U malom i siromašnoj sobici istočnog Harlema 21. veljače 1910. rodio se jedan od najozloglašenijih gangstera 20. stoljeća. Camillo Carmine Galante bio je sin sicilijanskih doseljenika iz idiličnog sela uz more Castellammare del Golfo, a čini se kako je već od rođenja bio predodređen postati mafijaškom legendom.

Već od vrlo rane dobi Galante je pokazivao kriminalne sklonosti zbog kojih je s 10 godina završio u popravnoj školi. Kao tinejdžer radio je na više mjesta, uključujući cvjećarnicu, kamionsku tvrtku, a u luci je radio na sortiranju ribe. Sve to su zapravo bili paravani za njegov istinski poziv - onaj mafijaša.

Neuropatska i psihopatska ličnost

Među raznim stvarima za koje ga se optuživalo bile su krađe, napadi, iznuđivanje, kockanje i ubojstva. Prvo njegovo poznato ubojstvo bilo je 15. ožujka 1930. kad je ubio policajca tijekom pljačke, a nije osuđen zbog nedostatka dokaza. Te godine na Badnjak on i nekoliko drugih članova iste bande pokušali su oteti kamion i našli su se u pucnjavi s policijom, a tad je Galante navodno slučajno ranio šestogodišnju djevojčicu.

Zbog toga je i osuđen, a u zatvoru ga je pregledao psihijatar koji ga je analizirao 1931. Prema njegovom kasnijem FBI dosjeu, zaključio je:

Imao je mentalnu dob 14-godišnjaka i kvocijent inteligencije tek 90. Nije imao nikakvih znanja o tekućim događajima, trenutnoj vlasti, blagdanima ili bilo kojim pojmovima iz domene opće kulture i znanja. Ima neuropatsku i psihopatičnu ličnost, emocionalno je tup i indiferentan spram bilo kakvih prognoza i budućnosti.

Liječnik koji ga je pregledavao također je dodao kako se na njegovom tijelu manifestiraju rani znaci gonoreje.

Plaćeni ubojica za Mussolinija

Carmine Galante iz zatvora je pušten uvjetno 1933. godine. Otprilike u to vrijeme, počeo je raditi za zločinačku obitelj Bonanno čija je glava, Joseph "Bananas" Bonanno, također rodom iz Castellammare del Golfoa. Galante je ostao vjeran Bonannu tijekom cijele "karijere".

Galante je 1943. učinio nešto što ga je uzdiglo od statusa običnog gangstera do mafijaške zvijezde. Otprilike u to vrijeme mafijaša Vito Genovese pobjegao je u Italiju kako bi izbjegao optužbe za ubojstvo. Dok je bio tamo, Genovese se pokušao uklopiti u fašističkog premijera Italije Benita Mussolinija naredivši pogubljenje Carla Tresca, koji je u New Yorku objavio anarhističke novine koje su bile kritične prema diktatoru.

Zvjerski okrutno Zemunci: Od jednog napravili gulaš, a drugi je nestao

 Galante je 11. siječnja 1943. izvršio to smaknuće, vjerojatno po naredbi Bonnanova zamjenika, Franka Garafola, kojeg je Tresco također uvrijedio. Galante nikada nije optužen zbog nedostatka dokaza - sve što je policija mogla učiniti bilo je povezivati ga s napuštenim automobilom pronađenim u blizini mjesta ubojstva, no taj je zločin proslavio njegovu reputaciju okorjelog zločinca.

Godine 1945. Galante se oženio za Helen Marulli. Kasnije su se razdvojili, ali nikada se nisu razveli, što je Galante objašnjavao činjenicom da je "dobar katolik". Ipak, 20 je godina živio s ljubavnicom Ann Acquavella kojamu je rodila dvoje od njegovih ukupno petoro djece.

Šef ispod Bonnanoa

Do 1953. je napredovao u mafijaškim krugovima te je postao pomoćnik obitelji Bonnano. U to vrijeme je dobio nadimak  "the Cigar”"ili "Lilo", što je sicilijanski sleng za cigaru, budući da ga se rijetko moglo vidjeti bez upaljene cigare.

Galanteova vrijednost za Bonnanea je bila njegova uloga u trgovini drogom, koja ga je učinila i legendom. Galante je odlično govorio razne talijanske dijalekte, a unatoč svojim ograničenim mentalnim mogućnostima odlično je govorio španjolski i francuski. Zbog toga je nadgledao obiteljski biznis s drogom u Montrealu, gdje je krijumčario heroin iz Francuske u SAD. 

