"Konstantno se žale kako je vani teško, nema se posla, došli Turci i Kinezi i maznuli im radna mjesta, ali opet s druge strane, mi smo zadrti Balkanci i ne znamo kako je to u bijelom svijetu... Kao mi jadni, živimo u socijalizmu pa ne znamo što je Coca Cola ili Nutella... Donose apsolutno sve, od WC papira do kondoma." 

 

Tako Hrvati opisuju gastarbajtere koji se vraćaju u domovinu dva-tri puta godišnje - obično za Božić, Uskrs i ljetne praznike.

Gastići u bečkom Muzeju

A Hrvati odlaze iz domovine već stoljećima. Što zbog školovanja, što zbog politike, ali najviše zbog ekonomije. I dok danas idu mahom mladi, obrazovani ljudi kojima nije daleko ni Kanada, ni Irska, ni Australija, u doba socijalizma najdraža odredišta bila su Austrija i Njemačka. Obje dovoljno blizu da se, zlu ne trebalo, može kući i za vikend, a opet dovoljno bogate da se zaradi dobra mirovina za sigurnu starost. No, otamo sa sobom nužno donesu i nove životne navike jer mukotrpno zarade svaki euro i žive skromno, da bi u domovini konačno živjeli u blagostanju. I tad nastaju nesporazumi s onima koji su ostali kod kuće. 

Ovih dana u Muzeju grada Beča otvorena je i izložba 'Podijeljena povijest - Viyana - Beč - Wien' koja prikazuje povijest dolazaka stranih radnika iz bivše Jugoslavije i Turske u glavni austrijski grad. Ravnatelj Matti Bunzl rekao je da je ponosan što je baš ovaj muzej postao čuvar povijesti migranata. Osim raznih predmeta, tijekom izložbe prikazat će se i razgovori s 'gastarbajterima' u kojima svjedoče o vremenu i razlozima zašto su došli. Jedan od eksponata je i lonac koji je od prve plaće kupila nekoć 'gastarbajterica', a danas stalna stanovnica Beča.

Mercedes i krunica

Što sve kupuju i s kakvim navikama se vraćaju u domovinu svjedoče i oni koji ih svake godine dočekuju na kućnom pragu. "Tatin bratić je prije nekoliko godina ponio kanister benzina jer je mislio da hrvatsko gorivo nije dovoljno kvalitetno za njegov 8 godina stari Audi", ispričao je drugi forumaš svoju obiteljsku anegdotu, a treći se nadovezao:

"Prijevozna sredstva su redovito mercedesi karavani u poluraspadnutom stanju s milijun krunica oko retrovizora, kapom ili jastukom s uzorkom šahovnice naravno, i onim drvenim nečim na vozačevu sjedalu", misleći pri tom na masažne drvene kuglice koje su se 90-ih prodavale kao sjajno rješenje protiv umora tijekom vožnje.

 

Naravno, forumaši nisu zaboravili ni uređenje gastarbajterskih kuća, pa i tu postoji kliše - gipsani lavići, sove ili labudovi, te imitacija renesansnih stupića na betonskoj ogradi terase. 

Prvaci svijeta

Da je Mercedes najdraže vozilo naših 'gastića' potvrdili su i Imoćani prije dvije godine u dokumentarcu koji je snimila ekipa Bayerischer Rundfunk Fernsehen u ovom hrvatskom gradiću. Imoćani, inače poznati po marljivosti i promoćurnosti, masovno su 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća odlazili u Njemačku, a otamo bi se vraćali s velikom ušteđevinom i dobrim autom. Naravno, za njih je 'dobar auto' samo jedan - Mercedes. I tako je, auto po auto, Imotski postao svjetski prvak - grad s najviše Mercedesa po glavi stanovnika. 

A onda su smiješne strane gastarbajterskog života preplavile i društvene mreže. Jedan video potječe iz Hrvatske, a drugi su postavili naši susjedi u BiH i oba su postala legendarna. No, tko god misli da bi se mogao bolje snaći u stranom svijetu, neka jednostavno ode i pokuša. Vratit će se sigurno s drugačijim sustavom vrijednosti i pogledom na hrvatsku stvarnost. Jer za život u inozemstvu treba i hrabrosti,  marljivosti, upornosti ali i urođene inteligencije.