Daleko od blještavila velikih stadiona i velikih gomila navijača, deseci tisuća mladih nogometaša nadaju se da će napornim radom i oni jednom zaigrati u najvažnijim svjetskim natjecanjima. Veliki talent ne znači uvijek i veliku kasniju karijeru, pogotovo ako se u razvoj igrača upletu i neke ozljede. 

U nastavku pročitajte kako neki od najvećih talenata hrvatskih nogometnih travnjaka nisu uspjeli dosegnuti svoj puni potencijal.

Tomislav Gondžić

Tomislav Gondžić je u prosincu 2000. godine zabio pobjednički gol za Dinamo protiv Hajduka u Maksimiru. Zabio je za slavlje "modrih" 3-2 i nakon gola su mu mnogi predviđali bogatu nogometnu karijeru. No, Gondžić ju nije uspio napraviti.

Nakon toga imao sam devet operacija koljena, ligamenata – rekao je Gondžić u jednom od razgovora za 24sata.

Završio je u austrijskoj četvrtoj ligi, potom u Savskom Marofu... U Maksimiru nitko ne pita za njega.Slavu i milijune je promašio. Nogometom se nije obogatio.

Za dres s te utakmice protiv Hajduka, broj 15, nudili su mi velike novce, no ne bih ga prodao ni za milijune. To je moja uspomena, zapravo, sve što mi je ostalo od karijere – dodao je Gondžić.

Danas Tomislav radi kao trener u Interu, kao trener kadeta 2. Polako ulazi u trenerske vode i nada se kako će mu trenerska karijera na kraju biti bolja od igračke.

Oliver Zelenika

Oliver Zelenika, bivši golman Dinama, dobio je poziv za reprezentaciju dok je izbornik bio Niko Kovač. Bio je treći golman Hrvatske na Svjetskom prvenstvu 2014. godine. Zelenika je puno obećavao, prije četiri godine je bio među najtalentiranijim hrvatskim golmanima. U Dinamu su računali s tim da imaju golmana za budućnost, ali je njegova karijera krenula silaznom putanjom. Dinamo ga je slao na posudbe, prvo u Rudeš, koji tada nije igrao u prvoj ligi, a zatim i u Lokomotivu. U tim je klubovima Oliver pokušao stabilizirati svoju formu, nadao se novoj prilici u Maksimiru, ali na kraju je morao otići van. Potpisao je za poljsku Lechiju iz Gdanjska.

On je pravi golman, bit će velika snaga Dinama. Pa na nekim utakmica na dirne loptu po sat vremena, a onda svejedno obrani zicer.

Sjajan  je – hvalio je Zeleniku prije pet godina – Kruno Jurčić, koji je u to vrijeme sjedio na klupi Zagrepčana.

Vjerovao je Jurčić u Zeleniku, ali na kraju s njim ipak nije pogodio. Oliver je na kraju tek prosječan golman, sad je miljama daleko od reprezentacije.

Zvonimir Deranja

Zvonimir Deranja bio je jedan od ljubimaca Torcide. Zabijao je golove koji su Hajduku donosili naslove prvaka, obećavao je puno, bio je odličan i kao mladi reprezentativac Hrvatske, ali priliku u A selekciji nikad nije dobio. Priliku u Hajduku je dobio već sa 17 godina, sjajan je bio dvije godine kasnije, tada je u 25 utakmica zabio čak 15 golova. Pamti se njegova proslava gola pred punim sjeverom na Poljudu kad je zabio Varteksu u posljednjem kolu prvenstva 2004. godine.

Oduševio je navijače "bilih" tim potezom. Iz Hajduka je nakon osam godina otišao 2004. godine. Odigrao je sezonu u francuskom Le Mansu, a onda se vratio u Hajduk. Poslije toga je još jednom kratko igrao u Francuskoj i u Belgiji, a 2010. je zaigrao za Split. Karijeru je završio s 31 godinom. Morao je napraviti puno više. U Hajduku su se nadali kako će on biti pravi nasljednik Alena Bokšića. Imao je talent, ali Deranja nikad nije napravio veliki iskorak kakav se očekivao.

Domagoj Abramović

Domagoj Abramović nekoć je bio golemi potencijal Dinama i hrvatskog nogometa. U omladinskoj školi kluba iz Maksimira zabio je više od 100 golova, a 20-ak ih je postigao za mlađe hrvatske uzraste. Kada je 1998. kao 17-godišnjak debitirao za Dinamo u Ligi prvaka protiv Olympiakosa, činilo se da je nova modra zvijezda rođena. 

Imao sam samo 17 godina. Tada su premije bile jako dobre. U igri sam proveo desetak minuta, a zaradio sam 35.000 kuna, prisjetio se za 24sata prije nekoliko godina Abramović. Domagoj je na kraju napravio samo solidnu karijeru. Igrao je za Cibaliju, Široki Brijeg, Sesvete, finske klubove, a od njega se u mladosti očekivalo da igra za velike europske klubove.

Treneri koji su ga vodili u omladinskoj školi Dinama tvrdili su kako se radi o talentu koji je ravan Davoru Šukeru. I, doista, Domagoj je dominirao u pionirima, kadetima i juniorima, ali u seniorskom nogometu nije pokazao takvu klasu.