Na današnji dan, 21. ožujka 1963. godine, zatvoren je zloglasni zatvor Alcatraz. Službeno objašnjenje bilo je preskupo održavanje, odnosno činjenica da je sustav previše novca trošio na zatvor koji je bio udaljen od obale i za koji je vrijedio poseban režim. Osim toga, zgrada je u trenutku kada se pokrenulo njezino zatvaranje bila već u stanju da joj je trebala temeljita obnova zbog višegodišnje izloženosti moru i solju, a kako je procjena bila da će to koštati najmanje pet milijuna dolara, vlasti su odlučile da je jeftinije zgradu zatvoriti i zatvorenike smjestiti u druge ustanove.

Nakon njegova kratkog rada,  i danas ostaje niz pitanja i ne razjašnjenih stvari. Glasine i legende od duhovima zatvorenika koji su u pokušaju bijega umrli u vodama oko zloglasnog zatvora Alcatraz i dalje žive. Nitko nikada nije živ pobjegao s otoka, a mnogi su u pokušaju bijega umrli. 

Povijest otoka

Otok su originalno 1775. godine španjolski istraživači nazvali La Isla de Los Alcatraces, tj. "otok Pelikana", no kasnije mu je ime skraćeno na otok Alcatraz, a često ga i nazivaju  The Rock (stijena). Otok je smješten u blizini San Francisca a iako je imao puno različitih primjena, najpoznatiji je po 30 godišnjoj karijeri zatvora. 

No na početku upotrebe bio je dom prvom svjetioniku na Tihom oceanu, a otprilike u to vrijeme postao je i vojna baza 1847. godine, s idealnim pogledom na grad. Bilo je to vrijeme Zlatne groznice i gradu je bila potrebna zaštita. No boravak na njemu nije bio jeftin, barem što se tiče hrane i pića koje su se tamo trebali dopremati. 

Tretman  zatvorenika u Alcatrazu

Tijekom građanskog rata bio je to vojni zatvor, a 30 godina nakon toga, postao je najčuvaniji i najstroži zatvor u zemlji. U njemu su bili smješteni najgori od najgorih, ubojice, silovatelji, kradljivci. 1898. godine počeo je s radom za vojsku, a od 1934. godine u zatvoru se smještaju u civilni zatvorenici. Na početku ih je bilo samo 26, da bi taj broj do kraja godine porastao na 450. Ubrzo je postao poznat kao najstroži zatvor na američkom tlu, piše Exemplore. 

PARANORMALNO Zatajene priče iz ukletog Alcatraza lede krv u žilama

Zatvorenici su živjeli jednostavno i imali samo stvari prijeko potrebne za život, poput vode, hrane, krova nad glavom, tuša i liječnika. Jedna od kazni koja se koristila bila je i ona u kojoj su neki zatvorenici privezani lancem koji je na jednom kraju imao kuglu. Voditelji zatvora željeli su da to bude mjesto kojeg će se ljudi bojati, pa su se pobrinuli i za dodatno osiguranje. Dodali su četiri kule za stražare, galeriju pištolja, a rešetke su zamijenili sa metalom otpornim na rezanje. Sigurnosti je pomogla i činjenica da je zatvor bio na otoku, okružen morem. 

Velika većina toga bila je samo za pokazivanje, a oni zatvorenici koji su bili malo bolji, u koje se moglo imati povjerenja imali su neke obaveze kao u tipičnom kućanstvu. 1963. godine zatvoren je zbog povećanih troškova održavanja, i to nakon samo 30 godina rada. Otok je bio napušten do 1972. godine kada je stavljen pod upravu Nacionalnog parka, odjela Golden Gate nacionalnog rekreativnog centra. 

Alcatraz je danas omiljeno turističko odredište u sklopu šireg zaštićenog područja s osobitom povijesnom vrijednosti.

Vjerovanja koja okružuju otok

Od davnih dana, iz vremena prvih doseljenika, vjerovalo se kako njime šetaju loši duhovi, pa su oni na njega dovodili svoje ljude koje je trebalo kazniti. Ako su počinili neke jako teške zločine ostavili bi ih na otoku zauvijek. Vjerovali su da ako ih ostave na otoku na njemu će i umrijeti i mučit će ih duhovi do kraja vječnosti. Zanimljivo je što je otok i prije nego je postao zatvor bio mjesto kažnjavanja. 

Danas je otok mjesto za kojeg se vežu legende i priče o duhovima, koje se mogu čuti, vidjeti, osjetiti. Mnogi vjeruju kako je riječ o duhovima zatvorenika koji su ovdje umrli, prije stoljeća. Ako su tične priče domorodaca čini se kako bi ti duhovi mogli biti stari nekoliko stoljeća.

Zatvorenik kojeg je mučio zao duh

Postoji i priča o zatvoreniku koji se susreo sa zlim duhom. On je bio u samici u kojima zatvorenici dobivaju samo kruh i vodu, imaju samo rupu za wc, a madrac dobivaju samo tijekom noći. Muškarac je bio zatvoren u ćeliji u trenutku kada je potpuno neočekivano počeo vrištati i jaukati, i pokušavao čuvarima reći kako oko sebe vidi svjetleće oči. Plakao je i govorio kako ga to stvorenje muči. Čuvari su mislili da samo traži pažnju, pa su ga ignorirali tijekom noći. Ubrzo je utihnuo.

San o bijegu Vražji otok: Najgori zatvor ubio je tisuće zatvorenika

Ujutro su ga pronašli obješenog sa otiscima ruku na vratu. autopsija je pokazala kako nije bilo nikakve šanse da to tako učini sam, a neki vjeruju da je to bilo djelo nekog od čuvara. No ostali smatraju da ga je ubilo to biće zbog kojeg je vrištao. 

Stari svjetionik

Na tom je mjestu nekoć davno stajao svjetionik, koji je srušen prije izgradnje zatvora. Neki vjeruju da se stari svjetionik pojavljuje u maglovitim noćima i osvjetljava put u mraku. 

Opsjednutost i duh Al Caponea

Ako je Alcatraz i stvarno opsjednut, mnogi vjeruju kako je ga opsjedaju  duhovi bivših zatvorenika, a najslavniji među njima je Al Capone. Tvrde kako oko njegove ćelije vide bijele krugove i čuju glazbu bendža, kojeg je svirao prije nego je umro. No postavlja se pitanje zašto bi njegov duh bio tamo, kad je umro u svoj kući kilometrima udaljen od zatvora?

Neurosifilis mu je preuzeo mozak nakon što je otišao iz zatvora, a neki vjeruju da je, kada je odlazio, u zatvoru ostavio svoju dušu.

Duh Abie Maldowitz - Mesara

Jedna od najneobičnijih priča o opsjednutosti je ona o  Abie Maldowitzu, plaćenom ubojici. Poput mnogih drugih psihijatara otok je privukao i Sylviu Brown. Dok je nešto čitala došla je do ćelije i osjetila prisustvo nečega. Tu je energiju mogla identificirati jedino nazivom Mesar bez ikakvih informacija o njemu. Čuvari su poslije istraživali podatke o tom dijelu i otkrili kako je na tom području ubijen Abie Maldowitz čiji je nadimak bio Mesar. 

Nitko zapravo sa sigurnošću ne može reći da li je zatvor ili otok opsjednut, noi bez obzira vjerovali u duhove ili ne, ne možete reći da otok nema bogatu povijest, posebno priče o njegovim stanovnicima.