Genadij Kravcov je sredovječni radijski operater koji je upravo osuđen na 14 godina zatvorske kazne, koju će morati odslužiti u zatvoru maksimalne sigurnosti u Rusiji. Tako je okončano suđenje na kojem je Kravcov optužen za veleizdaju, zato što je prije pet godina poslao svoj životopis jednoj švedskoj tvrtki.

Kravcov, koji je radio za rusku vojnu obavještajnu službu, poznati GRU, uhićen je u svibnju 2014. godine, a vlast je tvrdila da su njegov životopis ili molba sadržali povjerljive informacije. 

Njegovo suđenje u Moskvi bilo je zatvoreno za javnost, pa su jedini izvor informacija o tome što se događalo tamo bili članovi Kravcove obitelji i odvjetnik. Prema njihovim navodima, njegova je sigurnosna potvrda isticala 2011. godine, kad je i napustio službu i dobio dozvolu za putovanja izvan Rusije. 

Životopis je poslao godinu dana ranije, no njegov branitelj tvrdi da nije odao nikakve tajne informacije ni u njemu ni u pratećoj molbi. Navodno je optužen zbog spominjanja satelita na kojem je radio, kao i navođenja radnog mjesta, za što je vlast tvrdila da odaje informacije o tajnim strukturama zaposlenika GRU-a.

Što se pak tiče satelita, on se više i ne koristi, a sve informacije o njemu su dostupne u javnosti. Uostalom, i tako je originalno dizajniran i izgrađen u Ukrajini, pa su stranci i prije imali pristup njemu.

Ako možemo vjerovati Kravcovim odvjetnicima, riječ je o nevinom čovjeku koji je pogriješio utoliko što si je pokušao povećati ego tragajući za poslom u inozemstvu (samo da napomenemo da su ga Šveđani odbili). Naravno da je moguće da su povjerljivi dokumenti bili toliko 'snažni' da je protiv njega izgrađen neoboriv slučaj, no ono što se ističe u cijeloj priči jest javna poruka koju je ovaj slučaj odaslao Rusima. A čak su i mediji naklonjeni Putinu prikazali Kravcova kao slučajnog prijestupnika, a ne profesionalnog špijuna, za što je optužen.

Promjene koje su zadesile ruske zakone o špijunaži i veleizdaji čine dio sve strožih novih ruskih zakona. U jesen 2012. godine, zakon o veleizdaji je toliko proširen da su aktivisti za ljudska prava izjavili da se on sad može koristiti kako bi se optužilo bilo koga tko je imao ikakvog kontakta sa strancima.

Svi priznaju da su špijuni

Novi zakoni nalik su onima iz 1930-ih godina, kad su ljude konstantno uhićivali i optuživali za sve i svašta, pa makar oni samo poslali pismo u inozemstvo. A ponekad čak i ako ne bi ništa učinili. Naravno da su gotovo svi priznali da su špijuni, što dovoljno govori o tehnikama ispitivanja.

Nakon Staljinove smrti prestalo se s korištenjem tog zakona, koji bi tek tu i tamo isplivao na površinu kad bi se sudilo prebjezima. Primjerice, Natan Ščaranski, koji je pokušavao pomoći sovjetskim Židovima u bijegu, osuđen je krajem 1970-ih na 15 godina zatvora zbog veleizdaje, nakon što je suradniku na zapadu dao popis Židova kojima je odbijena viza, uključujući i njihova radna mjesta. 

Budući da ih je puno radilo za Ministarstvo obrane, sovjetski sud, koji je pratio istu logiku kao i današnji, ruski, zaključio je da je Ščaranski dijelio državne tajne strancima.

Optužbe za veleizdaju bile su rijetke u postsovjetskoj Rusiji, no posljednje dvije godine su počele rasti, iako ih je i dalje relativno malo. Jedan bizaran slučaj izazvao je pak javno zgražanje, što je izrazito rijedak slučaj u Rusiji.

Naime, početkom ove godine majka sedmero djece optužena je za veleizdaju jer je navodno slala informacije, koje je slučajno čula dok je koristila javni prijevoz - autobus, u Ukrajinu. Vlast je napokon odbacila optužnice nakon što je javnost stala na noge u obrani majke.

Kravcov slučaj nije požnjeo iste reakcije. Tek je nekoliko blogera komentiralo pretjeranu kaznu, no nije bilo nikakvih skupova podrške niti ičeg sličnog. Ipak je prilično teško braniti se u situaciji kad tražite posao u inozemstvu, dok radite za GRU, čak i ako nije riječ o veleizdaji.

No sve i da je Kravcov naveo naziv radnog mjesta i satelita na kojem je radio, i dalje njegove akcije nisu ni blizu veleizdaji za kakvu je optužen. Prema zakonima kojima se trabalo služiti na njegovom suđenju (točnije, onima koji su vrijedili u vrijeme njegove prijave za posao), trebalo bi dokazati da su njegova djela utjecala na sigurnost države da bi dobio takvu kaznu.

Prema novom zakonu, ne treba pak učiniti ništa loše da bi bio optužen. A to je ono najtragičnije u cijeloj priči, jer pokazuje koliko su građani nemoćni pred zakonom, budući da ih se može zatvoriti i optužiti ni zbog čega. I nikome ništa, piše New Yorker.