porez. A ja nisam stranac, ja nemam nizozemski pasoš, ja sam apatrid, nemam nikakav pasoš. Ali oni to ne žele uvažiti, jer Srbija je zemlja lopova do lopova. Osim krađe, nemaju drugih prihoda i naravno da će sud presuđivati protiv mene", govori Štulić na telefon.

On danas ima već 65 godina, od čega u Nizozemskoj stanuje 27 godina. Na snimci se čuje da govori mješavinom srpske ekavice s elementima poput čisto zagrebačke poštapalice "ne?" i tu i tamo neke riječi na ijekavici. Zanimljivo je što je čovjek koji je opjevao slobodu u svojoj pjesmi, sada imao za reći o njoj.

"Najstarija zapisana riječ u povijesti bila je sloboda, 2100. godine prije Nove ere, tamo još u Sumeru. U doslovnom prijevodu značila je 'u p*** materinu'...", kazao je novinaru koji je možda ostao malo zbunjen dok se Štulić lagano nasmijao.

Malo smo istražili, ta riječ doista je jedna od najstarijih ikada zapisanih, koliko je poznato. Izraz "ama-gi" koristio se za označavanje oslobađanja roba, za izuzetost od ikakvih dugova ili obaveza, slične situacije. Prema sumerolozima, riječ se tvori od imenice "ama", što znači "majka" i nastavka "gi" koji upućuje na radnju povratka. Po tome riječ "ama-gi" kao "sloboda" u jeziku Sumerana tvorilo se, doslovno prevedeno, kao "povratak u majku".

Ikona Štulić na odlasku: 'Gadite mi se svi!'

Otkriće te povijesno-lingvističke činjenice u stručnoj literaturi Štulića je očito toliko oduševilo da se poigrao s riječi u kontekstu vulgarnog balkanskog folklornog izraza.

"Sloboda je kad ti puca k*** za sve", razlagao je svoju teoriju i po toj temi osjetio reći još nešto: "A prije 40 godina kada sam ja to isto govorio, govorili su mi da sam ego-manijak."

U jednom trenutku u razgovoru Štulić je zaključio da je on u svoje vrijeme u Jugoslaviji bio "jedini takav".

"I u moje vrijeme nije bilo nikog drugog osim mene, ništa se nije promijenilo, osim što se ta zemlja raspala", ali se tu i tamo ipak prisjećao nekoga od ljudi koje je ipak jako cijenio i cijeni.

Jedan od njih bio je Arsen Dedić. A drugi...

"Tito je bio stvarno veliki čovjek. Kažem svoje osobno mišljenje. Nisam nikad bio mali pionir, ali on mi je bio... kako da kažem... Tada ga uopće nisam primjećivao. Nekako sam osjećao da je to u redu, ali tek sada sam potpuno svjestan da je on bio fantastičan čovjek. Mislim, nitko nije savršen, hej, daleko od toga, ali on je u onim okolnostima... Znaš, ništa se nije promijenilo u ljudima, a on je napravio s istom kvalitetom ljudi ono što nitko ne bi napravio niti za milijun godina", pričao je.

Dalje je nastavio koristiti nogometne metafore o Jugoslaviji kao o zemlji koju je "Tito uveo među 10 najboljih", da bi sada sve te zemlje nastale njenim raspadom "igrale tek u petoj ligi", i to pri dnu. S istim ljudskim materijalom.

Na primjedbu novinara da Tita neki vole, a neki ne, da su oko njega mišljenja podijeljena do krajnosti, Štulić je odgovorio:

"Nije važno da li ga netko voli ili ne voli. Boli me k***. Je*** ljude koje svi vole. Ali to je činjenica, istina. Kao i to da Juga uopće nija bila zadužena. Juga kad se raspala, 1990., imala je 20 milijuna dugova, a sada Srbija ima 25, svi zajedno imaju preko 100 milijuna... Milijardi, pardon", kazao je.