Neki od najvećih mislioca svih vremena često su neobični, "otkačeni" ili funkcioniraju na posve neobičan način. Jedan od takvih osebujnih velikana bio je i slavni znanstvenik Nikola Tesla. Živio je, kao i primjerice Einstein, po svojim vlastitim pravilima.

Rođen 10. lipnja 1856. godine u tadašnjoj Austro-ugarskoj (danas hrvatskoj Lici) od oca koji je bio pravoslavni svećenik i izumitelj. Htio je i da mali Nikola postane prota, no za njega je bilo suđeno nešto drugo.

Po majci je, pak, imao eidetsko ili fotografsko pamćenje, a od malena se zabavljao smišljajući nove stvari. U dobi od šest godina već je tako uspješno računao da su ga profesori optuživali za varanje. Brojao je korake svugdje gdje je išao i imao potrebu računati kubični volumen hrane prije no što ju je pojeo.

Imao je i nešto nalik na vizije. 

Kada bi netko rekao riječ, mladi bi Tesla dobio sliku u glavi, vidio bi stvari ili boje koje su mu bile poznate. Bila je to neka vrsta sinestezije. Kada je imao pet godina njegov je stariji brat Dane poginuo u nesreći jašući konja. Tada se počeo baviti i razmišljati o smrti.

Taj misticizam, i sam je rekao, nikada nije do kraja nestao. Kao odrasli čovjek u New Yorku puno je vremena provodio hraneći golubove i tvrdio kako mistično komunicira sa njima.

Na ljeto 1899. otišao je u Colorado Springs gdje se bavio pokusima vezanim uz električnu struju. Dok je jedan dan pratio oluju i električna pražnjenja, njegova je oprema uhvatila seriju neobjašnjivih signala.

Tesla je zaključio kako signali sigurno ne dolaze sa Zemlje ili našeg Sunca pa je bio siguran da su s drugog planeta. Na kraju te godine rekao je kako će najveći znanstveni doseg novog stoljeća biti poruka iz nekog drugog svijeta.

Iako je to tada zvučalo bizarno, pokazalo se kako je Tesla - bio u pravu. Godine 1996. grupa znanstvenika replicirala je eksperiment i demonstrirala da su signali rezultat prolaska Jupiterovog satelita Ija kroz ionosferu planeta.

Većinu vremena Tesla je živio i radio u New Yorku, stanujući u hotelu Waldorf-Astoria. Živio je tamo na vrhuncu svoje karijere i često bi ugošćivao bogate i slavne mecene. Vodio bi ih na večeru, a onda u svoj laboratorij.

Između 1901. i 1905. radio je u Wardenclyffe laboratoriju na Long Islandu, kojeg je izgradio uz svesrdnu pomoć magnata J.P. Morgana. Kasnije su se posvađali, i Tesla je izgubio njegovu financijsku potporu.

Od tada su krenule patiti njegove financije, te je 1915. morao prodati laboratorij i to kako bi platio račun u Waldorf Astoriji.

Otišao je iz Waldorfa u Governor Clinton Hotel i do 1930. je akumulirao veliki dug i tamo. Nije imao novaca platiti račun, pa je u zamjenu za otplatu ceha ponudio nešto što je smatrao jednako vrijednim - jedan od svojih izuma. Nazvao ga je "zrakom smrti", te je upozorio kako je to nešto strašno opasno što se smije otvarati samo i isključivo pod posebnim uvjetima.

Zadnje godine života Tesla je proveo živeći gotovo kao pustinjak, družeći se maltene samo sa golubovima koje je i dalje hranio. Kada je preminuo 1943. godine znanstvenik s MIT-ja doveden je do njegove sobe u Clintonu kako bi istražio kutiju sa "zrakom smrti" koju je otvorio uz, rekao je sam, veliki strah.

Nije trebao brinuti jer je kutija sadržavala nešto starih, bezvrijednih stvarčica iz njegovog bivšeg laboratorija.

Genijalni Tesla hotel je, reklo bi se, pametno prešao. No njegova genijalnost je u znanstvenoj ostavštini koja ga je nadživjela, u usporedbi s time, što je jedan hotelski račun.