Višestruko korištenje injekcija, slabo obrazovano osoblje i lijekovi s isteklim rokom trajanja... Neke su od stvari koje opisuje Hemley Gonzales, a koje se rijetko povezuju sa zdravstvom. Pa ipak, on tvrdi da se s njima susreo volontirajući kod Misionarki ljubavi, organizacije koju je osnovala Majka Tereza, a koje bacaju drugačije svjetlo na reputaciju koju je stekla ova časna sestra albanskog podrijetla.

Doduše, njegova priča nije jedinstvena, jer je još jedna volonterka u časopisu New Internationalist opisala svoje iskustvo rada u sjedištu misinarki u Kalkuti, te je zaključila da bi organizacija "konačno trebala biti proglašena odgovornom za zlostavljanje i zapostavljanje koje je činila".

Slične riječi pojavile su se i u britanskom dokumentarcu iz 1994. godine koji priča priču o 15-godišnjem pacijentu koji je došao kod misionarki s "relativno jednostavnim žaljenjem na bubrege", da bi mu se stanje počelo jako pogoršavati nakon što su ga odbili prebaciti u lokalnu bolnicu gdje bi se mogao podvrgnuti operaciji.

Kritike na račun Majke Tereze i njezine misije došle su i od strane zdravstvene profesije. Dr. Robin Fox opisao je ustanove misionarki kao opasno mjesto još 1994. godine, jer je ondje susreo mladića oboljelog od malarije kojeg su liječili samo neučinkovitim antibioticima i paracetamolom. "Uz zanemarivanje dijagnoze, pristup Majke Tereze vezan je i uz nedostatak analgezije."

Danas Gonzales provodi online kampanju nazvanu "Zaustavimo Misionarke ljubavi", te se nada da će uspjeti obrazovati donatore koji "ne znaju što se događa", o tome kako se njihove donacije troše na nešto što on smatra "sustavnim kršenjem ljudskih prava".

Aroup Chatterjee dijeli njegovo mišljenje. On je rođen u Kalkuti i danas je liječnik u Velikoj Britaniji, a napisao je i knjigu o ostavštini Majke Tereze u kojoj je detaljno opisao kako su njezinim pacijentima zabranjivani posjeti i lijekovi protiv bolova, te su ih prisiljavali da obriju glave.

"Kad bi ljudi znali kakva je ona ustvari bila, mislili bi da je odvratna", kaže Chatterjee, koji je očito frustriran kako mediji prate vijesti da bi ona u rujnu ove godine trebala biti proglašena svetom.

Je li Zapad spreman otvoriti oči? 

Ove tvrdnje su u potpunoj suprotnosti sa slikom koju o misionarki ima Zapad. Majka Tereza je dobitnica Nobelove nagrade za mir, kao i brojnih drugih priznanja, te je teško ovakve optužbe dočekati ikako drugačije nego s nevjericom. 

S obzirom da je tijekom godina primila stotine milijuna dolara u donacijama, ne postoji nikakvo opravdanje za slabu zdravstvenu skrb kakvu nekolicina opisuje, osim da je bila riječ o nepromišljenom ili zlonamjernom ponašanju. No, čini se da red Majke Tereze navedene primjere uopće ne smatra svojim neuspjesima.

1997. godine, sama ja buduća svetica izjavila da "svijetu puno više pomažu patnje siromašnih ljudi", opisujući kako je "predivno što siromašni dijele svoje patnje s mukom Kristovom".

Za Majku Terezu, siromaštvo i bolest su dakle bili darovi koji su im omogućavali da se povežu s Bogom, a njezina misija nije bila toliko da im ona umanji bol koliko da osigura da se ono odvija pod okriljem vjerskih uvjerenja. Drugim riječima, ona je i sama priznala da je motivira njezina želja da ispuni vlastita vjerska uvjerenja, a ne altruistička zabrinutost za siromahe svijeta.

"Uvijek postoji opasnost da ćemo postati tek socijalni radnici... naš posao je odraz naše ljubavi prema Kristu", izjavila je još 1969. godine.

Znajući sve ovo, mnogi će se upitati kako je ona postala jedna od najvećih junakinja 20. stoljeća? Jer mjera u kojoj se Majka Tereza smatra humanitarkom predstavlja i pobjedu katoličke crkve, koja je koordinirala kampanjom visokog profila kako bi je "katapultirala" prema statusu svetice. No, istodobno, nije nimalo čudno što je postala toliko popularna na Zapadu.

Naime, ona predstavlja bajkovitu priču o časnoj sestri iz Europe koja odlazi pomoći siromašnima diljem svijeta. Na taj način ljudi kao da se rješavaju svojeg unutrašnjeg osjećaja krivice što ne čine više, nego su tek bogataši koji eventualno jednom tjedno odlaze u crkvu. Znajući da postoji netko kao Majka Tereza i pomažući njezinom radu, oni svoju religiju doživljavaju kao nešto što postiže više dobro, tj. pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Majka Tereza je imala fatalistički stav prema siromaštvu, dok je istodobno inzistirala na tome da ostane apolitična - čime je definirala svoju nezainteresiranost za suočavanje s uzrocima siromaštva. A na taj način je bila i savršena predstavnica Zapada i njezin uzor, kojoj nitko nije mogao osporiti njezin status quo. 

Ona je učinila da se zapad osjeća dobro, jer je "jedna od nas, koja ponovno spašava Treći svijet". A iako bi je trebalo pamtiti kao uspješnu evanđelisticu, prozivati je prvakinjom altruzima, zdravstva ili humanitarnog rada značilo bi iz temelja krivo shvatiti njezinu misiju, piše Salon.