Sredinom ožujka prošle godine 24sata je prvi pisao o šokantnoj činjenici da u Hrvatskoj postoje gladna djeca. Mališani čiji roditelji u školi ne mogu platiti niti jedan obrok na dan. 

Tada su ih prozivali da ne pišu istinu, a danas na tome grade političke karijere. No nitko još nije donio odluku koja će uistinu pomoći mališanima i omogućiti im objed. 

"U našoj školi imamo nekoliko djece koja redovito na nastavu dolaze gladna. Znamo koja su to djeca i nekoliko smo im puta nudili obrok, koji odbijaju jer ih je sram priznati da su gladna, a poslije u blagovaonici uzmu hranu slabijim učenicima i pojedu taj obrok. Kradu hranu jer su gladna, a ne rade to iz obijesti", rekla je lani u ožujku prof. Ljiljana Šiljak, stručna suradnica, logopedica i defektologinja u OŠ Savski Gaj u Zagrebu. 

Potaknuti pričom, novinari 24 sata nazvali su još neke škole u Hrvatskoj i otkrili zastrašujuću svakodnevicu tisuća djece u Lijepoj Našoj.

Pritisnuti siromaštvom, roditelji djeci ne mogu omogućiti niti jedan topli obrok u danu jer ne mogu izdvojiti 90-ak kuna na mjesec za školski objed. Umjesto da poduzmu nešto, političari su se obrušili na medije. 

Gradonačelnik Milan Bandić sazvao je sastanak sa svim zagrebačkim ravnateljima škola koji su nam otkrili tužnu situaciju. 

"Tko je gladan? Vi, djeca, svi kod mene kući. Upamtite - dok sam gradonačelnik, ovo je zadnji put da to radimo. Kad imate problem, molio bih da se javite pročelniku Ivici Lovriću. Je li korektno da iz 24sata doznam za eventualni problem? Nije! Jesmo li mi vama napravili koje zlo? Jesmo li tražili vašu smjenu? Od vas tražimo da radite svoj posao i da poštujete pravila igre. Da ne radiš cirkus u firmi koja te hrani. Svjesno ili nesvjesno put u pakao je popločen dobrim namjerama. Možda ovo što sam ja rekao grubo zvuči", rekao je. 

Sve koji su gladni ili nemaju gdje spavati pozvao je u svoj dom.

"A nitko nije gladan niti je bez krova nad glavom. Jer da je jest, ja bih to znao. To je neozbiljno, neodgovorno, nepošteno, nekorektno, a najmanje hvala gradonačelniku koji 24 sata bdije nad ovim gradom", izjavio je bijesno dodajući da godinama nije smijenio nijednog ravnatelja, ali ima ovlasti to učiniti. 

Nakon tog sastanka ravnatelji su izjavili da su njihove izjave izvučene iz konteksta. Uključio se i tadašnji ministar obrazovanja Željko Jovanović.

"Kad je riječ o prehrani u školama, u svakom gradu postoji socijalni program u kojem je točno navedeno da djeca čiji su roditelji socijalni slučajevi imaju besplatnu prehranu u školama. Odgovorno tvrdim da je to tako", rekao je ministar dodajući da se zlonamjerno dezinformira javnost.

Na uporno inzistiranje novinara ipak je pokrenuo anketu diljem Hrvatske u kojoj su se ravnatelji izjasnili o broju takvih mališana. Problematika je stigla i do visokih državnika. 

U Saboru je laburist Branko Vukšić predložio zastupnicima da se mjesečno odreknu polovice zastupničkog paušala od 1500 kuna po zastupniku.

"Pomozimo tim novcem školama koje nemaju organiziranu prehranu za djecu. Molim da se ministar Jovanović obrati Saboru i javnosti s konkretnim podacima o ovoj temi", kazao je. 

O temi se oglasio i tadašnji predsjednik Ivo Josipović objašnjavajući da svaki dan dobije na desetke mailova u kojima mu ljudi pišu da nemaju što jesti, te je apelirao na sustav da se pokrene. Premijer Zoran Milanović ogradio se od problematike.

"Djeca su gladna? To je kampanja vašeg lista, je li tako? Pogledao sam sliku iz svoje generacije, i onima kojima smo se rugali da su debeli, prema današnjim mjerilima bili bi mršavi. Danas je veći problem prekomjerna težina od gladi", rekao je Milanović novianrima 24sata ne razmišljajući o težini vlastitih riječi. 

Ništa osjetljivija nije bila ni resorna ministrica Milanka Opačić.

"Riječ je ustvari o djeci najvećim dijelom romske populacije i jednog dijela ljudi koji nemaju riješeno državljanstvo u RH, pa im sukladno tome, kao ni u jednoj zemlji EU, ne možemo dati nikakvu socijalnu naknadu", izjavila je. 

Dodala je i da ima neodgovornih roditelja koji potroše socijalnu pomoć ili kupuju markiranu odjeću, pa zato djeci ne mogu priuštiti obrok. 

