Zašto je bilo toliko serijskih ubojica 80-ih godina?
Fascinacija Petera Vronskog serijskim ubojicama počela je kad je imao 23, kad je na jednog naletio u liftu.
Bila je 1979. godina, a kanadski povjesničar bio je u New Yorku poslom.
Nestrpljivo je čekao lift, koji se zaustavio na četvrtom katu Travel Inn Motor Hotela i pogledao je prema čovjeku koji se očešao o njegovo rame dok je izlazio iz dizala kad se napokon spustio u predvorje.
"Gledao je kroz mene", kaže Vronsky. "Izgledao je zamišljeno, kao da mene nema."
Sljedećeg jutra, Vronsky je pročitao stravičnu vijest o dvostrukom ubojstvu i masakru koji se dogodio u hotelu dan ranije.
Godinu dana kasnije, sve novine su izvijestile o suđenju Richardu Cottinghamu, pa je konačno shvatio da je "Mesar s Times Squarea" i čovjek kojeg je sreo u liftu ista osoba.
Tad se zapitao odakle dolaze ovakva čudovišta i tko su oni?
Susret Vronskog s Cottinghamom dogodio se upravo kad su u SAD-u ubojstva serijskih ubojica bila na vrhuncu, najveći broj u posljednja tri desetljeća.
Podaci prikupljeni od strane različitih istraživača ukazuju na povećanje serijskih ubojstava počevši od kasnih šezdesetih godina, da bi vrhunac dostigla 80-ih, kad ih je u SAD-u bilo najmanje 200. U sljedećim desetljećima trend je bio u padu.
Kriminolog James Alan Fox, sa Sveučilišta Northeastern u Bostonu, izjavio je da je porast serijskih ubojstava u to doba - vrijeme kad su Ted Bundy, Jeffrey Dahmer i John Wayne Gacy ubijali na ulicama SAD-a - vjerojatno imao neku zajedničku ishodišnu točku.
Prvo, to razdoblje podudara se s općim povećanjem nasilnog kriminala u SAD-u i Kanadi.
Društvo je u to vrijeme prolazilo kroz velike promjene - ljudi su se kretali više i manje su poznavali svoje susjede. Autostopiranje je bilo uobičajeno, što je olakšavalo ubojicama pronalaženje novih žrtava.
"To je samo stvorilo okruženje koje je bilo idealno za takve ubojice koji su lakše pronalazili plijen", kaže Fox.
Otkrivanje zločina također je kaskalo za zločincima.
Policija nije imala velikih računalnih baza podataka i banki istraživačkih podataka koje bi im mogle pomoći povezati slične zločine. DNK se nije koristio do sredine 1980-ih za forenzičke svrhe, pa se teže pratilo ubojice.
Upotreba obiteljskog DNK nedavno je dovela do uhićenja Josepha DeAngela, 72, za kojeg se sumnja da je takozvani 'Zlatni državni ubojica', optužen za niz ubojstava i silovanja u 1970-ima i 1980-ima.
Kanadski kriminolog Michael Arntfield kaže da je policija u to doba bila nemoćna rješavanju sve većeg broja serijskih ubojstava, a istraživanje oko ovih vrsta ubojstava - počinjeno proračunatim ubojicama - bilo je u početku. Pojam "serijski ubojica" koncipiran je tek početkom osamdesetih godina.
"Prijestupnici su zasigurno imali zajednički početak", kaže on.
Ostali faktori, kako kažu razne teorije, koji su pridonijeli velikom broju serijskih ubojica su i mediji koji su širili dojam o fascinaciji serijskim ubojstvima, što je stvaralo efekt lavine. Osim toga, širenje mreže autoputa između američkih država omogućio je ubojicama geografsko širenje. Lutali su i ubijali.
Vronsky ima još jednu hipotezu koju dodaje listi faktora koji su utjecali na veći broj serijskih ubojstava. On vjeruje da se uspon dogodio točno kad je odrasla generacija ljudi koji su bili djeca nakon Drugog svjetskog rata i čiji su se očevi vraćali kući s fronte.
To je ideja koju je iznio u svojoj nedavno objavljenoj knjizi 'Kainovi sinovi: Povijest serijskih ubojica'.
Vronsky je istražio ubojice i njihovo djetinjstvo.
"Serijski ubojice dolaze iz našeg okruženja - oni izlaze iz našeg društva", rekao je.
"To nisu stranci koji dolaze s drugog planeta. Oni su djeca koja odrastaju da postanu ti serijski napadači".
Shvatio je da su mnogi bili djeca tijekom Drugog svjetskog rata i poslijeratne ere - vrijeme kada se nije raspravljao o psihološkom utjecaju globalnog sukoba i posljedičnog divljaštva.
Bio je to rat koji je "bio daleko zlobniji i primitivniji nego što to želimo priznati", kaže Vronsky.
Mnogi od ubojica iz tog razdoblja nisu pričali o svojim očevima, ali oni koji jesu, spominjali su njihov povratak u traumatiziranom stanju.
Rekao je kako je manje izraženo, ali primjetno povećanje serijskih ubojstava od 1935. do 1950. godine, dakle generacije koja se rodila za vrijeme ili nakon Prvog svjetskog rata, i stoga sociolozi i kriminolozi bolje prate ratna iskustva očeva tih ubojica i njihovih međusobnih odnosa.
Vronsky je također ukazao na popularnu kulturu poslijeratne ere kao faktor koji je pridonio ovakvom trendu, a to je posebno popularna fikcija i krimići koji su bili prodavani diljem Sjeverne Amerike s naslovnicama koje su često prikazivale nasilne seksualizirane slike.
"U srži je trauma, obiteljska slom, a zatim kulturno skriptiranje fantazije", kaže on.
"To je uvjerljiva teorija", rekao je Arntfield, ističući da je u poslijeratnim desetljećima došlo do "velikih potresa u društvu". Napetost u predgrađima i potpuna preobrazba demografije u cijeloj zemlji doveli su do velikog broja selidbi, puno mobilnosti, mnogo razorenih obitelji, odakle dolaze mnogi od tih ljudi ", rekao je Arntfield, koji kao i Vronsky, vjeruje da postoje slični trendovi u ovom stoljeću - socijalni preokret, financijski krah 2008., ratovi i terorizam - što bi moglo potaknuti slične pojave u narednim desetljećima.
"Živimo u jednako uzburkanom i polarizirajućem vremenu, a to je rezultiralo "zlatnim dobom serijskih ubojica", kaže Arntfield. Naravno, mnogi veterani koji su se vratili iz rata postali su predivni očevi, djeca muškaraca traumatiziranih ratom izrasla su u emocionalno zdrave odrasle, kao i mnoga djeca iz slomljenih obitelji.
"Nismo u potpunosti sigurni kada i zašto se taj prekidač uključi", kaže Arntfield.
Izvješće iz FBI-ovog odjela koji proučava ponašanja pojedinaca bilježi da "ne postoji niti jedan identificirajući uzrok ili čimbenik koji dovodi do razvoja serijskog ubojice. Umjesto toga, postoji mnoštvo čimbenika koji pridonose njihovom razvoju. Najznačajniji čimbenik je osobna odluka serijskog ubojice u odabiru izvršavanja njihovih zločina.
FBI procjenjuje da manje od 1% svih ubojstava u jednoj godini počine serijski ubojice.
"To je koktel raznih utjecaja, nikad ne postoji samo jedan uzrok," kaže Vronsky, odgovarajući na pitanje BBC-a što potiče ove ubojice na zlodjelo.