Mira Marković ostala je u povijesti ozloglašena kao supruga Slobodana Miloševića, te da je iz te pozicije uvelike utjecala na mnoštvo njegovih poteza koji su na kraju doveli do serije jezivih ratova na području bivše Jugoslavije. Mira Marković danas ima 75 godina, sa svojim sinom Markom pod zaštitom je političkog azila u Rusiji, a njeni otrovniji kritičari reći će i to da su na tragu jezivosti njene uloge u životu Miloševića, i njena frizura i njen često zabilježeni cvijet u kosi.

A svoju povijest, i to vrlo divlju, čak i mračnu, imaju i frizura i cvijet. Srbijanski Nedeljnik odgonetnuo je prije nekoliko dana priču iza cvijeta. Pozivao se na ispovijest Mirinog kolege još iz srednje škole iz Požarevca, nekakvog "V", koji joj je još otada pa do kraja 80-ih bio tajna simpatija. On je bio rođen 1943., ona 1942., skupa su pohađali Požarevačku gimnaziju i za nju je iz tog doba imao za reći samo najljepše.

Bila je vedra, društvena, komunikativna djevojka, sve dok se u dobi od 17 godina nije dogodilo nešto vrlo čudno. "Bila se razboljela, pa sam je posjetio kod kuće. Razgovarali smo u njezinoj sobi, gdje je spavala. Bila je uzbuđena i duboko potresena, drhtala je kad mi je govorila: 'V..., nešto sam krupno i vrlo ružno doznala!' Ali nije mi htjela odati o čemu se radi. I nikada mi to nije ispričala.

Pretpostavljam da je tada doznala za 'status' svoje majke u javnom (partijskom) životu Srbije", ispričao je za Nedeljnik "V" koji i danas živi u Beogradu. Bilo je to, dakle, 1959., a upravo u kolovozu te godine, u razdoblju od 22. do 26., nadležni istražitelji ekshumirali su 20 tijela ubijenih zarobljenika Gestapoa kod Banjice. Među njima je bila i njezina majka Vera Miletić.

A nalaz istražitelja na licu mjesta potvrdila je i Verina mlađa sestra, Mirina tetka, Branka. Vera Miletić bila je žestoki borac protiv njemačkih okupatora i vatrena ljevičarka još iz gimnazijskih dana. S trenutkom ekshumacije njenih ostataka, Mira Marković očito je pretrpjela nekakav emocionalni slom, na što ukazuje niz stvari, pa tako i nagli obrat u njenoj osobnosti. Njena majka prije rata se školovala u istoj gimnaziji i tada je bila jako aktivna u školskom listu "Razvitak".

Tajni razgovori "Nećemo spašavati Bosance ako dobiju po nosu"

Otprilike u istoj dobi kad je njena majka postala politička aktivistkinja, to je po uzoru na nju postala i njena kći. U školskoj godini 1959/60. Mira Marković je žestoko ušla u školskilist "Naša stvarnost", napisala je u članku da je napunila 17 i da kreće sa svojim ideološkim i društvenopolitičkim aktivizmom, te političkom karijerom. Postala je žestoka komunistkinja. Ne jednom izribala je školske kolege zbog zastranjivanja.

Već u proljeće te školske godine izabrana je u školski komitet Saveza socijalističke omladine, u kojem je bio i... Slobodan Milošević. Ono što objašnjava cvijet jest to da je baš tada objavila pjesmu u tim novinama u kojoj stoji i: "Jednog proleća u kosi su mi procvetali cvetovi..." Očito je bila riječ o simbolu njenog odnosa s Miloševićem i njene odluke da krene putem uspomene na ubijenu majku, zapravo o simbolu njenog životnog zavjeta nakon šokantnog trenutka u kojem je pred kraj ljeta 1959. o majci "doznala nešto šokantno, užasno".

O čemu bi mogla biti riječ daje naslutiti nekoliko dramatičnih okolnosti oko rođenja same Mire Marković. Činjenica je da je rođena 10. srpnja 1942., što znači da je njena majka s njom zatrudnjela u jesen 1941., nekoliko mjeseci nakon početka rata. Njen otac Moma Marković tada je imao 30 godina, bio je jako iskusan član KPJ, još od 1933., bio je u ratu politički komesar Glavnog štaba partizana u Srbiji, bio je zastupnik na oba zasjedanja AVNOJ-a.

Njena majka Vera Miletić imala je 23 godine kad ju je rodila i samo osam mjeseci poslije, dakle 1943., Gestapo ju je neobjašnjivo lako uhvatio kao partizansku kurirku. Iz tko zna kojeg razloga, u izvorima se često napominje detalj da je tada uza se imala rupčić s izvezenim cvjetovima. Uglavnom, Gestapo ju je stao zvjerski mučiti, te je ona naposljetku podlegla, priznala, da bi je okupacijske vlasti potom streljale s još 19 drugih članova pokreta otpora.

Mira Marković ostala je kao beba na skrbi baki i djedu, koji su je skrivali od četnika, a kad je njen otac napokon naišao, baka i djed su njenom ocu htjeli predati dijete. No, ovaj je dijete navodno odbacio od sebe, vičući: "Ne treba mi pašče od kuje!" Dijete je palo, razbilo čelo, od čega je ostao ožiljak, koji je djevojka Mira, a poslije i kao odrasla, skrivala frizurom sa šiškama. Njeni djed i baka poslije su tvrdili da je Mirin otac izdao Mirinu majku kako bi je se riješio, što je htio iz nekog razloga.

