Bivši vozač Formule 1 Alex Zanardi osvojio je zlatnu medalju na paraolimpijskim igrama na petnaestu obljetnicu stravične nesreće u kojoj je izgubio obje noge. 

Danas je on 49-godišnjak s nekoliko zlatnih medalja. Prva olimpijska zlata osvojio je 2012. u Londonu, a u Riju osvojio je medalju u kategoriji H5, što znači da je paraplegičar bez donjih udova.

2001. godine vozio je utrku American Memorial na stazi Lausitz u Njemačkoj. Vozio je bolid Mo Nunn Racinga i samo 12 krugova prije kraja bio je na prvom mjestu. Ušao je u boks kako bi mu uzeo još goriva, a prilikom izlaska sve je krenulo po zlu. Izgubio je kontrolu nad svojim bolidom koji je bočno izletio na stazu. Kanađanin Alex Tagliani za volanom bolida Forsythe Racing naletio je na imenjaka Zanardija brzinom većom od 300 kilometara na sat.

Zanardijev bolid doslovno je presječen na dva dijela. Samo čudo je spasilo nesretnog Talijana, a prema nekim medijima bio je izgubio gotovo tri četvrtine krvi. U nesreći je izgubio jednu nogu u koljenu, a jednu iznad koljena. U bolnici su mu amputirali dodatne dijelove nogu kako bi uspjeli spasiti mu život i zatvoriti rane.

"Jako sam sretan. Imam osjećaj da je moj život neprestana privilegija", ispričao je Zanardi BBC-ju.

Zlatnu medalju osvojio je na Olimpijskom stadionu u Riju što je Zanardija, karakterističnog talijanskog romantika podsjetilo na neki drugi život. "Tamo gdje je danas Olimpijski stadion, nekad je bila trkaća staza. Tamo sam osvojio svoju prvu najbolju startnu poziciju za utrku, to je učinilo ovaj događaj još posebnijim", rekao je Zanardi.

"Najčešće se ne zahvaljujem Bogu zato što mislim da on ima važnijih stvari na umu, ali danas je bilo stvarno previše emotivno. Morao sam podići pogled prema nebu i zahvaliti mu", kaže Zanardi.

Novinari su ga pitali što mu je davalo snage za povratak koliko toliko normalnom životu. On je ispričao da je bio samo fokusiran na male stvari koje je ostvario jedne po jedne. "Jednom su me pitali hoću li se ikad vratiti za volan trkaćeg auta, a meni je bilo najvažnije sam otići u WC i sam urinirati, ali ni to nisam mogao. Trebala mi je pomoć", izjavio je umirovljeni vozač Formule 1.

"Dan za danom sam napredovao, uspjevao sam povratiti više kontrole i snage, povratiti djelić samopouzdanja. Koncetrirao sam se onda na druge stvari i evo me sada tu."