Uvijek sam razmišljao mimo ljudi i vremena. Imao sam ideje koje se ljudima u ono vrijeme nisu sviđale. Onda sam upoznao dečka koji se zove Sead Lipovača. 

Dogovorili smo se da ćemo zajedno nešto napraviti jer mu se sviđao moj glas. On je napravio neku muziku, upoznali smo Marinu Tucaković, koja je napisala neki tekst i tako je nastala pjesma ‘Apsolutno tvoj’. 

Čuveni rock-kritičar Peca Popović i uvaženi TV novinar Zoran Predić prvi su čuli taj materijal. Peca mi je rekao: ‘Čestitam ti, zvijezdo!’ počeo je Mirza Alijagić (64) priču o Mirzinu jatu, najpopularnijem diskosastavu bivše Jugoslavije. 

Mirza je trenutačno u rehabilitacijskom centru Meidling u Beču. Potkraj prosinca pao je s dva metra visine i zadobio teže ozljede glave i mozga. Imao je dvije operacije.

"Ovdje ne može svatko da dođe, samo odabrani, gospodična", našalio se. 

"Završio sam na operaciji sekundu prije smrti. Imao sam krvarenje mozga. Sve je odlično prošlo. Liječnici vjeruju da ću potkraj mjeseca moći kući te da ću moći i dalje pjevati", govori Mirza, inače operni pjevač.

"Bio sam član sarajevskog Narodnog pozorišta kad sam nastupao i s Mirzinim jatom. Nikad neću zaboraviti jednu predstavu, koju su morali prekinuti nakon što sam došao na pozornicu, a publika krenula prema meni po autograme", prisjeća se. 

Nikad neće zaboraviti ni dan kad je publika upoznala Mirzino jato.

"Gostovao sam kao debitant u emisiji ‘Pop Express’ beogradske televizije.Nitko me nije poznavao, bio sam potpuno anoniman tip. Dovezao sam se taksijem, otišao s televizije da me nitko nije ni ispratio. Uzeo sam svije stvari i otišao na taksi, ali tu večer se u Jugoslaviji promijenila glazbena povijest", prisjetio se Mirza. 

Nakon studija išao je u stan gdje su ga čekali najbliži suradnici.

"U Marininu stanu me čekala ekipa, njih 15-ak. Bilo je kao u američkim filmovima kad nekome prirede tulum iznenađenja. Tako su i mene dočekali. Tu večer su me odmah zvali urednici i direktori RTB-a da dođem i potpišem ugovor", priča pjevač. 

Prisjeća se i da su ga prije te večeri sve izdavačke kuće odbile.

"Obišli smo svih 12 diskografskih kuća u Jugoslaviji i nitko nas nije htio. To govori koliko je cijela moja ekipa, bila inventivna. Nisu imali sluha, nisu skontali foru. Govorili su da je kopija. Bio sam jako razočaran. Sluha je imao Mića Marković iz PGPa, ali prva naknada koju su štampali imala je samo 3000 komada, što je ponižavajuće. To se prodalo u jednom danu, nakon TV nastupa", kaže. 

Sjeća se i prvog većeg honorara koji je imao na bankovnom računu.

"Izašao sam iz kuće, a nemam para ni za tramvaj. Iz PGP-a su mi rekli da su mi sjeli neki novci i nek odem na banku. Rekao sam gospođi u banci, neka mi da nešto para. Kad me pitala: ‘Koliko?’, rekao sam : ‘Sve’, misleći da imam 100, 200 maraka na računu. Otišla je do direktora, pa sam ja išao do direktora banke, koji me zamolio neka ne dižem sve, jer banka neće imati dovoljno sredstava za rad. Mislio sam si pa koliko je to? Na računu sam imao 30.000 maraka. To mi je bilo kao sad 100.000 eura", govori glazbenik.

Novci su dolazili i odlazili. Sjeća se da su ga, nakon što su postali popularni, pozvali na četveromjesečnu turneju u Rusiju.

"Mogli smo zaraditi za kuće i vikendice i za sebe i djecu, ali nismo nikad otišli", priča.

No pjevali su po cijeloj bivšoj Jugoslaviji.

