Poljoprivreda je među najvažnijim gospodarskim granama Ukrajine, ova napadnuta zemlja jedan je od glavnih proizvođača žita, šećera, mesa i mliječnih proizvoda u Europi, a i na svjetskoj listi proizvođača vina zauzima visoko 20. mjesto s godišnjom proizvodnjom od oko 133 milijuna litara. To je gotovo dvostruko više nego hrvatska proizvodnja koja se kreće oko 70 milijuna litara vina. Do 2014. i aneksije Krima, Ukrajina je proizvodila 60 milijuna litara vina više i po količinama bila je jača od Gruzije, a usporediva s Grčkom. No s Krima je u Ukrajinu stizala polovica svih buteljiranih vina. Bila su to uglavnom polusuha i poluslatka vina, kakva je tržište tražilo. Nakon što je Rusija preuzela Krim, ostale vinske regije počele su se okretati zapadnjačkom stilu suhih vina.

Ukrajina ima 41.500 hektara vinograda, a manje od 50 vinarija. Za usporedbu, u Hrvatskoj je oko 18.500 hektara zasađeno vinovom lozom, a vinarija je više od 1300. Slični smo po bogatstvu sorata. Kod nas se uzgaja više od 200, a u Ukrajini gotovo 180. Najraširenije su nama nepoznate Odesa crna i bijela sukhyi liman, a saperavi, aligote, rkaciteli, cabernet sauvignon, chardonnay i rizling su najpopularnije internacionalne sorte.

Ukrajinsko vinsko tržište donedavno je bilo vrlo neobično za naše pojmove. Mirna vina uglavnom su bila poluslatka, a neprovrelim sladorom kao da su pokušavali sakriti greške. Jeftina suha vina su im, naime, bila grozna, kaže zagrebački sommelier Tomo Jakopović, koji je u drugoj polovici prošlog desetljeća neko vrijeme živio u Ukrajini.

- Tad su strašno popularni bili jednostavni pjenušci proizvedeni tankovskom metodom. Mladi su ih pili doslovce na hektolitre. Vinarije žele što prije na tržište pa je u ponudi najviše mladih vina za koja se ne može lijepo reći da su svježa, nego su doslovce kisela. Mladi crnjaci također imaju poprilično kiselina, a ako su suhi, tanini su toliko izraženi da ih se jedva pije. Vjerojatno su i ostavljali neprovrelog sladora da bi malo sakrili tu trpkost - prisjeća se Jakopović i dodaje kako su na jako dobrom glasu bila vina Kutjeva. Nudile su ih sve vinoteke i trgovine delikatesa te su se dobro prodavala iako su za njihove prilike bila poprilično skupa.

Sadašnje borbe ne ugrožavaju previše vinogradarstvo i vinarstvo koje je uglavnom koncentrirano na jugu zemlje, uz obale Crnoga mora. Najveća je regija Odesa, s njom se graniči vinorodno područje oko grada Nikolajeva, pa vinogorja oko rijeke Dnjepar, koja završavaju uz anektirani Krim. Ima nekoliko vinarija na zapadu zemlje, uz granice s Mađarskom, Slovačkom i Poljskom, a tri su u samom Kijevu. Proizvodnja vina na zapadnoj i sjevernoj obali Crnoga mora započela je još u 4. stoljeću prije Krista. Dokazuju to pronađene preše za vino i amfore. U sjevernijim dijelovima zemlje vinarstvo su razvili redovnici u 11. stoljeću.

Rusi su, pak, 12. na listi proizvođača s 470 milijuna hektolitara vina, prema podacima međunarodne organizacije za lozu i vino (OIV) sa sjedištem u Parizu za 2020. godinu. Prema podacima ruskog Državnog ureda za statistiku, 2019. su imali 95.900 hektara vinograda, najviše oko grada Krasnodara, gdje je pod vinovom lozom 27.520 hektara. Vino je treće najpopularnije alkoholno piće, nakon “žestice” i piva, a 11,7 posto Rusa koji piju smatraju ga najdražim. Potrošnja vina u Rusiji raste od 2015. po nevjerojatnoj stopi od 13,2 posto na godinu. Pripisuju to generaciji odrasloj nakon raspada Sovjetskog Saveza koja puno putuje po Europi i svijetu te više vole vina nego votku.

 

Zreli ukrajinski pjenušac košta kao šampanjac

Od pinota menieura, chardonnaya i bijelog pinota ukrajinska vinarija 46. paralela klasičnom metodom druge fermentacije u boci radi pjenušac Grand Admiral Brut Nature koji na kvascima odležava više od dvije godine. Vinarija otkupljuje grožđe od kooperanata, a ovaj je pjenušac jedno od najbolje ocijenjenih ukrajinskih vina s nagradama iz Londona, Pariza, Japana i SAD-a. Butelja stoji 1000 ukrajinskih grivnji, odnosno 225 kuna, a za taj iznos može se kupiti i ‘pravi’ šampanjac.