Lijevo, desno, nigdje glavnog stana... Crkva u Hrvata u posljednje vrijeme šalje tako proturječne poruke da se u njima teško mogu snaći i stručnjaci.

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić u desetak je dana radikalno promijenio mišljenje o pozdravu “za dom spremni”: dok je taj usklik u prvom javnom nastupu ulazio u “područje nejasnoće”, pa bi trebalo prirediti znanstveni skup a onda, zatreba li i referendum o uvođenju tog pozdrava u vojsku, u intervjuu za list Telegram Puljić je rekao nešto skroz suprotno:

"Podržao bih strogu zakonsku zabranu pozdrava ‘za dom spremni’, da više ne bude konfuzije. Vidite, država za to i postoji. Ne da uvodi diktaturu, ali da kaže što je po zakonu i što nije..."

Ljudima treba pomoći

Caru carevo, Bogu božje. Iz Crkve se, na oduševljenje liberalnog dijelala javnosti, čuo i glas dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, koji je razveselio istinske kršćane. 

Uzinić se očitovao o izbjegličkoj krizi koja trese Europu.

"Ne smije se postavljati pitanje treba li primiti izbjeglice", rekao je Uzinić - nego je pitanje samo kako ih primiti.

Na to pitanje trenutačno nitko ne zna odgovor. Trebamo napraviti što možemo da tim ljudima pred našim vratima pomognemo jer im je pomoć potrebna, rekao je. Za razliku od njega, dio ljevice i nevladinih udruga s desnice našli su se ujedinjeni u bojazni od prodora “terorista-spavača” među izbjeglicama.

Takve negativne komentare Uzinić je ocijenio neprikladnima.

"Razumijem da se ljudi boje. No moramo nadvladati strahove, ne smijemo ih dijeliti po kategorijama. To su ljudi u potrebi i trebamo im pomoći", rekao je.

Kršćani ne smiju imati predrasude

Ohrabrujuće su djelovale i riječi jednoga isusovca, patera Tvrtka Baruna:

"Otvoriti državu, društvo, kuću pa i srce osobi koju ne poznajemo, izbjeglici koja je drukčije religije, nacije, kulture - to normalno rađa strahove. Ono što je izazov jest ne zaustaviti se na toj teoriji, nego liječiti predrasude konkretnim susretom. Time se može boriti protiv predrasuda. Treba razgovarati s nekime u našoj okolici, mnogo je ljudi iskusilo izbjeglištvo u Domovinskom ratu te mogu posvjedočiti što znači ostaviti sve i krenuti u budućnost koja je potpuno neizvjesna", rekao je Barun, dodajući da se i sam Isus Krist poistovjećivao s najmanjima, isključenima, na rubu društva, gladnima, bolesnima, strancima.

"I onda je, dodao je Barun, na slobodi svakoga od nas prepoznati Krista u tom gladnom, u tom strancu, u tom putniku... 

Dodao je da kao kršćani ne smijemo imati predrasude. Oba su ova stava izrazito ohrabrujuća - nema nikakve sumnje da bi ih Isus, da se kojim slučajem vrati, pozdravio.

Hoće li ovakvi stavovi, u misiji reevangelizacije Crkve koju je započeo papa Franjo postati pravilo a ne iznimka? To ipak nije pretjerano realno očekivati.

U kadrovskom provjetravanju Crkve u Hrvata koje slijedi, zadnju će riječ imati predsjednik Hrvatske biskupske koferencije Želimir Puljić.

Puljić je predstavnik konzervativnog krila Crkve

On je autentičan predstavnik konzervativnog krila Crkve, koje je krajnje nesklono Franjinim eksperimentima - oni na nove vjetrove iz Vatikana gledaju s čvrstom vjerom da je “svako zlo za svog vijeka i svaka sila za vremena”, to jest da će to proći. 

I u samom Vatikanu sve je otvoreniji bunt protiv pape Franje, čije bi se riječi sigurno dopadale Isusu, ali Isus ne sjedi u Kuriji... 

U Crkvi i inače nema previše ljudi nalik na Franju. Sam Uzinić, danas uzdanica ljevice, išao je na hodočašća u šator u Savskoj, uz povremena druga desna skretanja,. Inače, zadnju riječ o novim biskupima ima papa Franjo kao vrhovni poglavar Crkve.

Roma locuta, causa finita - kad Papa nešto kaže, njegova je zadnja. No odluka se temelji na informacijama koje će mu iznijeti hrvatski svećenici. 

U samom procesu odlučivanja glavnu riječ ima apostolski nuncij mons. Alessandro D’Errico koji će tri dana provjeravati kandidate. Osim samih kandidata i njihovih obitelji, apostolski nuncij mora imati i mišljenje predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, monsinjora Puljića ), ali i više predstavnika biskupijskog i redovničkog klera. No važnim smatra i mišljenje i običnih laika.