"Jedno jutro sam davao intervju za beogradsku televiziju, a popodne sam morao biti na intervjuu u Zagrebu, a navečer u Karlovcu. Moj menadžer je nazvao aerodrom i zamolio ih neka me pričekaju deset minuta da stignem na avion za Zagreb. I pristali su. Do tamo nas je pratila policija. Auto je došao na pistu pred avion. Izašli smo iz auta i trčali u avion, a kad smo ušli, mislio sam da će nam netko reći: ‘Šta vi mislite, tko ste vi?’ Kad ono, ljudi su nam pljeskali, tražili autograme, pilot se pozdravio s nama, dao mi flašu viskija. To je bilo nevjerojatno", govori Mirza.

"Bio sam dobar i pristojan dečko. Imao sam manire i znao sam se ophoditi i s mladima i sa starima. Provokacija je ponekad postojala, bilo je pokušaja i da me premlate zato što su nečije djevojke mene gledale, ali nije došlo do toga", kaže.

Imao je jako mnogo obožavateljica i primao je mnogo pisama.

"Da mi ne dolaze pisma kući, dao sam adresu Narodnog pozorišta.Vjerovali ili ne, bio sam odsutan od tamo mjesec dana, a stiglo je 11.000 pisama. Čekalo mene. A Portir Tomo mi je rekao: ‘Goni se, ja sam pola toga bacio!’ Stizalo ih je toliko da sam morao angažirati troje ljudi da odgovaraju umjesto mene. Imao sam i pečat sa svojim autogramom. Ne znam tko je to još radio, osim nas. To je tada bila novina", kaže.

Iako se ‘70-ih i ‘80-ih živio rock’n’roll, kod Mirzinoj jata to nije bilo tako.

"Ne morate mi vjerovati, ali ja nisam bio ljubitelj ludih tuluma s drogom. Iako, nema mjesta gdje me nisu zvali. Neću reći da sam bio čistunac. Volio sam popiti dobro vino. Ali kad mi je bilo previše, rekao bih : ‘Ajde, sad ćemo prijeći na viski’. Naručio bih dupli i poslije više nitko nije zvao piće. Viski je bio iznimno skupa cuga. Tako sam ekskivirao pijanstva. Kod mene nije bilo tuluma na bazenima", sjeća se Mirza.

Osim Mirze, Mirzino jato činilo je dosta djevojaka, a publika pamti Zuzi Zumretu Midžić i Gordanu Ivandić s kojima je snimio album “Šećer i med” 1979 godine.

Njihova suradnja trajala je dvije godine. Njih troje danas ne razgovaraju zbog svađe koja je nastala zbog financija. Mirza tvrdi da su one željele više novca, ali nisu dobile jer se tako nisu dogovorili. Dogovor je bio 50 posto Mirzi, 50 njima.

"To nije bilo tako! Gordana i ja smo bile ravnopravne članice Mirzina jata, a ne prateći vokali, kako on to danas tvrdi! U svemu nas je varao, folirao i lagao jer je on dogovarao nastupe. Uzimao je avanse od naše izdavačke kuće, prisvajao naša izvođačka prava, davao nam minimalne honorare za nastupe i nikad nas nije zaštitio od menadžera koji su nas često maltretirali. Zašto bi inače mi napustile grupu koja je u velikom usponu i zarađuje mnogo para?", bio je odgovor Zumrete Midžić na pitanje: zašto su se razišli?.

Mirza im je odgovorio.

"Kako možemo biti ravnopravni. Ja sam bio osnivač, ja sam uložio svoj novac, ja sam plaćao telefone, damama taksije. Na svaki nastup one su dolazile ili taksijem ili avionima. Mislim da sam bio jedini koji je svom bendu to omogućio. Njima to nije bilo dovoljno. Mislim da je to bilo pošteno. One se ni za što nisu brinule, samo su trebale doći na nastup", kaže.

Gordana se potpuno povukla iz medija. Mirza je 1983. snimio album “Najslađi rode”, koji nije ostao zapamćen.

"Bilo je pokušaja i s drugim djevojkama, ali nitko nije mogao izdržati te česte nastupe. Mi smo na turneji od 90 dana imali po dva koncerta u jednoj večeri. To je strašan napor", prisjeća se Mirza sa sjetom dana slave.

Nakon raspada Mirzina jata, Mirza se posvetio karijeri opernog pjevača.

