Devedesetih je Zoran Škugor bio najmoćniji producentmenadžer, a njegovi su pjevači i danas u samom vrhu estrade. Stvorio je Ninu Badrić, Tonyja Cetinskog, Sandija, ET, a s trona su ga, kaže, skinuli Tonči Huljić i Ivić Pašalić. Iako nije svojevoljno izašao iz glazbenog biznisa, Škugor se ponosi što su Tony, Nina, Vanna, Sandi opstali više od 20 godina. To, smatra, samo potvrđuje da je napravio dobar izbor.

Od čega danas živite?

Već pet godina s vrhunskim violinistom prof. Goranom Končarom organiziram internacionalnu kulturnu manifestaciju Artists On Globe - voda izvor života, u kojoj sudjeluju domaće i svjetske zvijezde klasične glazbe i slikari iz 40 zemalja koji crtaju na temu vode. U sklopu ove akcije dodjeljujemo i nagrade za najbolje domaće i strane izložbe te koncerte klasične glazbe održane u Hrvatskoj.

Izložbe slika, koncerti klasične glazbe, život bez novina i televizije, zvuči kao neki sasvim drugi Zoran Škugor. Što je izazvalo takvu promjenu?

Istina je da već dvije godine ne gledam televiziju, osim ponešto sporta, i ne čitam novine. Imao sam velikih zdravstvenih tegoba i shvatio da moram imati miran život bez stresa. Zato sam si ukinuo televiziju i novine. U početku mi je bilo čudno ali danas mi je to normalno.

Zašto ste uopće otišli iz glazbenog biznisa?

Nisam se povukao niti izašao svojom voljom. Pritiskali su me da prodam tvrtku. Kako nisam pristao, počeli su me razni tjelohranitelji pratiti što mi je stvaralo nelagodu. Na te ljude me prvi upozorio Jasenko Houra. Kad me tako nisu uplašili, Tonči Huljić je na radio Splitu rekao da sam ja uništio hrvatsku glazbu. Nazvali su me s radija i pitali za komentar. Odgovorio sam im da sam siguran da će moji izvođači dugo trajati te da Huljić i neki drugi skladatelji imaju problem s pjesmama koje tada kod naroda nisu prolazile kao moje. Dan poslije Huljić me nazvao i rekao: ‘Ja i Pašalić ćemo te uništiti’, na što sam mu odgovorio da ih se ne bojim. Tih sam dana odbio ponudu Zdenka Runjića da kupim njegov festival Melodije Hrvatskog Jadrana, za 300.000 njemačkih maraka pa sam poslije uvidio da sam si time natovario još jedan problem. Tijekom Porina u Makarskoj, nazvao me šef prodaje u mojoj firmi i rekao da je čuo Runjića kako pita jednog iz ZAMP-a: ‘Kad počinjete sa Škugorom?’, a ovaj mu odgovorio: ‘Drugi tjedan’. Shvatio sam da će početi tužbe. U tom sam razdoblju vodio parnicu protiv pirata Prvi barjak Matić. Tužio sam ga jer je proizvodio i prodavao ilegalne CD-e i kasete mojih izvođača. Sud je presudio da ja njemu moram platiti 72.000 kn odšete.

Za što?

Ne znam ni danas, ali skinuli su mi s moje zarade od producentskih prava. Na to se nadovezao Tony Cetinski koji mi je rekao da je bio na sastanku u Croatiji Records u vezi s mogućim prelaskom, iako mu je ugovor sa mnom još dugo trebao trajati. Na sastanku su osim ljudi iz Croatia Records bili Huljić i Pašalić te mu rekli da će me uništiti. Nedugo nakon toga Mihaljek mi je javio da je Jura Hrvačić zaštitio ime Hrvatski Radijski Festival, bez obzira na to što sam ga ja izmislio i dogovorio s Branom Lepurom tadašnjim direktorom Vodičanke. Uz to su Runjić i Huljić, shvativši da je HRF najjači festival u Hrvatskoj, radili pritisak na Hrvačića, vlasnika Obiteljskog i Narodnog radija da se otkaže festival u Vodicama. Radi svega toga kao i tužbi koje je ZAMP pokrenuo počeo sam razmišljati o povlačenju.

I tada ste prodali izdavački dio svoje tvrtke Branku Paiću?

Da. On je jednom rekao: ‘Ljudi, treba ić’ iza Škugora i kupit njegove otpatke’. Croatiji Record doveo sam Dražena Zečića s hitom ‘Ima li nade za nas’ na kojem su zaradili gotovo milijun maraka. Pomogao sam Huljiću na albumu Doris Dragović na kojem su bila dva velika hita ‘Ti’ i ‘Jedini’. Sugerirao sam Remiju Kazinotiju kako da ih napravi i tako mu donio otprilike 800.000 njemačkih maraka od prodaje plus autorska i producentska prava. Sve to nije bilo dovoljno da zaustave pritisak na mene i prekinu pregovarati s mojim izvođačima.

Jeste li se danas pomirili s Tončijem Huljićem? I što ste jedan drugome zamjerali?

Normalno funkcioniramo. Nema mi što zamjeriti jer sam mu donio novac. Pa i ideja o obradi klasičnih djela Maksima Mrvice je moja.

Što su vam pjevači rekli kad ste rekli da se povlačite?