Bilo je ovako Žena balkanskog krvnika: "Slobo je bio ljepši od Snjegova Kilimandžara" S druge strane njenoj pokojnoj majci pojedini drugovi jako su zamjerili što je progovorila pod mukama. Dotle da je Aleksandar Ranković osobno posthumno prozvao Veru Miletić kao onu koja je se na saslušanju držala kukavički. Mira Marković u svakom slučaju je kao 17-godišnjakinja, točno u vrijeme ekshumacije ostataka njene majke, doznala nešto što je njen život presjeklo do razine emocionalnog sloma.

Lako moguće upravo to, zbog čega je postala tvrdolinijaška komunistkinja, što je ostala do kraja života, fanatična dotle da je Slobi, još kao mladom polazniku podoficirske škole u Zadru, jednom prilikom pokazala sliku u učionici, Titovu dakako, i rekla: "Ovako će jednom stajati i tvoja slika." Bio je to njen životni projekt. Kakve je točno bio prirode lom u životu Mire Marković do krajnosti komplicira još jedan činjenično nesporni detalj iz okolnosti oko njenog rođenja. Davorjanka Paunović bila je njena tetka.

Preciznije, Davorjanka Paunović i majka Mire Marković, Vesna Miletić, bile su sestrične u prvom koljenu. A Davorjanka Paunović bila je tijekom svih pet godina osobna tajnica Josipa Broza Tita, pratila ga je apsolutno kroz sve što je ovaj prolazio i bila je njegova praktično nevjenčana supruga. U partizanima se na neformalne ljubavne veze inače gledalo jako loše, dozlaboga strogo.

Partizani su s te strane bili izrazito konzervativno društvo, pa ako se Titu još moglo i progledati kroz prste, u svakom slučaju sve je upućivalo na to da će se dvoje vjenčati odmah poslije rata, ono što se dogodilo između Mome Markovića i Vere Miletić bila je klasična ljubavna afera. A Momi Markoviću, čovjeku koji je poslije rata desetljećima bio istaknuti srbijanski komunist, koji je neko vrijeme odmah nakon rata bio i minstar, koji je šest godina bio direktor "Borbe", neoboriva činjenica da ima dijete iz afere s drugaricom, mogla je u životu samo smetati.

Neki su špekulirali u 90-ima čak i s tim da je Moma Marković zapravo samo preuzeo "odgovornost" za dijete, da je otac Mire Marković netko još i s više pozicije hijerarhijske strukture KPJ i NOB-a, a to zapravo može značiti samo jedno s obzirom da Mira Marković nije podnosila Jovanku Broz do kraja njenog života. Dotle da je Titova udovica pod stare dane doslovno gladovala, da nije imala čak niti mnoge osobne dokumente, što je bilo jasno da je bilo Mirino maslo.

Račanovo - ne Drama: Svi su na TV-u gledali kako se Juga raspada

No, takvi motivi Mire Marković doista su već debelo u sferi teorija urote. Puno je vjerojatnije, međutim, da je Slobina supruga na Jovanku bila ozlojeđena zbog priča o tome kako je i zašto odmah nakon rata, već 1. svibnja 1946., umrla Davorjanka Paunović, najveća Titova ljubav. Ona je tijekom serije neprijateljskih ofenziva kroz koje je s Titom probila sve do jedne, zaradila tuberkulozu. Tito ju je u ljeto 1944., kad su već bili na Visu, natjerao da ode na liječenje u sanatorij u Moskvi.

Doista jest lako moguće da se vratila svojevoljno samo tri mjeseca poslije, tek zaliječena, ne i izliječena, te da joj se to početkom 1946. obilo o glavu kad je dobila upalu desne plućne maramice. Prvo su je liječili u Beogradu, potom u sanatoriju u Golniku kod Kranja, gdje je naglo preminula. Činjenica jest i to da je nekako baš 1945. kao voditeljica Titovog domaćinstva angažirana Jovanka Budisavljević. Mnogi su iz toga izvlačili nekad više, nekad manje nategnute zaključke o uroti Titovih suradnika.

No, ono što je sigurno jest da je Mira Marković očito jako bila uvjerena, vjerojatno jest još uvijek, u to da je Jovanka uzurpirala mjesto Davorjanke, te je i to doživljavala kao dio priče o doista tragičnoj i neprijeporno užasno nepravednoj sudbini i uspomeni na njenu majku koja je tragično i herojski poginula. A to je onda utjecalo i na njeno odrastanje, na njene stavove, na njen odnos sa Slobodanom Miloševićem, konačno na strašno puno stvari koje su prethodile i raspadu Jugoslavije i ratovima koji su uslijedili.

Koliko god se njen Slobo okoristio nacionalizmima, ona nikada nije odstupila od nekih tvrdih komunističkih stavova, što se jako osjetilo kod Miloševića koji ju je morao slušati. Ona je tako duboko prezirala nacionalističke srpske političke partije i frakcije, što je značilo kompletnu strukturu pod Radovanom Karadžićem, sve političke strukture pobunjenih Srba u Hrvatskoj, uzajamno se i otvoreno prezirala s Vojislavom Šešeljem. Istodobno, fanatično je gurala svog Slobu da postane apsolutni vladar ovakve ili onakve, stare ili nove Jugoslavije, s kultom ličnosti pokojnog maršala Tita, a to već više nije išlo bez koketiranja s nacionalistima.