"Studirao sam solo pjevanje na Akademiji u Sarajevu. Imao sam poseban status. Nisam mnogo znao o notama i solfeggiu. Imao sam četiri profesora koja su samo sa mnom radila - solfeggio, teoriju glazbe, klavir i solo pjevanje. Dvije godine sam izdržao. Logično je bilo da ako pjevam u operi moram naučiti neke stvari. Nisam prekinuo rad u teatru, ali dosta dugo mi je trebalo da postanem solist jer nisam imao diplomu bez obzira na glas i sposobnost. Studirao sam i Likovnu akademiju."

Onda je došao rat i svepoznato postalo je nepoznato", bolna je pjevačeva tema.

"Početkom rata upoznao sam jedno divno, divno stvorenje, a ona se zove Merima (43). Još živi samnom i stalno se pita: ‘Kako ja mogu izdržati s tobom tolike godine?’. Željela je izaći iz Sarajeva i ja sam joj pomogao jer sam je htio otkačiti. Počela me nervirati. Meni prvi dan bez nje bilo dobro, drugi dan dobro, treći dan sam počeo misliti na nju, četvrti sam još više mislio, a deseti shvatio da ne mogu više bez nje. Problem je bio što nisam znao gdje je. Tada nismo mogli telefonirati i pisati pisma. I tako sam ja 1993. i ja odlučio napustiti Sarajevo. Tad sam je našao i čuli smo se. Došao sam k njoj i shvatio da s njom želim provesti ostatak života, da nema bolje ni drukčije. Evo, već gotovo 20 godina smo zajedno u Austriji", ispričao je. 

Imaju dva sina, Omara Ferida (19) te Hanana Leisa (13). Mirza iz prvog braka ima i sina Maka (34), koji živi u Amsterdamu. Nakon izlaska iz Sarajeva i njega je nakratko izgubio.

"Iz Sarajeva je otišao s pilotom jednog aviona, koji je promijenio smjer leta. Tragao sam za njim dvije godine. Izgubio sam kontakt. To je duga i teška priča. Za knjigu, ne za intervju", iskren je pjevač. 

Nakon što je došao u Austriju, dvije godine nije ništa radio. Nije imao radnu dozvolu. Nakon toga je pjevao, organizirao koncerte, predstave.

"Više je moja supruga Merima napravila nego ja. Ja se baš i nisam snašao. Ona je u Sarajevu studirala medicinu, ali zbog rata je prekinula s fakultetom. Sada je medicinska sestra u klinici za neurologiju", ponosno nam govori glazbenik, koji se nada da će uskoro izaći iz bolnice i početi pjevati.

Čak ima i dogovorenu suradnju s producentom svjetskoga glasa Tonyjem Cotturom.

"Upoznali smo se u Sarajevu prije dvije godine u jednom studiju. On mi je predložio suradnju. Snimili smo demo, koji se zove ‘Never Give Up’. I na tome smo stali. On je radio sa Backstreet Boysima, N Syncom, Brunom Marsom. Vrijeme će pokazati, hoće li od toga nešto biti", zaključio je Mirza, apsolutna diskozvijezda Jugoslavije kraja ‘80-ih.

Tužan je jer je prošle godine bila 35. obljetnica Mirzina jata, a nije obilježena.

"Mirzino jato prodalo je više od pola milijuna ploča. Jedna gospođa iz PGP-a mi je rekla da smo prodali točno 750.000 primjeraka. Iz Sarajeva nas nitko nije nazvao da bi obilježio postojanje i baš mi je žao. Nikad neću zaboraviti kada me nazvao urednik jedne radijske postaje i rekao mi: ‘Pjesmu ‘Apsolutno tvoj’ danas puštam točno 50-i put. To je nevjerojatno!’, sjeća se Mirza slavnih dana Mirzina jata. 

Bosanski Daddy Cool žario je i palio top-listama

Iz romskog naselja Šuto Orizari krenula je 1981. spektakularna svadbena povorka kakvu Skoplje dotad nije vidjelo. Gastarbajterska obitelj iz Šutke udavala je kćer Jasminu, romsku ljepoticu koja se na Zapadu okušala kao fotomodel.