Stručnjaci Ministarstva obrazovanja završili su analize i otkrili da je u Hrvatskoj najmanje 10.000 gladne djece, a UNICEF je izračunao da ih oko 60.000 živi ispod granice siromaštva. 

Taj podatak nije zabrinuo saborske zastupnike, jer su, izglasavajući proračun za 2015., odbili amandman HDSSB-a kojim bi se iz proračuna s milijun i pol kuna financirala školska prehrana najugroženijih mališana.

Tek tad aktivirale su se i druge medijske kuće te pojedine udruge. U jeku predsjedničke kampanje i aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uključila se u borbu protiv gladi. 

Tako je lani u studenom posjetila osnovnu školu u Belome Manastiru, iz koje su nastavnici upozorili da imaju gladne djece. 

"Danas, u 21. stoljeću, u Hrvatskoj ni jedno dijete ne smije biti gladno", rekla je predajući ravnatelju Damiru Mendleru donaciju u hrani za školsku kuhinju. 

Dodala je da je pročitala u medijima tužnu priču da u Baranji ima gladne djece i da se u pomoć uključila učiteljica koja plaća školsku kuhinju učeniku siromašnih roditelja. 

"Odmah sam apelirala na brojne ljude da svojim prilozima i donacijama pomognu", rekla je Grabar Kitarović. 

I drugi su spominjali problem, ali Vlada ni političke elite ništa konkretno nisu poduzeli. Inspirirani pričom iz Belog Manastira, u prosincu 2014. udruga Portal dobrote počela je javnu akciju prikupljanja novca za školske obroke gladnoj djeci. 

"Ukupno smo od početka akcije do danas prikupili oko 200.000 kuna. To nam je dovoljno za oko 700 djece, kojima smo uplatili obroke do kraja školske godine. Riječ je o oko 14 škola na području Siska, Slavonije i Podravine. Prilikom raspodjele novca gledali smo da to bude u najsiromašnijim županijama i općinama. Uz hokejaše Medveščaka podržala nas je pjevačica Tatjana Matejaš Tajči. Preko crowdfunding platforme indiegogo prikupili smo dodatnih 7400 američkih dolara, a pomažu nam i iseljeničke zajednice u SAD-u, Kanadi i Australiji", rekla je Sanja Bijondić iz udruge Portal dobrote. 

Dodala je kako se nada da će odgovorni što prije riješiti problem gladne djece u školama te da će pronaći trajno rješenje. U međuvremenu je konačno i Ministarstvo socijalne politike na čelu s Milankom Opačić priznalo da u Hrvatskoj postoje djeca koja gladuju, no još nisu uspjeli ponuditi cjelovito rješenje problema. 

Ministarstvo je objavilo javni natječaj na kojem su sav teret prebacili na udruge civilnog društva. Osigurali su 24 milijuna kuna za gladnu djecu, ali će ih rasporediti udrugama. 

Pozivaju ih da prijave svoje projekte usmjerene na osiguranje osnovne prehrane u školama djeci iz socijalno ugroženih obitelji.

"Gladna djeca, kojih je u Hrvatskoj prema podacima UNICEF-a 60.000, moraju biti obveza države, a ne nevladinih udruga", poručila je laburistica Nansi Tireli, koja je resornu ministricu Milanku Opačić pozvala da preuzme odgovornost za rješavanje ovoga gorućeg problema. 

"Trebaju li gladna djeca u Hrvatskoj biti predmet natječaja ili prioritet koji hitno trebaju rješavati Vlada i država? Udruge su tu samo da popunjavaju rupe u sustavu koji ne valja, a ne da vode socijalnu politiku", izjavila je Tireli, koja se pita ima li Hrvatska dovoljno jaku mrežu udruga da može biti sigurna da će sva djeca biti nahranjena. 

"Pitanje je tko će udrugama davati podatke koje je dijete gladno. Hoće li to davati centri za socijalnu skrb ili će ih udruge morati same tražiti? Ako će to činiti centri, čemu poziv udrugama i zašto im davati 24 milijuna kuna ako to može napraviti sam centar", upitala je Nansi Tireli. 

Ministarstvo socijalne politike uputilo je poziv za prijavu projekata usmjerenih na borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, a projekti su posvećeni osiguranju prehrane tijekom boravka u osnovnoj školi djeci iz socijalno ugroženih obitelji, pomoći socijalno ugroženim obiteljima i integraciji u život zajednice socijalno osjetljivih skupina. 

Prijave za prehranu djece udruge mogu podnositi do 13. travnja, a za pomoć obiteljima i integraciju socijalno osjetljivih skupina do 27. travnja 2015. godine.

Natječaj je zgrozio i Platformu 112, koja okuplja šezdeset organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava. 

