Prije nego je Pablo Escobar preuzeo Medellín, taj drugi kolumbijski grad po veličini bio je važan industrijski centar.

1991. godine narkoboss koji je kontrolirao 80 posto svjetske proizvodnje droge dogovorio se s kolumbijskim vlastima, da izbjegne izručenje SAD-u, kako će služiti pet godina u lukzunom zatvoru kojeg je sam izgradio i financirao, pod nazivom Le Catedral.

Escobar je u to vrijeme širio terorizam oko sebe, te je stajao iza ubojstava, primjerice, predsjedničkog kandidata i otmica i ubojstava desetaka novinara, sudaca i aktivista.

No kad su vlasti saznale da i dalje rukovodi svojim kokainskim carstvom iz zatvora, te da je unutra ubio dvojicu svojih bivših zapovjednika, zbog sumnje da su ga prevarili, odlučili su ga prevesti u pravi zatvor. Escobar je to saznao putem mreže špijuna i pobjegao.

Između srpnja 1992. godine, kad je pobjegao iz zatvora, i ožujka 1993. godine, plaćenici medellínskog kartela ubili su 100 policajaca u glavnom gradu kokaina. 

U međuvremenu, formirala se nova paravojna skupina koja se sastojala od bivših policajaca i Escobarovih bivših zapovjednika koji su se digli na noge nakon divljačkih ubojstava bivših kolega iz kartela, a koji su svi tražili osvetu.

'Los Pepes' (španjolski akronim za 'ljude koje je progonio Pablo Escobar'), zakleli su se da će za svakog ubijenog policajca ubiti 10 Escobarovih 'sicariosa' - tinejdžera pristaša koji su živjeli u gradskim siromašnim naseljima na brdima. Bio je to pravi rat.

Grad mrtvih

Bilo je teško pratiti bitke koje su se svakodnevno vodile u Medellínu. Članovi bande, paravojne jedinice i dileri, svi su pokušavali preuzeti kontrolu nad trgovinom drogom, vrijednom milijarde dolara. Njihova borba rezultirala je s 20.000 ubojstava godišnje. 

1992. godine, u gradu s 2.5 milijuna ljudi, dogodilo se 28.000 ubojstava. Usporedbe radi, tad je New York imao osam milijuna stanovnika, a iste godine je ondje bilo 2.020 ubojstava.

Novinarka New York Posta, Isobel Vincent, prisjeća se kako je u to vrijeme, kao dopisnica iz Kanade, počela pušiti jer je s paketom Marlbora mogla ući u najgore kvartove u Medellínu. Tako joj je skupina gangstera tinejdžera, u zamjenu za nekoliko cigareta, dopustila da uđe u Villantinu - naselje koje je postalo zloglasno nakon ubojstva grupe školaraca. 

Devetero djece i jedna odrasla osoba bili su naime bila žrtve rata protiv Escobara, kad ih je policija poubijala misleći da je riječ o članovima mafije.

12 maskiranih policajaca koji su sudjelovali u ubojstvima, nakratko su raspravljali bi li poštedjeli najmlađu, osmogodišnju Johanu Mazo Ramirez, zato što je imala nogu u gipsu, ali su na kraju odlučili da nijedan član 'bande' neće preživjeti. Skupina djece je pripadala protestantskoj grupi mladih.

Ljudi iz Villantine, poput većine drugih iz siromašnih naselja, bili su Escobarovi ubojice, koji su na šefa gledali kao na spasitelja. On im je izgradio nogometni stadion, naoružao ih je, pa čak i pohađao njihova velika obiteljska okupljanja. Oni su zauzvrat uvijek svima bili spremni pričati o dobroti Escobara.

Jedan od njih, 17-godišnjak koji je ubio više od 20 ljudi za 'Don Pabla', pokazao je novinarki Vincent srebrni medaljon Djevice Marije i otkrio joj da je njegov san kupiti majci hladnjak. "Svaki pasji skot vam može biti otac, ali imate samo jednu majku", izjavio je dječak.

Upravo zbog velike ljubavi prema narkobossu, svi njegovi ljubitelji bili su neutješni nakon što je Escobar u prosincu 1993. godine, dan nakon proslave 44. rođendana, ubijen. Kolumbijska policija i američki agenti pratili su poziv na mobitel njegovog sina, te su ubili kralja narcosa na krovu sigurne kuće u boljestojećem naselju u gradu. 

Stranci su smatrali da je priča gotova, iako su svi koji su bili uključeni u priču i na mjestu zločina znali da je u opticaju ostalo previše oružja ida je prevelik broj adolscenata proveo djetinjstvo ubijajući za Don Pabla, da bi sad preko noći zaboravili na Escobarove neprijatelje.

Manje od godinu dana poslije, ubijena je kolumbijska nogometna zvijezda Andres Escobar (nije bio u vezi s Pablom) u Medellínu. Naime, tjedan dana ranije, Andres je slučajno zabio autogol zbog čega je Kolumbija izgubila od SAD-a i nisu dospjeli na Svjetsko nogometno prvenstvo 1994. godine.

Zbog svoje popularnosti, Andres je dospio na stranice novina i na televiziju, no zapad više nije pratio druga ubojstva u Medellínu, koja su na ovaj ili onaj način bila povezana s narko svijetom i Escobarovom ostavštinom.