Bolje vam je da ne planirate odlazak na godišnje odmore za ovo ljeto. Imat ćete pune ruke posla, poručili su policiji, putem svojih kanala, prijatelji i poslovni suradnici Vinka Žuljevića Klice, ubijenog u atentatu u Sesvetama 3. svibnja 2015. 

Nakon likvidacije umirovljenog časnika HVO-a Žuljevića, kojeg su u policiji povezivali s brojnim nezakonitim poslovima iako njihove sumnje nisu potvrđene sudskim presudama, a oslobođen je i optužbi za ubojstvo agenta HIS-a Veselina Marinova jer ga je ubio u samoobrani, prijatelji i poslovni suradnici Vinka Žuljevića promptno su krenuli s vlastitom istragom kojom će, nadaju se, doći do tragova koji bi ih doveli do neposrednih počinitelja ubojstva, a možda i do naručitelja likvidacije. 

Tako su, neslužbeno doznajemo, nedugo nakon ubojstva počeli razgovarati sa svima koji bi mogli imati bilo kakve informacije o skupini koja je u sačekuši ubila Žuljevića.

Od potencijalnih očevidaca do ljudi koji su negdje u Sesvetama mogli zamijetiti motocikle ili Škodu u kojem su se dovezli ubojice do šireg kruga ljudi koji bi mogli imati korisne informacije. Od dijela podzemlja, kontroverznih poduzetnika, suradnika sigurnosnih službi... 

Policija je poruku ozbiljno shvatila jer joj zbog moguće osvete ne trebaju rijeke krvi na hrvatskim ulicama, a pogotovo ne u jeku turističke sezone. Podsjećamo, u profesionalna obavljenoj likvidaciji, koja je, tvrde kriminalisti, pomno planirana dulje vrijeme, sudjelovalo je od sedam do 10 ljudi. 

Kada je Klica 3. svibnja, nakon jutarnje nedjeljne mise, sjeo u automobil i krenuo kući Škoda mu je prepriječila put. S motocikla su pucali u auto, a kada je istrčao iz vozila i pokušao pobjeći pucali su u njega. 

Svjedoci tvrde da je ubojica, nakon što je Klica, koji je u ratu u BiH izgubio nogu, pokušao pobjeći, prišao ranjeniku i iz blizine mu je pucao u glavu.

Cijeli napad trajao je samo desetak sekundi. Nakon toga ubojice su pobjegli. Škodu su zapalili i ostavili je u Novoj Branimirovoj pored pruge.

Za takav napad trebalo je, tvrde kriminalisti, pripremiti vozilo i motocikle, nabaviti oružje, potom osigurati linije bijega ili sigurne prostorije ili stanove u koje bi se pritajili nakon ubojstva. 

Škoda, koja je korištena u Žuljevićevoj likvidaciji, ukradena je prije tri godine. Od tada je negdje bila spremljena.

Neslužbeno doznajemo kako policija dosad, iz materijalnih tragova koji su ostali na poprištu zločina - poput čahura streljiva ili mikrotragova u spaljenom automobilu bosanskohercegovačkih tablica, nije našla materijal ili DNK-a tragove koji bi doveli do kvalitativnog pomaka u istrazi.

Nije neuobičajeno da prijatelji ubijenih sami provode istragu kojom bi došli do ubojica i naručitelja ubojstva. Pritom imaju mnogo više slobode od policijskih istražitelja. 

Osim što se ne moraju striktno držati zakona, informacije mogu dobiti i iz podzemlja, i domaćeg i inozemnog. 

Određene informacije mogu dobiti i od ljudi koji s policijom nikada ne bi razgovarali, plašeći se da ne bi dobili stigmu cinkaroša, a to je nešto čega se takvi ljudi najviše boje.

Shpejtim Taqi je 24. lipnja 2007. bio u društvu s Ivanom Šakotom ispred kafića Kvak u Martićevoj ulici u Zagrebu. Iako je na sebi imao pancirku, ubojica ga je hicem iz lovačkog karabina pogodio ispod pazuha. 

Šakota je izdahnuo Taqiju na rukama. Ovaj se zakleo da će ga osvetiti pa je pokrenuo istragu koja ga je možda i stajala glave. Taqi je, naime, 4. srpnja 1997., dok je u BMW-u čekao da se na semaforu upali zeleno svjetlo, izrešetan na križanju Selske i Zagorske u Zagrebu. 

Ubojica, koji je sjedio na stražnjem sjedištu motocikla koji je stao uz Taqijev auto na semaforu, ispalio je u njega rafal, a nakon toga su se odvezli. Nakon Taqijeva ubojstva njegov bliski prijatelj Lulzim Krasniqi pokrenuo je i proveo vlastitu istragu o njegovu ubojstvu. 

Pritom je razgovarao s policajcima koji su sudjelovali u očevidu, inspektorima itd. Krasniqi je po kuloarima podzemlja slovio kao šef albanske mafije, utjerivač dugova i diler, čovjek s dobrim vezama u policiji, tajnim službama i u Oslobodilačkoj vojsci Kosova. 

Za dio informacija o istrazi Taqijeva ubojstva bio je spreman i platiti, a je li ga njegova istraga ikamo odvela, ostaje nepoznanica. Krasniqi je ubijen 22. ožujka 2006. u Ulici Božidara Magovca u zagrebačkom naselju Travno.

Ubojica mu je prišao s leđa i pucao mu u glavu. Tri godine ranije preživio je pokušaj ubojstva autobombom. I prijatelji Željka Šobota proveli su istragu o njegovu ubojstvu. Šobot je ubijen 11. ožujka 1999. na križanju Selske ceste i Tratinske ulice u Zagrebu dok je mirno jeo pirošku sa sirom u svojem BMW-u. 

U njega je ispucan cijeli šaržer iz strojnice Ero. Ubijen je jer se, navodno, previše osamostalio u kamatarenju i poslu s drogom. Za ubojstvo je bio optužen Davor Zečević koji je za to oslobođen. Ubojicu nisu našli, ali 3. srpnja 1999. u Zagrebu je u Donjim Sveticama smaknut vlasnik Promdei banke Ibrahim Dedić. 

Niti u ovom slučaju ubojice nikada nisu pronašli, a u krim-miljeu se nagađalo da su ga možda smaknuli pripadnici Kažnjeničke bojne, koji su ga, navodno, reketarili jer je bio musliman. Druga verzija je bila da je Dedić angažirao ljude koji su likvidirali Šobota jer je on tražio povrat duga, a Dedića su potom, navodno, ubili Šobotovi ljudi radi osvete.