"Netko ironičan mogao bi ovaj natječaj nazvati i ‘Igrama gladi’ jer će se, valjda, projekti natjecati i dobivati bodove prema nečijoj procjeni koja su i čija djeca gladnija i siromašnija te koje su udruge sposobnije nahraniti ih", ocjenjuju u Platformi 112 i poručuju da je država dužna to činiti isključivo putem institucija sustava jer sva djeca u Hrvatskoj moraju imati jednaka prava i uvjete školovanja. 

Poslali su ministrici Opačić zahtjev da obustavi natječaj.

"Taj presedan Platforma 112 je u javnosti predstavila zaključkom da je model brige o siromašnoj djeci koji se oslanja na udruge krivi put rješavanja jednog od gorućih problema i da se njime podriva sustavnost i dugoročno održiva podrška socijalno ugroženoj djeci, što je, nažalost, utemeljeno na potpuno krivim premisama", komentar je koji su Hini poslali iz kabineta ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić. 

I dok se naša Vlada još bori s načinima kako pomoći, europarlamentarka Marijana Petir pronašla je rješenje. 

Doduše, njime ne rješava problem gladne djece, ali barem malo pomaže u njihovoj prehrani. 

Naime, države članice prihvatile su prošlog tjedna nacionalnu raspodjelu 150 milijuna eura iz sredstava EU za program distribucije voća i povrća u školama u razdoblju od 2015. do 2016. godine koji je predložila Europska komisija.

"Ovom je odlukom otvorena mogućnost da u školskoj godini 2015/2016. putem toga programa Hrvatska iskoristi 90-postotno sufinanciranje EU s predviđenih 1,360.845 eura. Preostalih 10 posto pokrit će se iz nacionalnog proračuna te će “zdravi obroci” za hrvatsku djecu u školama biti besplatni", rekla je hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir. 

Cilj programa je u školama dijeliti porcije voća i povrća djeci u 25 država članica koje sudjeluju u programu (sve osim Švedske, Finske i Velike Britanije). 

Program su pokrenuli 2009. godine kako bi se promijenio trend sve manje konzumacije voća i povrća, a usmjeren je posebno na oko 12 milijuna djece u dobi između šest i deset godina. Veća konzumacija voća i povrća pridonosi nastojanjima da se kod školske djece potaknu zdravije prehrambene navike. 

Od 2014. godine tim se programom sufinanciraju i popratne edukacijske mjere kojima se objašnjavaju moguće koristi zdrave prehrane. Inače, tužno, ali istinito bilo je glasovanje u Saboru o amnadmanu HDSSB-ova zastupnika Bore Grubišića. 

Čak 59 zastupnika uopće nije bilo na sjednici kada se o tome glasalo. Svi SDP-ovci, osim Ivana Račana, su amandman odbili. A čak ni on nije bio za već suzdržan. 

Da se odreknu dijela svojih naknada bili su HNS-ovci, Laburisti, dio HDZ-ovaca... 

Školski obrok stoji pet kuna i Grubišićev prijedlog trebao je od zastuupnika za tu namjenu izvući 1,5 milijuna kuna. Njima očito previše. 

Nije ih ganula ni jedna od desetke potresnih ispovijesti ljudi koji nemaju mogućnosti plaćati djeci obroke ili im dati novac za užinu. 

"Mene nije sram jer više nemam što izgubiti, no moji klinci su u školi i strašno se srame ove situacije. Zato sam anonimna", kazala je žena (47) iz Zagreba. 

U osnovnu školu joj ide jedno dijete, a dvoje je u srednjoj školi. Radila je kao čistačica, a suprug je radio na građevini. Oboje su 2009. ostali bez posla. 

"Vjerovali smo da ćemo brzo pronaći posao. Najprije smo rasprodali zlatninu, a zatim aparate iz kuće. Uskoro više ništa nismo imali, a dugovi za režije počeli su se gomilati. Stizale su ovrhe", nastavlja ona. 

Situacija je postala nepodnošljiva jer doslovno nisu imali što jesti. Tek su se tada javili u Centar za socijalnu skrb. 

"Dobili smo socijalnu pomoć i dva dječja doplatka za klince. Ukupno, primanja za nas pet su 2500 kuna mjesečno za režije i naše potrebe. Ručak imamo svaki dan u pučkoj kuhinji i obilan je. No ako djeca idu u školu ujutro, ponekad im nemam doslovce što staviti na stol pa idu gladni. Još je dobro u osnovnoj školi jer su ondje kuharice znale u kakvoj smo situaciji i pomagale su, djeci su kriomice davale hranu, no srednjoškolci nemaju kuhinju i oni su po cijele dane gladni ako im nemam dati deset kuna da si nešto uzmu iz pekare ili trgovine", objašnjava ona. 

Dijete u osnovnoj školi ima pravo na besplatnu užinu pa dobije puding, sendvič ili voćku. Za odjeću se snalaze jer im je daruju susjedi i prijatelji koji znaju za njihovu tešku situaciju. Nažalost, ova se priča može preslikati na tisuće hrvatskih obitelji...