Živi su gorjeli, nitko im nije mogao pomoći
Daleko od toga da je to najveća zrakoplovna nesreća u povijesti, ali je i na svoju 80. godišnjicu apsolutno najdramatičnija. AP je objavio svoj izvještaj od 6. svibnja 1937. kada je njemački dirižabl Hindenburg tijekom pristajanja u New Jersey planuo i pun vodika i spektakularno izgorio u samo nekoliko sekundi. Zapravo je nevjerojatno da je toliko puno preživjelih; 24 od 39 putnika, 42 od 61 člana posade...
Timothy W. Margerum iz Lakewooda rekao je da je pristanišna garaža pretvorena u mrtvačnicu, da su mnogi od poginulih bili jezivo ispečeni, te da je mnoge ispečene vidio kako umiru. "Bolnicu u krugu od nekoliko milja bile su ispunjene ranjenima", stoji u izvještaju. " Mornarički odjel iz Washingtona izvijestio je da je poginulo najmanje 48 ljudi", pozivao se izvještaj otprije 80 godina. No, na kraju se ispostavilo da je mrtvih iz dirižabla bilo 35, plus još jedan radnik na tlu.
"Povjerenik Državne avijacije Gill Rob Wilson rekao je da je uzrok nesreće eksplozija druge ćelije s plinom na brodu prema krmi, te je za eksploziju rekao da je 'čudna'. Ekstremno zapaljiv vodik planuo je u žestoki oganj, dok je eksplozija rušila brod iz zraka na sletno polje. Očevici s tla rekli su da članovi posade na krmi nisu imali teoretsku šansu pobjeći", pisao je AP dalje.
"Kad je eksplozija odjeknula, okupljeno mnoštvo posade na tlu i promatrači razbježali su se poput preplašenih ovaca. Putnici, koji su s prozora veselo mahali samo minutu ranije, bili su tako šokirani da poslije nisu bili u stanju ni opisati što se dogodilo. Neki su skakali na pješčano pristanište skupa s članovima posade. Ostali čini se da su se pokušali sakriti u letjelici što im je donijelo smrt. Vrelina je odbijala spasitelje da priđu mjestu tragedije", stajalo je dalje.
Izvještaj objašnjava da je brod gorio još dugo poslije od goriva iz dva dizelova motora i drveta iz dirižabla. Osim ljudi, unutra su spaljena i dva psa, 170 kilograma pošte, tona prtljage. Do 22.45 po bolnicama je bilo raspoređen 31 preživjeli. "Kapetan Ernst Lehmann, koji je pilotirao brodom na većini putovanja tijekom protekle godine, teturavo se izvukao iz olupine i koračao prema ambulantnim kolima.
"Dok je plamen gutao sve pred sobom i jurio prema putničkoj kabini i kontrolnoj prostoriji, mornarička posada s tla utrčavala je u plamen poput pasa koji jure zeca", hvalio je povjerenik Wilson junaštvo spasitelja.
Ironično je da su putnici za put nazad prema Njemačkoj u pristanišnu zgradu pristizali čak i dok je plamen gutao cepelin. Žurili su jer je prema redu letenja Hindenburg trebao odletjeti u ponoć. "Trebalo je to biti veselo putovanje preko Atlantika, jer su mnogi putnici namjeravali putovati u London kako bi prisustvovali mnoštvu svečanosti uoči krunidbe sljedećeg tjedna."
"Spašavajte živote!" bio je uzvik koji je natjerao okupljene u bijeg. Mornari s tla izvukli su jednog teško opečenog. Krici i jauci ozlijeđenih u agoniji bili su "jezivi", opisivali su čak i očvrsli mornari i marinci. Na jednom od stradalih do kraja je izgorjela sva odjeća. Drugoga, kojega je eksplozija katapultirala, pronašli su kako rida uz uništeni brod. Očevici su poslije pričali kako su gledali članove posade kako skaču iz upravljačke kabine dok se rep još rušio.
A poslije... Novinarima su spasitelji pričali da "ovdje imaju tri tijela izgorjela do neprepoznatljivosti", da je "jedan od ozlijeđenih tako ispečen da nije ličio ni na što, da su samo po tome što je disao mogli prepoznati da je još živ", da se odjeća žrtava pretvorila u pepeo, da im je koža živimo izgorjela...
Dokumentarna snimka: