Napokon riješen misterij nuklearne bombe usred oceana
Testiranje nuklearnog oružja rijetko kada može proći neopaženo, pa tako ni eksperiment koji se dogodio prije gotovo 40 godina. Da je netko bacio nuklarnu bombu u zabačenom dijelu svijeta otkrilo se po ovcama, točnije po radioaktivnosti pronađenoj kod ovaca u blizini Australije.
Misteriozan događaj iz 1979. godine kojeg su primijetili američki sateliti bila je detonacija atomske bombe, a porast radioaktivnosti kod ovaca potvrdio je kako se to i zapravo dogodilo. Stručnjaci vjeruju kako su Izrael i Južna Afrika provodili testiranja taktičkog nuklearnog oružja u Indijskom oceanu.
22. rujna 1979. godine američki Vela satelit, dio američkog globalnog sistema Nuclear Detonation Detection System (NDS), detektirao je svojstva karakteristična nuklearnom oružju. Naime, nuklearne bombe proizvode dva tipična 'udara', super zagrijavanje zraka uzrokovano detonacijom i sam udarni vali, koji emitira svjetlost. Drugi bljesak jedva je primjetan ljudskom oku, no ne i uređajima posebno dizajniranima za detekciju, između ostalog i konvencionalnih eksplozija, te dvostrukih bljeskova nuklearnih eksplozija, piše Popular Mechanics.
Podaci prikupljeni tim satelitom došli su i do tadašnjeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera. S obzirom kako je testiranje provedeno na zabačenoj lokaciji, između Antarktike i južnog vrha Južne Amerike, isključena je mogućnost da bi to mogao okarakterizirati kao neprijateljski čin, a za te događaje nitko nije preuzeo odgovornost.
Kao i u sličnim događajima, i ovaj je obavijen velom misterioznih teorija, poput one da je bilo riječ o satelitu koji nije funkcionirao pa je završio u Indijskom oceanu. Drugi su pak, a među njima i predsjednik Carter, vjerovali kako je eksplozija nastala uslijed zajedničkih akcija Izraela i Južne Afrike i njihovog testiranja nuklearne bombe.
Ovce bi tako mogle ponuditi odgovor na niz pitanja koja se oko ovog slučaja postavljaju već desetljećima. Naime, nuklearne eksplozije u atmosferu ispuštaju radioaktivne ione koji se apsorbiraju u štitnjači. Upravo dokazi radioaktivnosti pronađeni kod ovaca, i meteorološki podaci iz tog vremena, potvrđuju teoriju da je i stvarno bilo riječ o nuklearnom testiranju.
U eksploziji su navodno korištene nuklearne bombe od dva do tri kilotona, što je ipak manje od 15 kilotona koliko su bile 'teške' bombe bačene na Hirošimu. I dalje nema potvrde čije su to bombe bile, s obzirom da nije jasno tko bi imao neki opravdani razlog za takvo testiranje, a i dosada nitko nije 'priznao' da je organizirao takve eksperimente u tako zabačenom dijelu svijeta.
Da je do testiranja i stvarno došlo mogu potvrditi i događaji iz 1973. godine kada je Izrael jedva zaustavio iznenadni napada arapskih snaga iz zraka i sa kopna koji je zaprijetio zemlji. U tom sukobu Izrael je izgubio stotine zrakoplova, a iako Izrael i danas negira postojanje bilo kakvog nuklearnog arsenala, testiranje je moglo biti njihov pokušaj razvoja obrambenih mehanizama. Južnu Afriku u to su vrijeme također pogodili sukobi, a zbog njihovih problema rasne segregacije obrambena suradnja s drugim zemljama bila bi nevjerojatna.
Tko god da je proveo te eksperimente u ovom zabačenom dijelu svijeta dobro se potrudio da ih sakrije i da ostanu tajni, no nije vodio računa o ovcama.