Carl Tanzler von Cosel je bio mikrobiolog i bakteriolog u američkoj Mornaričkoj bolnici u floridskom Key Westu. Kao liječnik je radio cijeli život te je uvijek njegovao strogo profesionalan odnos sa svojim pacijentima, no sve se promijenilo kad je 1931. upoznao pacijenticu Elenu "Helen" Milagro de Hoyos.

Amerikanka kubanskog podrijetla imala je dijagnozu kronične tuberkuloze, a unatoč nadljudskim naporima koje je Cosel poduzeo da je spasi, nije joj mogao pomoći. No, to ga nije spriječilo da postane opsjednut s njom. 

Rođen 1877. u njemačkom Dresdenu, Tanzler je do 1910. živio u Australiji gdje je studirao. Tamo je kupio i velik posjed gdje se bavio inženjerskim i električarskim poslovima, sve dok nije izbio Drugi svjetski rat. 

Kad je započeo rat, smješten je u koncentracijski logor zajedno s brojnim bojnicima koji su se borili u Indiji i Kini. To je bila odluka britanskih vojnih dužnosnika koji su ih držali kao ratne zarobljenike.

Nakon rata, Carl se vratio u Njemačku gdje je živio s majkom tri godine. Oženio se 1920. i u tom braku je dobio dvije kćeri. Mlađa je umrla od difterije u dobi od svega deset godina. Nakon te obiteljske tragedije, odlučio je kako je najbolje da se čitava obitelj preseli, pa su otputovali u kubansku Havanu, odakle su mogli ući u SAD.

Nastanili su se u Floridi gdje je živjela njegova sestra, a on je prihvatio posao radiološkog tehničara u bolnici na Key Westu. Dok je radio tamo, upoznao je, već spomenutu, fatalnu Mariu Elenu. Ona je po svim pojmovima tog doba bila prava egzotična ljepotica, a Carl se luđački zaljubio u nju. 

Tvrdio je kako ju je sanjao cijeli život, pa čak i da su mu se u djetinjstvu javljale vitke egzotične ljepotice s tamnom kosom koja će biti njegova prava ljubav, a Maria Elena joj je nevjerojatno nalikovala. Nekoliko mjeseci prije toga mu je preminula supruga, pa je on bio posve slobodan muškarac koji može raditi što želi.

Iako je bila udana, njen ju je suprug ostavio nakon što je doživjela spontani pobačaj jer je smatrao da više neće moći imati djece, što nije bilo ništa neobično za to vrijeme.

Nije je mogao spasiti

Uskoro joj je i dijagnosticirana tuberkuloza,  bolest od koje je umrla većina članova njene obitelji. U to vrijeme za tuberkulozu nije postojao lijek, no Carl ju je pokušavao spasiti na brojne načine. Svakodnevno ju je posjećivao u domu njenih roditelja, provjeravao joj zdravstveno stanje te nosio darove poput skupocjene odjeće i nakita. Priznao joj je kako je ludo zaljubljen u nju, no ne postoje dokazi da je ona osjećala to isto za njega.

Bez obzira na njegovu domišljatost i pristup svim mogućim lijekovima, ona je umrla nakon par mjeseci što je bila u njegovoj skrbi. Carl je platio ta njen sprovod te je dobio dopuštenje od njenih roditelja da joj izgradi mauzolej na groblju Key Westa. 

Posjećivao ga je svake večeri, a 1933. je tražio da se tijelo ukloni od tamo te premjesti u njegov dom.

Tvrdio je kako je imao vizije Marie Elene koja mu je govorila da je izvadi iz groba. Kako bi je "sastavio", pričvrstio je njene kosti žicom i vješalicama.

Kako se koža raspala, zamijenio ju je sa svilenom tkaninom koju je umakao u vosak. Nakon što je kosa otpala s poluraspadnutog vlasišta, izradio joj je vlasulju od kose koju je njena majka skupljala dok je odrastala (bilo je uobičajeno nakon šišanja spremati odrezanu kosu), a predala mu ju je ubrzo nakon sprovoda.

Maskirao je smrad trupla

 I trbušnu je te prsnu šupljinu napunio tkaninom kako bi zadržao "izvorni" oblik njenog tijela, a potom je njene ostatke obukao u haljinu te na ruke stavio rukavice.

Osim toga, ukrasio ju je nakitom i postavio njeno tijelo da leži u krevetu. Koristio je velike količine parfema, dezinficijensa i drugih kemijskih supstanci, kako bih zamaskirao smrad trupla.

Tako je živio godinama, a šaputanja susjeda postajala su sve glasnija i glasnija. 1940-e su započele kružiti glasine da Tanzler spava s truplom, koje su došle i do obitelji pokojnice.

Seksao se s lešom

Sestra Marie Elene odlučila ih je provjeriti i nenajavljeno je banula u njegovu kuću - a prizor ju je šokirao. Otrčala je na policiju koja je ubrzo uhitila Tanzlera. Liječnici su ispitali njegovi medicinsko stanje, no zaključili su da je "mentalno sposoban i stabilan".

Patolozi su pomno pregledali njeno tijelo i otkrili nešto doista uvrnuto, kao da sve ovo prije nije bilo dovoljno bizarno. Naime, liječnik je tamo gdje je nekoć bila njena vagina, umetno stožac od mekog papira koji mu je omogućavao seksualno napastovanje mrtvog tijela.

Dobio je zatvorsku kaznu te je morao platiti financijsku odštetu zbog emotivne boli koju je izazvao članovima njene obitelji. Ludi je liječnik svoje posljednje dane proveo sam - umro je 1952., a njegovo je tijelo otkriveno tek tri tjedna nakon smrti. Ironično, odao ga je upravo smrad trupla.