Južnoafrička Republika bila je prva država u svijetu koja je ustavom zaštitila prava LGBT osoba i prva u Africi koja je legalizirala istospolni brak. Unatoč tome, u toj zemlji se aktivisti za zaštitu prava seksualnih manjina žale da je stanje sve gore, što je prošle godine kulminiralo s tri ubojstva homoseksualnih osoba tijekom samo mjesec i po dana.

O jednoj od njih, 21-godišnjoj Motshidisi Pascalina, BBC je napravio kratku reportažu, pronašavši njenu majku Betty Melamu koja ni nakon četiri mjeseca otkako su joj pronašli tijelo, još uvijek ne zna što se točno dogodilo njenoj kćeri. Voljela je pjevati, rekla je njena majka, išla je u crkvu, studirala, planirala se baviti politikom. Sve dok jedne večeri nije otišla na nekakvu žurku i dok je nisu našli mrtvu u polju u susjednom kvartu.

Bila je tako brutalno masakrirana da su je identificirali po tetovaži koju je imala na nozi. Ubojice nikada nisu pronašli, ali je izvjesno da su je ubili zato što je bila lezbijka, što je njena obitelj znala i s čime nije imala nikakvih problema. Bila je rođena 1994., što je značilo da je bila rođena kao prva generacija slobodnih ljudi u Južnoafričkoj Republici.

Te godine Nelson Mandela obećao je izgraditi "društvo u kojem će svi Južnoafrikanci moći hodati uspravno, bez straha, naciju duginih boja pomirenu sa svijetom i sa samom sobom". Međutim, LGBT zajednica trpi zlostavljanje koje je vremenom postalo i gore nego prije, a najgore od svega trpe crnkinje. Jer, u društvu i dalje do određene mjere postoji klasna podjela po boji kože.

Osim toga, društvo je homofobno i patrijarhalno kao i prije, a uz predrasude prema homoseksualnosti, crne lezbijke se nalaze na samom dnu društva kao najdiskriminiranija manjinska skupina. Prije nekoliko godina Južnoafrička Republika počela je bilježiti suludi fenomen "korektivnog silovanja", kojim bi se lezbijke kao pretvorilo u heteroseksualne žene, nakon kojega su mnoge napadnute žene dodatno i mučene te na kraju ubijene.

Južnoafrička Republika ima možda i najvišu stopu silovanja na svijetu. BBC-ov novinar u jednom od predgrađa Johannesburga pronašao je klub u kojem se okupljaju lokalni gayevi i lezbijke, jedino javno mjesto na kojem se mogu normalno družiti, bez straha da će ih netko napasti.

Cijeli jedan pano ispunjen je fotografijama stradalih prijateljica i prijatelja, među kojima je posebno mučan bio slučaj Noxolo Nogwaze, 24-godišnje lezbijke silovane, izmrcvarene i ubijene 2011. Ubojice, naravno, nisu pronađene. Novinar je usto posjetio i ruralne zabiti u okolici gdje je razgovarao s lokalnim tradicionalnim starješinama, očito cijepljenih protiv civilizacije po pitanju LGBT prava.

U razgovoru s lokalnim stanovništvom na pitanje što bi napravili kada bi doznali da su im kćeri lezbijke, jedan od njih je odgovorio:

"Mislim da bih je ubio. To nije normalno, to je čudno, a ja ne mogu dozvoliti nešto tako čudno pod mojim krovom."

Prva Parada ponosa u toj zemlji održana još 1990. kada je na ulice Johannesburga izašlo 800 građana. 1996. zaštita seksualnih prava unešena je u ustav. Ali, unatoč tome svake godine oko 500 lezbijki pretrpi silovanje iz homofobnih poriva, a one koje prežive napade, nerijetko ostanu zaražene HIV-om. Na udaru su posebno crne siromašne žene, te se smatra da je 86 posto lezbijkiu pokrajini Western Cape bilo izloženo seksualnom napadu.