Mladoženja je bio slavni Bobby Farell, frontmen sastava Boney M. Reportaže s Jasminine i Bobbyeve svadbe preko noći su postale toptema obiteljskih revija i čaršijskih priča. S ultimativnim eurodisco hitovima “Daddy Cool“, “Rivers Of Babylon“ , “Brown Girl In The Ring“ i “Rasputin“ Boney M se do kraja ‘70-ih toliko udomaćio u ovim krajevima da je bilo pitanje dana kad će netko napraviti kopiju njemačkog benda. 

Yu disco scena izgradila je solidno uporište u Beogradu, što su poslije pokazali Boban Petrović i Kire Mitrev, ali najbrži odgovor na Boney M došao je iz Sarajeva s projektom Mirzino jato. Osmislili su ga popularni hard rock gitarist Zele Lipovača iz bihaćkih Divljih jagoda i njegov manje poznati sugrađanin Mirza Alijagić koji je tada pjevao u zboru sarajevske opere. 

Ponekad je nastupao kao solist u opernom ansamblu Narodnog pozorišta, imao je i zapažen duet s Gertrudom Munitić u mjuziklu “My Fair Lady“, ali nije smio ni sanjati o naslovu sarajevskog opernog prvaka koji je bio rezerviran za legendarnog Milivoja Bačanovića. Ispod yu disco kugle konkurencija je bila daleko slabija pa je Mirza odmah posložio dobitnu kombinaciju.

Glazbu za Mirzino jato radio je Lipovača, koji je iz prve pogodio zarazni disco ritam. Paket zapanjujuće infantilnih stihova poslala mu je iz Beograda Marina Tucaković, buduća turbo folk hitmakerica, koja je u to doba tek počela tražiti svoje mjesto na estradi. 

Umotan u disco pop produkciju Nikole Borote mladi operni bariton zvučao je kao vjerni sljedbenik Barrya Whitea, dok je njegova ženska vokalna pratnja nepogrešivo vukla na Boney M. Diskografska kuća PGP RTB je u početnu postavu ubacila zgodne beogradske plesačice Ivanu Klisić i Goranu Lončar, ali to je funkcioniralo samo za potrebe foto sessiona. 

Na prvoj ploči zamijenile su ih sarajevske pjevačice Zumreta Midžić Zuzi Zu i Gordana Ivandić, sestra bubnjara Bijelog dugmeta Ipeta Ivandića. Zuzi i Gordana pratile su Zdravka Čolića na najvećim domaćim pozornicama pa su se lako uklopile u ambiciozne planove Mirzina jata. Debitantski singl “Apsolutno tvoj“ isfuran je kao bosanski “Daddy Cool“ i prodan u 150 tisuća primjeraka. 

PGP RTB je za nekoliko tjedana plasirao još jedan općenarodni hit “Normalna stvar“, a euforija se toliko zahuktala da je sarajevski vokalni trio prije izlaska debitantskog albuma dobio poziv za veliku turneju Hit ljeta ‘79. sa šarolikom estradnom karavanom koju je predvodio Toma Zdravković. 

Kad se na gramofonima zavrtio album “Šećer i med“, podebljan novim hitom autorskog para Lipovača – Tucaković “Duge dobre noge“, na Mirzino jato sručila se neviđena lavina negativnih kritika. Redoviti čitatelji Džuboksa morali su povjerovati kako je to najgori domaći album svih vremena.

No ljubitelji Mirzina jata nisu čitali Džuboks pa je početna srebrna naklada ploče “Šećer i med“ prerasla u zlatnu i platinastu. Drugi album “Rode moj“ stigao je prekasno. Objavljen je 1983., kad je disco groznica već bila na zalasku.

Bobby Farrell izbačen je iz Boney M, Zele Lipovača “prešaltao” se na “Motore“, Marina Tucaković bila je zaokupljena grupom Zana, Gordana Ivandić prešla je u podgorički Makadam, Zuzi Zu otišla je na turneju s Bijelim dugmetom, a Mirza Alijagić je nakon umirovljenja Milivoja Bačanovića promoviran u prvaka sarajevske opere. 

Mirzino jato ipak nije zaboravljeno. Na “Šećer i med“ navukli su se mlađi poklonici Yu disco trasha pa bestseler iz 1979. danas ima svojevrsni kultni status.