Tvrtka Monsanto je lukav tržišni igrač. Osnovana 1901., agrikulturana biotehnološka kompanija je od samih početaka predstavljala inovacije herbicida, pesticida i najkontroverznijeg od svega - genetski modificiranih usjeva koje su nametnuli diljem svijeta. 

No, ono što bi moglo iznenaditi mnoge, čak i za ljude upoznate s 49-milijardi vrijednim globalnim divom, je činjenica kako je Monsanto najveći svjetski dobavljač sjemena povrća.

Većina kukuruza i soje uzgojene u SAD-u imaju sjemene osobine patentirane od strane Monsanta, a ovih je dana GMO poslovanje tvrtke nadopunjeno radom na ne-GMO povrću, koje je donijelo oko 801 milijun dolara neto dobiti u prošloj fiskalnoj godini za tvrtku. 

Na njihovom rastućom kampu u kalifornijskom Woodlandu, Monsanto radi na tome da stvori sočniju dinju, stabilniji luk, rajčicu koja neće omekšati u prijevozu te drugu hranu uzgojenu tradicionalnim tehnikama, a poboljšanu novim znanjima i high tech alatima.

Loša reputacija Monsanta proizlazi iz njihovog rada s GMO-om koji su napravljeni uzimanjem gena iz jedne vrste te umetanjem istog u drugu vrstu. Genetski je modificirana hrana izvor neprestane debate među aktivistima za sigurnu i zdravu hranu, pa se Monsanto često nalazi u samom središtu kontroverzi.

Top znanstvena grupa Nacionalna akademija znanosti proglasila je hranu proizvedenu inženjeringom kao sigurnu za jelo u 2016., no još uvijek postoje društvene i ekološke brige vezane za to pitanje.

No u Woodlandu, na 858 kvadratnih metara kampa okruženog farmana, Monsanto je koncentriran na uzgoj hrane na staromodan način - bez ikakvih genetskih "prčkanja".

U 2005., Monsanto je platio oko 1 milijardu dolara kako bi kupio Seminis, vodeći proizvođač sjemena za voće i povrće. Zajedno sada tvore drugu najveću svjetsku tvrtku proizvodnje sjemena.

- To je prirodna evolucija - kaže John Purcell iz Monsanto odjela za povrće. 

Prošle je godine Monsantov posao proizvodnje sjemena donio neto zaradu od 801 milijun dolara, što je manje od jedne desetine prihoda koji ostvaruju preko GMO-a, agrokemijskih proizvoda te softverskih rješenja uzgoja.

Iako proizvodnja povrća nije tako profitabilna kao GMO usjevi, tvrtka je 2016. uložila oko 100 milijuna dolara u njen daljni razvoj.

Danas se uzgajivači još uvijek oslanjaju na klasičnu metodologiju razvoja hrane, no proces je dugotrajan i skup te zahtijeva sadnju više generacija za postizanje najboljeg okusa, trajnosti, izgleda i dozrijevanja. Velik dio napretka u proizvodnji događa se upravo u Woodlandu, u ustanovi koja okuplja znanstvenike, inženjere, statističare i druge talente.

U laboratorijima s minimalno tehnologije, doktor otvara plastičnu posudicu s klicama zelene salate. Bijele nakupine nabrale su se na lišću, što je klasičan simptom gljivične bolesti, slično kada tradicionalan proizvođač primijeti bolest na svom polju. Kad uzorci stižu u Woodland, znanstvenici prvo identificiraju je li bolest poznata ili novi oblik, zatim se okreću prema bazi podataka pod nazivom "banka gena" - kako bi pronašli vrstu salate otpornu na bolest koja hara farmerovom salatom.

Stotine tisuća sjemena uskladišteni su u "knjižnicama sjemena" na kampu, gdje su organizirani po vrsti. Potom tim znanstvenika šalje sjeme otporno na bolest farmeru, koji sada može unaprijed znati da će urod biti uspješan.

Luk od kojeg se ne plače

Monsanto je također kreirao ne-GMO luk od kojeg se ne plače, pod nazivom "uvijek blag", salatu koja ostaje hrskava čak i tjedan dana nakon što se kupi te paprike čija je veličina savršena za jedno serviranje. 

Stroj uz pomoć kojeg to rade naziva se "sjeckač sjemena", u kojem se sjeme i same ljuske sjemena odvajaju zračnom silom, a potom se željena osobina (boja, okus i slično) mapira u DNK biljke. Kad nova sorta ide na puštanje u maloprodaju, provode se rigorozna tesiranja okusa od strane potrošača.

- Ako Monsanto izgubi interes za određene varijacije sjemena, one bi doista mogle nestati - kažu iz kompanije.

Kritičare brine činjenica da u cijeloj industriji proizvodnje sjemena postoji premalo "igrača" sa moći te ističu kako bi to moglo ugroziti biološku raznolikost, oštetiti sitne uzgajivače te ukinuti konkurentnost na tržištu.