Iako je bio radni dan, u četvrtak rano popodne, pred ulaz u Spomen područje Jasenovac stigla je nekolicina posjetitelja. Dočekuje ih zaštitar, svakog pita za razlog dolaska, zapisuje u blokić, i vodi do ulaza. Kako kaže ravnatelj Ivo Pejaković, nije to ništa čudno jer svaka kulturna ustanova u Hrvatskoj ima zaštitarsku službu, pa tako i Jasenovac, s tom razlikom što je Ministarstvo kulture zaštitu Spomen području dodijelilo tek prije tri godine. 

Većina posjetitelja upisuje se u Knjigu utisaka, a od 1999. godine do danas ukupno ih je četiri. Ova četvrta tek čeka da se ispiše, a zanimalo nas je postoje li u tri prethodne poruke mržnje i omalovažavanja žrtava. 

Dok stavlja tri Knjige utisaka na stol, Pejaković kaže:

- Znate, Knjiga utisaka vam je kao i ulični zid. Svatko može pisati što god poželi, pa ćete i ovdje pronaći svašta.

Na pitanje upisuju li svoje utiske i hrvatski državnici kad dolaze na obilježavanja Holokausta ili godišnjice proboja logoraša 22. travnja 1945., ravnatelj kaže:

- Ne, teško da ćete pronaći neki utisak državnika. Kad oni dođu obično je prevelika strka i protokol im ne ostavlja vremena da se upisuju.

Ipak, listajući prvu od tri Knjige, pronašli smo poruku bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera iz 2005. godine:

"U ime Vlade Republike Hrvatske i u svoje osobno ime došao sam odati počast žrtvama ustaškog logora Jasenovac, o 60. obljetnici proboja zatočenika i o 60. obljetnici pobjede antifašističke koalicije nad fašizmom i nacizmom. 

Antifašizam spada u najveće europske i hrvatske vrijednosti, pa je Europa dan pobjede nad fašizmom izabrala i za Dan Europe, a Republika Hrvatska ga (antifašizam) ugradila u svoj Ustav.

Čestitam gospođi Nataši Jovičić i njezinim suradnicima na samoprijegornom radu u očuvanju institucije, pripremi postave muzeja i slanju poruka mira, tolerancije, dijaloga, vladavine prava. Čestitam gospodinu Slavku Goldštajnu predsjedniku Savjeta Spomen područja Jasenovac na radu u pronalaženju istine i radu na popisu imena i broja žrtava u Jasenovcu."

Tako je ostalo svjedočanstvo o tome koliko se promijenila Hrvatska u posljednjih nekoliko godina i kako se 2005. godine hrvatski premijer nije sramio reći da je antifašizam jedna od najvećih ustavnih vrijednosti Republike Hrvatske. 

Nažalost, o tome se u Hrvatskoj sve manje priča, a još uvijek se vode polemike je li pozdrav 'Za dom spremni' prikladan i treba li ga sankcionirati. 

Stoga i ne čudi da Knjige utisaka u Jasenovcu svjedoče o sramotnim pokušajima da se omalovaže tisuće logoraša koji su ovdje prolazili najgore torture i na kraju okrutno ubijani. 

Uz tisuće emotivnih poruka koje su ovdje ostavili posjetitelji, od kojih veliki broj potomaka ili rodbine bivših logoraša, uz poruke mira i želje da se nikad više ne ponove takvi zločini, bilo je i onih koji su i na ovom mjestu bez imalo pijeteta crtali ustaške simbole i ispisivali psovke. 

U Jasenovcu je bio i požeški biskup Antun Škvorčević s 80 svećenika, a poznat je po svojim propovijedima u kojima zaziva pomirenje i oprost.

No, uvredi i pokuda nije bila pošteđena ni bivša, a nije ni sadašnja uprava, iako se postav i popis žrtava neprestano nadopunjavaju. Naime, mnoge kritike odnose se na novi postav Memorijalnog muzeja koji je preuređen 2006. godine.

Sve to samo potvrđuje da priča o Jasenovcu nažalost nije završena ni nakon 73 godine. Prešućivanja i manipulacije s brojem žrtava u dnevno-političke svrhe stravično šteti Hrvatskoj i stoga ne čudi da dobivamo pljuske kad to najmanje očekujemo, poput izložbe koja je upravo postavljena u UN-ovoj zgradi u New Yorku.

Hrvatskim povjesničarima ostalo je jako mnogo posla, a hrvatskim političarima da se jasno odrede prema ustaškom režimu, njegovim simbolima, kao i zločinačkoj NDH, ako ni zbog čega drugog, onda zato da uklone stigmu ustaštva s cijelog hrvatskog naroda.