Nakon tragične i iznenadne smrti mladog nogometaša Brune Bobana, koja je šokirala cijelu Hrvatsku, razgovarali smo s prof. dr. Darkom Duplančićem, uglednim splitskim kardiologom koji se i sam u praksi susreo s brojnim sportašima koji su morali prekinuti karijeru zbog zdravstvenih problema.

- Ne smijem spominjati njihova imena, ali i kroz moju ordinaciju prošlo je dosta mladih sportaša i najčešća dijagnoza zbog koje ti mladi ljudi više nisu mogli nastaviti bavljenje sportom jest hipertrofijska kardiomiopatija. Ta dijagnoza je potpuno kontraindicirana daljnjem bavljenju bilo kakvim sportom, a naročito profesionalnim, kaže prof. Duplančić, prisjećajući se Florence Griffith Joyner, slavne američke rekorderke na 100 i 200 metara, te višestruke zlatne olimpijke. 

Unutar statistike

Kako kaže prof. Duplančić, sve ove smrti mladih sportaša u posljednjih 5-6 godina, zapravo i nisu izvan statističkih brojki:

- Sve studije koje su se pojavile u razdoblju od 1995. do 2016. godine uglavnom govore o takvim slučajevima koji se javljaju u rasponu od 1 : 70.000 do 1 : 100.000. I svi ti slučajevi smrti nisu ništa što već u kardiologiji nije prepoznato. Uzroci mogu biti različiti, a najčešća i najpoznatija je upravo hipertrofijska kardiomiopatija ili hipertrofija miokarda, što je u 25 do 39 posto slučajeva razlog takvih iznenadnih smrti, tumači prof. Duplančić i upozorava:

- Pitanje je gdje počinje hipertrofijska kardiomiopatija koja će dovesti do aritmije, a u kojim se slučajevima srce prilagodilo na sportske uvjete života. To se događa primjerice kod vaterpolista i drugih sportaša koji se bave tzv. izometričkim vježbama, a to su sve one gdje se koristi velika snaga na malom putu. 

Kako kaže, osim hipertrofije miokarda još je nekoliko bolesti koje su razlog za naglu smrt sportaša:

- To mogu biti aortalna stenoza, aritmije, toksičnost ljekova, hipertermija, kongenitalne bolesti EKG, brugada sindrom, kardiomiopatija desne klijetke ali i Marfanov sindrom.  Riječ je o bolesti od koje obično pate ljudi višeg rasta u odnosu na obiteljski prosjek i životnu dob.Manifestira se promjenama na očima, kostima i u kardiovaskularnom sustavu, jer takvi ljudi imaju slabo vezivno tkivo, koje jači udarac, primjericeu grudni koš, može izazvati pucanje aorte. To je također i česti uzrok smrti u prometnim nesrećama. 

Kako kaže prof. Duplančić - ljudi s Marfanovim sindromom se obično ne bave sportom, odnosno, ne bi se smjeli baviti tzv. 'kontaktnim sportovima' kao što su košarka, ragbi, nogomet... jer svaki tupi udarac u prsa može dovesti i kod zdravih ljudi do aritmije, a kod onih s Marfanovim sindromom takvi udarci mogu biti fatalni. 

Fatalni adrenalin

Prof. Duplančić kaže da se na pregledima sportaša, dakle kod strukturalno zdravog bolesnika - uzima obiteljska anamneza, pa ergometrija i praćenje EKG-a pod opterećenjem, ali se obavljaju  i mnoge druge pretrage kako bi se pronašle moguće anomalije koje se u pravilu tada i detektiraju, no dodaje: 

Nažalost unatoč svim mogućim pretragama konsenzus je kod svih stručnjaka u svijetu da će nam ipak neki slučajevi promaknuti iz nepredvidivih razloga i da će se dogoditi tragedija. No, zamislite koliko je to tek čest slučaj kod starije populacije koja se bez dobrih i kvalitetnih kontrola bavi rekreativno-sportskim aktivnostima. Mislim da bi na to trebalo više upozoravati. A kad je riječ o sportašima, zalažem se za što rigoroznije kontrole i svakako treba na prvo mjesto staviti zdravlje, a ne kompetitivnost. Osim toga, tijekom utakmica razlog smrti može biti i adrenalin, čija se koncentracija povećava uslijed uzbuđenja, pa nisu rijetkost ni smrtni slučajevi kod običnih promatrača.