Hanni Beg je imala svega 14 godina kad je Gestapo upao u njezin stan u Berlinu. Srećom, ona i otac nisu bili kod kuće u tom trenutku, no njezini mlađi brat i sestra nisu bili te sreće. Ostatak svojih kratkih života proveli su u Auschwitzu.

A imali su potpuno drugačije planove.

Naime, nakon što joj je 1939. godine majka umrla od raka, otac ih je upozorio da im prijeti opasnost od nacista. Odlučio je nabaviti cijanid i rekao je da će onog trenutka kad dobiju pismo da će ih Gestapo pokupiti i odvesti u logor, popiti otrov i svi zajedno umrijeti.

Mala Hanni je to smatrala romantičnim završetkom i nije se bojala smrti.

No pismo nikad nije stiglo, a Gestapo je. 

"Vraćala sam se iz škole kad sam vidjela susjede pred zgradom. Rekli su mi da ne smijem ući, jer je došao Gestapo, te su me sakrili. Godinama nisam vidjela oca."

Sljedećih godina živjela je kod susjeda i prijatelja, te su svi krili njezin pravi identitet. 

Jednog dana u školu im je pak došao sam Adolf Hitler.

"Bila sam u prvom redu i jedino dijete židovskog podrijetla. Ali nisam izgledala tako, pa mi je on prišao, rukovao se sa mnom i otišao dalje. Nakon toga sam osjećala sram zbog toga što sam učinila, ali nisam mogla napraviti ništa drugo. Jer nisam stigla promisliti o tome, a i bilo bi jako opasno da sam odbila."

Kako se približavao kraj rata, slučajno je preko prijatelja saznala gdje joj se krije otac. Bolovao je od tuberkuloze i 9. svibnja1945., čim je otkrio da je Berlin oslobođen, umro je.

Hanni ga je pokopala u dvorištu, te ju je uskoro usvojila druga obitelj.

Nedugo nakon toga saznala je da Velika Britanija poziva mlade Njemice da se dođu izučiti za posao medicinskih sestara, te je otputovala.

U Engleskoj se udala za liječnika te sretno proživjela ostatak života, iako kaže da se nikad nije prestala pitati zašto je jedino ona, od cijele obitelji, imala toliko sreće, piše BBC.