Vrijeme je pokazalo da je, osim Nine i Sandija, kojima su istekli ugovori, svima drugima odgovaralo moje povlačenje. Tih ‘90-tih to je bila nova glazba koja je postala trend. Dugo su ga ljudi pitali zašto baš dance? Kad je počeo rat, našao sam se s jednom osobom iz vrha države, koja mi je rekla se mladi moraju zabavljati bez obzira na rat. Kako je većina gradova bila pod uzbunama teško je bilo dobivati dozvole za koncerte po sportskim dvoranama. Nitko naime nije htio riskirati da padnu granate za vrijeme koncerta. Hoteli su više manje, kao i dvorane, bili pretvoreni u izbjegličke centre. Zato mi je palo na pamet da se napravi dance scena koja bi nastupala po diskotekama. Predložio sam Vladimiru Mihaljeku da stvorimo nova imena i napravimo dance scenu. Sva sreća da sam uz podršku studija Senna M, prepoznao talent Mira Buljana, Gvida Minea, Ilana Kabilja, Adonisa Čulibrka i Darka Juranovića bez kojih te scene ne bi bilo.

Čujete li se danas s nekim od njih? U kakvim ste odnosima?

Tu i tamo se čujemo, zovu ako trebaju kakav savjet. Žao mi je što se više ne čujem s Doris Dragović i Vannom, kojoj sam platio kartu za njezin prvi solo koncert u Lisinskom. Što se može, život ide dalje.

Na kojemu od njih ste najbolje zaradili?

S obzirom na visinu investicije, jer sve sam sam financirao, Sandi je bio najisplativiji.

Jedna strana estradne medalje je da ste se sigurno financijski osigurali. A druga? Ona ružnija?

Ružnija strana estrade je kad zbog uspjeha stekneš mnogo neprijatelja. Čak sam primječivao da izvođači ne vole kad na njima zarađuješ.

Tko bi od današnjih pjevača po ondašnjim kriterijima prošao kao zvijezda?

Od današnjih izvođača mnogo mogu napraviti Natali Dizdar, Ivana Kindl, Saša Lozar, Sara i Marko Škugor, te neki iz The Voice, naročito Bruna Oberan u pop-glazbi te Alen Bučević kao zabavljač.

Zašto već dugo nema hita tipa ‘Tek je 12 sati’?

Jer nema ideja. Autorska i produkcijski kriza već dugo traje, a stvoreno je i nekoliko klanova koji ne daju da se dogode veliki hitovi i poslovi. Zakonski bih uveo da se na radio i TV postajama od domaće glazbe mora emitirat 30 posto mladih izvođača jer bez toga nikad neće dobit šansu. Čak su i Eurosong u Hrvatskoj ukinuli, za što krivim ljude iz glazbene redakcije.

Govorili ste kako vas je Ivić Pašalić izbacio iz igre. Zašto bi, onda moćnom Pašaliću bio trn u oku menadžer s desetak izvođača?

S Pašalićem nisam nikad komunicirao. Samo ga znam iz spominjanja Huljića i Cetinskog.

Koji su bili najdramatičniji trenuci u vašem poslovnom životu?

Najteža mi je bila spoznaja da se skupila grupa ljudi iz glazbe i politike i pošto-poto me odlučila svim sredstvima izbaciti iz posla.

Da možete vratiti vrijeme, biste li danas nešto drukčije napravili?

S današnjim razmišljanjem griješio sam što sam neke poslovne i privatne odluke donosio prijateljski, a ne poslovno.

Jeste li se ikad osjetili nemoćnim?

U vrijeme pritisaka na mene nekad sam se osjećao nemoćnim. Grozan osjećaj. Padalo mi na pamet da se iselim iz Hrvatske.

Je li vas takav život stajao braka, obiteljskog života? I žalite li danas što se niste oženili?

Ženidba nije bila suđena pa ne žalim za ničim.

Je li teško rođendane, Božiće... slaviti uvijek samo s prijateljima?

Samoća mi ne stvara problem... čak znam guštati u njoj.

Što je s vašom biografskom knjigom? Najavljivala se kao velika istina o našoj estradi, a još je nema. Zašto?

Knjigu sam stvarno htio napisati, ali mi je iz politike sugerirano da ne izlazim s njom vani. Dosta je izdavača bilo zainteresirano. Čak mi je kroz naše druženje glumac Nikša Kušelj rekao da bi volio moju knjigu pretvoriti u film i režirati.

Zašto je danas ne objavite?

Još razmišljam o tome. Mislim da je pozadina ovog posla vrlo zanimljiva.

Kako ćete provesti ljeto?

Čeka me radni odmor na relaciji Šibenik - Vodice uz nekoliko koncerata Gorana Končara i svjetskog violončelista Davida Grigoriana te najvjerojatnije Radojke Šverko i Dade Topića. Već je u realizaciji velika međunarodna izložba Olymp Art na temu Vode za Svjetski dan voda. Čak su i Rusi zainteresirani. S Goranom Končarom završavamdrugi međunarodni projekt ,’Tesla’. Bit će to izložba slika, CD-i sa skladbama klasične glazbe te dokumentarni film, a sve posvećeno našem geniju Nikoli Tesli. Izložba bi trebala biti ovo ljeto u Šibeniku koji slavi 120 godina dobivanja struje kao prvi grad u Europi.