Njemački atletičar Markus Jürgens svjetski je prvak u trčanju unazad, te je povodom njegovog najavljenog juriša na ponovno osvajanja te prestižne titule, on za Spiegel Online objasnio što ga je ponukalo da se posveti toj atletskoj disciplini. "Maraton i ultramaraton postali su mi u nekom trenutku dosadni i želi sam neki novi izazov.

U trčanju unazad mogao sam početi od nule, mogao sam jurišati na nova najbolja vremena i nove uspjehe. Nakon samo nekoliko mjeseci na svjetskom prvenstvu u Italiji 2014. postao sam svjetski prvak u polumaratonu", objasnio je Jürgens. Priznao je da je trčanje unazad mnogim atletičarima jako zanmljivo, ali da se ne usuđuju, jer se boje da će im se okolina smijati.

"Meni je uvijek bilo savršeno svejedno hoće li me netko gledati s podsmijehom", kazao je. Život trkača unazad, nastavio je, nije nikakva rekreativna disciplina. Trenira se svakodnevno, podjednako naporno kao i atletičari koji trče uobičajene discipline, one u kojima se tijekom utrke gleda prema cilju, a ne prema startu.

Na natjecanjima je duh žestok kao i drugdje, svi se trude pobijediti. A svjetski rekord u trčanju unazad na 100 metara naprosto je zapanjujući; 13 sekunda. Toliko mnogi sportaši nisu u stanju istrčati niti u sprintu prema naprijed. Njegov rezultat kojim je osvojio posljednji polumaraton unazad bio je 21 kilometar i 95 metara za samo jedan sat i 50 minuta.

U toj disciplini svjetski je rekord sat i 35 minuta. Okušao se i u maratonu unazad i istrčao ga za tri sata i 42 minute. Takvo trčanje, objasnio je, bitno je drugačije od običnog. Mišići se naprežu na sasvim drugačije načine, koncentraciju trkač mora zadržavati cijelo vrijeme i puno intenzivnije jer se stalno mora orijentirati, i to ne samo zbog mogućih prepreka, nego i zbog svladavanja krivina štoje puno teže.

Osvrće se, zapravo, vrlo rijetko, tek svakih 100 ili 150 metara. "Naučio sam praktično 'gledati' ušima", objasnio je svoju vještinu orijentiranja u prostoru dok trči tamo kamo većinu vremena ne vidi očima. Njegovi treninzi čak iziskuju i do 20 otkucaja srca u minuti više nego običan, a i razvio je tako oblikovane mišiće o čemu je ranije, dok ih praktično nije opterećivao, nije mogao ni sanjati.