U Kanadi je proveo tri godine svog života organizirajući operaciju narkotika. Sumnjalo se da stoji iza nekoliko ubojstava, uključujući i dilera droge koji su po njegovim kriterijima bili "prespori". Kanada je na kraju deportirala Galantea u Sjedinjene Države.

Godine 1957., Joseph Bonanno i Carmine Galante održali su sastanak različitih vođa mafije i gangstera, uključujući i stvarnog "kuma"  Luckyja Luciana u Grand hotelu des Palmes u Palermu na Siciliji. Postignut je dogovor gdje će sicilijanska mafija prokrijumčariti heroin u SAD, a Bonannos će ga distribuirati.

Galante je regrutirao Sicilijance iz svog rodnog grada, takozvane "Zipse", koji su djelovali kao njegovi tjelohranitelji i plaćeni ubojice. Galante je "Zipsima" vjerovao više gangsterima rođenim u Americi, što ga je na kraju i osudilo. Godine 1958. i ponovo 1960. godine Galante je optužen za trgovinu opojnim drogama. Njegov prvi sudski postupak 1960. godine završio je raspuštanjem suda, jer je predvodnik porote misteriozno umro padom u napuštenoj zgradi, piše ATI. 

- Nije bilo upitno da je gurnut  - rekao je William Tendy, tadašnji pomoćnik glavnog državnog tužitelja.

Veliki povratak

Nakon drugog suđenja 1962. godine, Galante je osuđen na izdržavanje 20 godina kazne u saveznom zatvoru. U vrijeme izricanja kazne imao je 52 godine i djelovao je istrošeno, no već je planirao svoj "veliki povratak".

Dok je Galante bio u zatvoru, Joe Bonanno je bio prisiljen povući se iz Komisije, mračnog tijela koje je upravljalo pravilima američke mafije, radi zavjere protiv ostalih obitelji zločinaca. 

Nakon odsluženja 10 godina, Galante je uvjetno pušten te se našao na mjestu privremenog šefa organizacije Bonanno. Uspješno je ubrzao trgovinu narkoticima dok je planirao rat sa svojim suparnicima. Posebno je prezirao Gambinose zbog njihovog dugogodišnjeg rivalstva s Bonannosima te zato što su ušli u njihov teren sa svojom drogom.

Kavački klan Najgori mafijaši Balkana: Nitko im ne može pobjeći

Galanto je svakodnevno obrtao milijune, no narav mu je bila previše nagla da bi u tome dugo uživao. Šepurio se po ulicama Male Italije kao kakav aristokrat i navodno je ubio osam članova Gambino obitelji kako bi učvrstio svoju moć u trgovini drogom.

- Još od vremena Vita Genovesea nije postojao nemilosrdniji čovjek. Ostali su od bakra, on je čisti čelik. - rekao je poručnik Remo Franceschini, šef odjela za obavještavanje organiziranog kriminala pri policijskoj upravi New Yorka.

Druge su ga se obitelji plašile, a postalo je jasno kako je njegov krajnji cilj postati "šefom šefova", čime je i prijetio Komisiji. Čak i nakon velikog članka u New York Timesu u kojem je detaljno opisan njegov uspon na mjesto mafijaškog dona i krajnje mete FBI-a. 

Galante je bio toliko uvjeren u svoju moć da se nije trudio nositi pištolj. Novinaru je napomenuo: "Nitko me nikada neće ubiti - ne bi se usudio. Ako me žele nazvati šefom šefova, to je u redu. Između tebe i mene, sve što ja radim je uzgoj rajčice. "

Komisija je odlučila da Galante mora otići i naredila njegovo smaknuće. Čak se navodi da je Joe Bonanno pristao.

Ručak kod Joea i Mary's

U četvrtak, 12. srpnja 1979., Carmine Galante je posjetio talijanski restoran Joe & Mary's u Brooklynu, u vlasništvu njegovog prijatelja Giuseppea Turana. Večerao je s Turanom u osunčanom vrtnom vrtu bez ikakvih oružja.

Ubrzo su im se pridružili prijatelj, 40-godišnji Leonard Coppola i dva Zipsa -  Baldassare Amato i Cesare Bonventre. U 14:45 sati trojica muškaraca u skijaškim maskama ušla su u prostorije.

U trenutku pucnjave, Galante je odbijen natrag silom metaka sačmarice koja ga je pogodila u gornji dio prsa, dok su mu meci probili i lijevo oko. Imao je 69 godina.

Turano i Coppola su oboje dobili metak u glavu te su trenutno umrli. Amato i Bonventre bili su neozlijeđeni - sumnjalo se da su izvršili atentat. New York Post objavio je fotografiju na naslovnoj strani groznog prizora: Galante je umro s posljednjom cigarom obješenom iz usta.