Na čuvenom Harvardu rekao mi je neki Židov za jednog međunarodnog skupa kako je moje prezime iranskog podrijetla jer ‘taj - man u vašem prezimenu nije ni njemačkog ni židovskog podrijetla’, izjavio je svojedobno Franjo Tuđman. Prvi hrvatski predsjednik interesirao se za podrijetlo svog prezimena.

Krojio zakone prema potrebama obitelji

Njegova je obitelj devedesetih godina, nakon što je on postao prvi hrvatski predsjednik, postala najmoćnija u zemlji. Od povjesničara koji nije smio napustiti SFRJ kako ne bi širio nacionalističke ideje i koji nije smio javno istupati Franjo Tuđman postao je autoritativni čelnik neovisne Hrvatske.

Imao je golemu moć nad cijelim sustavom. Krojio je zakone prema potrebama svoje obitelji i prijatelja. Njegova djeca i njihove obitelji živjele su nevjerojatno lagodnim životom dok god je Tuđman bio na čelu države. No nakon toga sve je za njih pošlo nizbrdo. Danas izbjegavaju istupanje u javnosti.

Tuđmanova je bila jedna od posljednjih vještica

Obiteljsko stablo Tuđmana nije geografski rašireno. Njegovi su roditelji rođeni u susjednim mjestima. Obitelj Tuđman potječe iz Hrvatskog zagorja, iz okolice Oroslavja, odnosno sela Žejinci. Najviše ih se rodilo tamo u posljednjih stotinu godina. Prvi zapis ovog prezimena je iz 16. stoljeća, točnije iz 1598. godine. 

U popisu kraljevskog poreza u Pušći na susedgradskom vlastelinstvu u vlasništvu Suzane Ratthkay stoji da na posjedu žive kmetovi Andrija, Mihael i Lovro Toczman (Točman). Znanstvenici smatraju da je riječ upravo o današnjem prezimenu Tuđman.

Kmet Andrija, koji je radio na posjedu vlastelinke Dore Konjske, upisan je kao Tucman, dakle vjerojatno Tučman. To se prezime ponavlja i 1747. godine. Supruga Stjepana Tucmana iz Pušće bila je optužena da je vještica, copernica, pa su je spalili. Navodno je bila jedna od posljednjih koja je tako završila.

Sedam godina prije Gupca započeli bunu

Tuđmanovi su preci bili gnjevni kmetovi koji su se pobunili protiv vlastelina sedam godina prije nego što je Matija Gubec započeo seljačku bunu. Naime, u dokumentima o napadu na kuriju Petra Petričevića u Gornjoj Stubici. 

Petričević je bio poslušnik Franje Tahyja. Kmetovi su, bijesni na Tahyja, spalili Petričevićevo imanje, stoku su ukrali i posjekli voćnjak. Petričević je uspio pobjeći. Kaptol je povodom napada pozvao na očitovanje o zločinu sve kmetove vlastelinke Uršule Meknyczer koji su navodno napali kuriju. 

Među njima su bili Jure (Jurko) i Urban Tocman sa sinovima Gašparom i Ivanom te Andrija Tocman iz Kupljenova. Iste godine spominju se Jurko, Andrija i Urban Tocman kao kmetovi koji su svjedočili o okrutnostima Franje Tahyja, bana Petra Erdodyja i plemića Rattkaya.

Prezime Tuđman nastalo od iskrivljene verzije Tucmana

Tocmani se spominju i u dokumentima iz 1574. godine. Navodi se osam obitelji tog prezimena, od Kupljenova do Puščanske Dubrave, Igrišča i Koščakovca. U Kupljenovu je živio Ivan Točman (Johannes Tochman). Bio je kmet vlastelinske obitelji Meknyczer. 

Neki znanstvenici smatraju da je prezime Tucman, odnosno Tocman, jednostavno iskrivljeno tijekom godina pa su tako nastali Tuđmani. Moguće je da je prezime Točman nastalo od prezimena Dočman, što pak dolazi od nadimka Dojčman, tj. Nijemac. 

Nema, doduše, podataka o tome odakle su Točmani ili Toczmani došli u Hrvatsko zagorje. Prezime Tucman još postoji, također u Zagorju, ali nešto južnije od Tuđmana. Nalazimo ih u Kupljenovu, Pojatnom, Zaprešiću i Zagrebu.

