Svi to rade ili su barem ponekad napravili - kad kažemo da je nešto "na svu sreću" takvo kakvo je, no iz straha da nam se to ne obije u glavu i promijeni, pokucat ćemo u drvo da se ne ureknemo. Riječ je o jednom od najraširenijih praznovjerja koje se proteže kroz većinu kultura diljem svijeta.

Odakle točno dolazi ne može se sa sigurnosti utvrditi, no postoji nekoliko teorija koje je porijeklo tog običaja. Nekadašnji pogani su vjerovali kako u drveću žive duhovi, a kucanje po drvetu je dobar način privlačenja njihove pažnje te pomoći. Također, običaj je da se ne kuca samo jednom - to bi bilo nepristojno. Uvijek se kuca tri puta, a prvo kucanje je za privlačenje pozornosti, drugi put za traženje pomoći, a treći put za zahvalu.

Kasnije je taj običaj bio usvojen u brojne nove religije. Za kršćane, kucanje od drvo križa bio je način privlačenja pozornosti boga. U židovstvu je bila riječ o posebnom kucanju koje je označavalo tajnu komunikaciju te je čuvalo ljude od inkvizicije. Poznavanje kucanja tri puta bilo je tajna lozinka koja bi otvarala vrata sinagoge i prepoznavala istomišljenike, pa je takvo kucanje bilo povezano s nečim drugim, većim od sreće - preživljavanjem.