Emile Griffith podrijetlom je bio s američkih Djevičanskih otoka, a kao mladi crnac u SAD-u se susreo s više nego dovoljno diskriminacije. Upravo zato na popis nije mogao dodati i činjenicu da je bio gay, što se pogotovo u ono vrijeme smatralo neoprostivim grijehom.

Svjetski prvak je slučajno nanio smrtnosne ozljede protivniku Bennyju Paretu u meču 1962. godine. Naime, u posljednjoj rundi ga je udario 17 puta, nakon čega je Paret, u komi, hospitaliziran, te je preminuo 10 dana poslije.

Iako ga je Griffith pokušao posjetiti u bolnici, to mu nije dozvoljeno, a ovaj događaj predstavljao je definirajući trenutak u njegovoj karijeri.

Tek godinama poslije Griffith je otkrio da ga je za vrijeme vaganja, neposredno prije meča, Paret prozvao "mariconom", što je podrugljivi španjolski naziv za homoseksualca. 

Činjenica da je uzrokovao nečiju smrt ga je doduše nastavila progoniti do kraja života. A posljednja scena meča je, prema mišljenju mnogih, bila toliko mučna da je utjecala na cijeli svijet boksa. Neko vrijeme se čak pričalo o zabrani ovog sporta, a na televiziji nije prikazivan dugo nakon toga.

Griffith je kasnije izjavio da je želio nokautirati Pareta zbog njegovih riječi, ali da ga nipošto nije želio ozbiljno ozlijediti.

Nakon Paretove smrti, Griffith je neko vrijeme odustao od boksa, a tek su ga mnoga pisma podrške, među kojima je nekolicina bila od vozača kamiona koji su slučajno ubili nekoga, potaknula da se vrati na scenu sve do umirovljenja 1977. godine.

Podcjenjivanje društva mu je davalo snagu u ringu

Inače, Griffitha su mnogi opisivali kao elegantnog, divnog muškarca kojeg je okruživala aureola čarolije. Upravo zato je utoliko tragičnije što taj muškarac, koji je bio dio najsirovijeg dijela našeg društva - svjetski prvak u boksu - nije mogao biti ono što jest. 

"Bio je crnac i pripadnik niže klase, a uz to je visio u gay barovima i tukle bi ga razne propalice", objašnjava Randall Kline, izvršni umjetnički direktor SF JAZZ centra, u kojem će ovaj vikend premijerno biti prikazana opera "Champion: An Opera in Jazz", koju je napisao i uglazbio Terence Blanchard.

Naime, poznati jazz glazbenik i skladatelj, Blanchard, godinama se bavi boksom, a smatra da između tog sporta i jazza postoje mnoge poveznice. Upravo zato je inspiraciju za svoju operu pronašao u Emileu Griffithu. 

"Sjećam se kad sam osvojio svoj prvi Grammy , kad su prozvali moje ime, pogledao sam u suprugu i zagrlio je. Emile nije mogao otvoreno slaviti s voljenom osobom, a dosad smo svi već trebali prerasti takvu netoleranciju", kaže Blanchard.

Proučavajući Griffithov život, Blanchard je pročitao njegovu biografiju "Nine... Ten... Out!", koju je napisao Ron Ross, a u kojoj je naišao na citat koji ga se duboko dojmio: "Stalno razmišljam koliko je čudno to da mogu ubiti muškarca i većina ljudi će to razumjeti i oprostiti mi. No kad volim muškarca, mnogi će to smatrati neoprostivim grijehom".

Griffith je od svojeg dolaska u SAD bio imigrant i crnac, znači autsajder, a uz to je prihvatio privlačnost koju je osjećao prema muškarcima. To mu je na neki način davalo snage u ringu, jer je većina boksača bila žrtva u nekom trenutku u životu, piše Daily Beast.

Blanchard Griffithovu priču smatra univerzalnom jer se bavi nerazumijevanjem i osudama drugih.

"Gledajte mlade Afroamerikance koje policija danas ubija samo zbog boje kože. Pogledajte žene koje prosuđuju na osnovi spola i zato su manje plaćene", istaknuo je Blachard čiju operu, koja će uperiti prst u činjenicu da se mnogi osjećaju bolje o sebi prosuđujući druge, svi očekuju s nestrpljenjem.