Franjo je bio blizak s maćehom

U zagrebačkoj četvrti Prečko postoji i ulica Tucmani. Franjo Tuđman rodio se 14. svibnja 1922. godine u Velikom Trgovišću. Njegovi roditelji Stjepan i Justina bili su seoska obitelj srednje klase. 

Imao je dva brata, Ivicu i Stjepana. Majka Justina umrla je kad mu je bilo sedam godina, vjerojatno od tuberkuloze. Rodila se kao Justina Gmaz, a njezina je obitelj iz obližnjeg Oroslavja. O njima se ne zna mnogo. Otac Stjepan bio je istaknuti član Hrvatske seljačke stranke i jedno vrijeme općinski načelnik. Bio je i član ZAVNOH-a i AVNOJ-a. 

Nakon Justinine smrti ponovno se oženio. Franjo je, kažu, bio neobično blizak s maćehom Olgom. Nakon što je završio osnovnu školu, Franjo se preselio u Zagreb, gdje je prvo završio Državnu II. mušku građansku školu, a zatim i Trgovačku akademiju Udruženja trgovaca.

S Ankicom se upoznao u partizanima

U proljeće 1941. godine pridružio se antifašističkom pokretu, kao i njegov brat Stjepan. On je umro 1943. godine na bojištu. Svoju buduću suprugu Ankicu Žumbar upoznao je 1944. godine u Čazmi u partizanima. On je tamo bio šef Personalnog odsjeka Desetog korpusa zagrebačkog.

Ankica Žumbar podrijetlom je iz Zagreba. Rođena je 1926. godine i već kao srednjoškolka se pridružila partizanskom pokretu.

Nakon oslobođenja 1945. godine oboje se vraćaju u Zagreb. Franjo je ubrzo premješten u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske u Beogradu. Ankica je pristala ići s njim i vjenčali su se u Beogradu iste godine. Ona je tad imala 18 godina, a on 22. Iduće godine Franjin otac Stjepan i pomajka Olga ubijeni su u obiteljskoj kući u Velikom Trgovišću.

Kruži teorija da su mu je roditelje ubila OZNA

Pojavile su se spekulacije da se radilo o ubojstvu i samoubojstvu, ali prevladala je teorija o tome da ih je ubila jugoslavenska tajna policija OZNA jer je Stjepan Tuđman kritizirao komunističku vlast. Tuđmanovi su u Beogradu živjeli do 1961. godine. Ankica se zaposlila u Ministarstvu vanjskih poslova, a Franjo je završio Višu vojnu akademiju. Tuđman je ondje već bio zaluđen sportom, biio je predsjednik sportskog kluba Partizan, gotovo opsjednut tenisom.

Prvi sin Miroslav rodio se 1948. godine, Stjepan 1951. godine, a kći Nevenka 1954. godine. Nakon što je dobio čin general majora ubrzo je napustio vojsku i vratio se s obitelji u Zagreb. Ankica više nije radila nego se brinula o djeci i kućanstvu.

Broz je zaštitio Tuđmana

Franjo je osnovao Institut za historiju radničkog pokreta, radio je kao profesor na sveučilištu. Zbog nacionalističkih ideja i ponajprije zbog potpisivanja Deklaracije o hrvatskom jeziku 1967. godine izbacili su ga iz Saveza komunista Hrvatske i ostao je bez mjesta na sveučilištu.

Osuđen je na dvije godine zatvora 1972. godine, a kazna mu je kasnije smanjena na devet mjeseci. Nikad potvrđena priča kaže da je tada osobno Josip Broz rekao Krleži: Tuđmanu ne pakovati. 

No, ponovno je uhićen 1980. godine jer je u intervjuima za europske medije kritizirao socijalistički sustav Jugoslavije. Dobio je i zabranu javnog istupanja, a putovnicu su mu vratili 1987. godine. Tad je počeo putovati po svijetu i okupljati istomišljenike. 

Za dvije godine osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu i postaje njezin predsjednik, a na prvim višestranačkim izborima je s njom pobijedio i uzeo vlast. Na predsjedničkim izborima 1992. godine postaje predsjednik Hrvatske, koja je međunarodno priznata, ali u ratu.

Ponovno pobjeđuje na predsjedničkim izborima 1997. godine. Za vrijeme njegova vladanja Hrvatskom njegova je obitelj postala ugledna i bogata. Najveći skandal izbio je 1998. godine. Službenica Zagrebačke banke javnosti je otkrila stanje bankovnog računa Ankice Tuđman, na kojemu je bilo 239.000 njemačkih maraka. 

Taj račun nije bio naveden u imovinskoj kartici predsjednika Tuđmana. Službenica Ankica Lepej dobila je kaznenu prijavu i otkaz, a sud je tada odlučio da “novac nije imovina” pa ne treba biti naveden u imovinskoj kartici. To je otvorilo vrata i porazu HDZ-a na izborima poslije Tuđmanove smrti.

Franjo Tuđman preminuo je 10. prosinca 1999. godine u KB-u Dubrava u Zagrebu. Njegova se teška bolest dugo tajila od javnosti, pa čak i kad je završio u bolnici u Zagrebu jer mu je pozlilo. Posljednji je put u javnosti viđen 1. studenog 1999. godine na obilježavanju Svih svetih.

Nakon što mu je pozlilo na Oltaru domovine na Medvedgradu, prevezen je u KB Dubravu gdje je preminuo. Njegov stariji sin Miroslav najpoznatiji je u hrvatskom javnom životu te se i danas bavi politikom. Nikada nije doživio podršku javnosti kao njegov otac te bio član nekoliko marginalnih desnih stranaka. 

Sa suprugom Vanjom Morić ima dvije kćeri, Ninu i Ivanu. Studirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i doktorirao je 1985. godine. Bio je izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu.

Osnovao je Hrvatsku izvještajnu službu (HIS) 1993. godine i na njenu čelu ostao sve do 1998. godine, a bio je i član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti te predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost. Neko se vrijeme neuspješno bavio politikom dok se nije vratio u HDZ. Danas radi na Filozofskom fakultetu i saborski je zastupnik HDZ-a. 

Mlađi sin Stjepan oženio se Snježanom Čolan. S njom ima kćeri Anamariju i Neru, a ima i izvanbračnog sina Antona Franju. Veza Antonije Vlatković s Tuđmanom trajala je godinu i pol, a zajedno su djetetu odabrali ime i kumove. 

U početku je on plaćao 3000 kuna alimentacije, a kada je odbio priznati dijete, podigla je tužbu. Tada je on zanijekao bilo kakvu vezu s njom, najavio je DNK analizu na koju nije otišao desetak puta. Na kraju je sud pravomoćno presudio da je upravo on otac djeteta.

Stjepan nije htio plaćati alimentaciju od 2000 kuna mjesečno i pravdao se kako nema novca jer su mu tvrtke u blokadi. Naime, bio je vlasnik dviju tvrtki, Domovina i Domovina holding te restorana Lady Šram. Sve su tvrtke propale nakon političkog pada obitelji.

Nevenka je kao djevojka 1969. godine pobjegla od kuće i udala se za Stevu Košutića, koji je studirao ekonomiju u Zagrebu. Potom su se preselili u Novi Sad. Dobili su dva sina, Sinišu i Dejana i razveli se krajem sedamdesetih.

Nevenka se onda vratila u Zagreb s djecom i živjela je s roditeljima te radila kao službenica u Leksikografskom zavodu. Kad je njezin otac postao predsjednik, i ona je postala poduzetnica. Prvu tvrtku, Netel, osnovala je 1992. godine, zatim TNT Plus pa Kornet d.o.o. 

Sve su tvrtke propale i ugašene su. Bivši poslovni partner Igor Knežević svjedočio je kako mu je sređivala poslove u državnoj upravi te za to uzimala 15 posto provizije. U tri suđenja tijekom osam godina proglašena je nevinom.

Njezin sin Dejan bio je jedan od suvlasnika Kaptol banke, a danas u Zagrebu vodi tvrtku za poslovno savjetovanje, dok Siniša radi kao savjetnik za međunarodne odnose u jednoj državnoj tvrtki.